Bila je industrijski ponos nekadašnje Austro-Ugarske. Priča počinje 1897. godine kad je u blizini Skradina sagrađena mala tvornica karbida. Tri godine poslije sagrađena je tvornica karbida i cijanamida na mjestu zvanom Crnica, u tadašnjem predgrađu Šibenika, gdje se nalazio danas stari pogon proizvodnje ferolegura. Dopunom proizvodnje cijanamida tadašnja lokacija postaje jedan od prvih pogona za proizvodnju umjetnih gnojiva u tadašnjoj Europi, piše Jutarnji list.
Dvadesetih godina prošlog stoljeća tvornica je bila jedna od najvećih proizvodnih lokacija za karbid i cijanamid u svijetu. Novi proizvodni ciklus počinje uoči Drugoga svjetskog rata orijentacijom na proizvodnju ferolegura, kao što su feromangan, silikomangan, silikozrcalovina, silikokalcij, ferovolfram i feromolibden. Specifičan zemljopisni položaj pogona u Šibeniku omogućavao je dovoz manganskih rudača iz Grčke, Turske, Rusije, Indije i drugih zemalja. Proizvodi su se, osim na domaće, plasirali i na tržišta Zapadne Europe, odnosno Amerike. No, kako je način proizvodnje brzo zastarijevao, nakon Drugoga svjetskog rata kreću značajna ulaganja u modernizaciju i povećanje kapaciteta.
Također se povećava vrsta proizvoda. Tvornica kakvoću svoga proizvodnog programa više ne orijentira toliko na manualnoj kontroli i vizualnom iskustvu, nego uvodi preciznu kontrolu instrumentalnih analitičkih pokazatelja kontrole procesa i kakvoće proizvoda sukladno iskustvima moderne proizvodnje u suvremenom svijetu. Kao novi važan proizvod uvodi se proizvodnja ugljenih elektroda za metalnu industriju, više ne samo vezano uz industriju čelika, nego i uz industriju proizvodnje aluminija i drugih srodnih industrijskih grana.
Ipak, tijekom osamdesetih godina počinje se javljati pritisak javnosti za reduciranje razine onečišćenja TEF-a. Tvornica s proizvodnjom prestaje 1994. godine, a novac za otpremnine oko 500 radnika, u iznosu od tadašnjih deset tisuća maraka, osiguralo je Ministarstvo gospodarstva.
Vrijednih 28 hektara
I mislio bi neupućeni da priča o TEF-u tu završava. Ipak, “hrvatska priča” tu zapravo tek počinje. Jer, puna dva desetljeća nakon što je TEF prestao s radom posluje jedan drugi TEF - novoosnovana tvrtka namijenjena sanaciji i privođenju novoj svrsi 28 hektara tvorničkog zemljišta, smještenog na samoj obali - najvažnijeg razvojnog potencijala Šibenika. A rezultati tog novog TEF-a su zanimljivi... Od gašenja tvornice, dakle već 23 godine, ta tvrtka, premda bez ikakve proizvodnje i prihoda, zapošljavala je u administraciji desetak djelatnika. U protekla dva desetljeća menadžerske su plaće, u iznosu od oko 15 tisuća kuna, na teret gradskog proračuna, odnosno šibenskih poreznih obveznika, primali HDZ-ovi stranački “zaslužnici” Veselko Gulin i Joško Brakus za direktorske funkcije u TEF-u d.d.
Kako stranačko uhljebljivanje, kao što pokazuje niz primjera u Hrvatskoj, zagovaraju sve naše političke stranke, tako je u razdoblju od 2009. do 2013. godine, dok je u Šibeniku na vlasti bio SDP, mjestom direktora TEF-a i menadžerskom lovom nagrađen njihov visokopozicionirani član stranačkoga Gradskog odbora Krešimira Šakić, dok je istodobno njegov prethodnik iz HDZ-a postao njegov zamjenik i zadržao direktorsku plaću.
Svjesni apsurdnosti
Pobjedom na lokalnim izborima 2013. i povratkom HDZ-a na vlast direktorsku fotelju dobiva Neven Baus i on je danas aktualni direktor TEF-a d.d, dok je u međuvremenu njegov stranački prethodnik Veselko Gulin u toj gradskoj tvrtki dočekao mirovinu s menadžerskom plaćom. Trenutačno je na gradskoj sisi, kao jedini zaposlenik TEF-a d.d., ostao još direktor Neven Baus, naravno s menadžerskom plaćom. A sve do prije tri mjeseca iz gradskog su se proračuna za potrebe TEF-ovih djelatnika isplaćivale dvije direktorske plaće, jedna plaća tajnice i četiri plaće za nižerangirane službenike. Teško je uopće izračunati koliko je novca poreznih obveznika u dvadesetak godina ulupano u tu gradsku tvrtku za zaposlenike koji apsolutno ništa nisu radili. No, zasigurno je riječ o višemilijunskim iznosima.
U šibenskom HDZ-u valjda su postali svjesni apsurdnosti te situacije, najvjerojatnije pod pritiskom državnog stranačkog vrha, pa su zaključili kako je, budući da se u TEF-u već više od dva desetljeća ništa ne proizvodi, sazrelo vrijeme za reduciranje broja zaposlenika. Tako je odnedavno u tvrtki ostao još samo direktor Neven Baus. - Budući da je TEF u postupku valorizacije zemljišta, mora funkcionirati kao poslovni subjekt, a u tvrtki je zaposlen još samo direktor. On je ujedno odgovorna osoba sve dok ne završi procedura valorizacije - objašnjava, pak, Bausovu situaciju šibenski gradonačelnik Željko Burić. No, kako ne bi bilo zabune, nije aktualna HDZ-ova šibenska vlast ostavila na cjedilu dosadašnje TEF-ove zaposlenike. Naime, kako nam je rečeno, četvero ih je prema svojim kvalifikacijama raspoređeno u druga trgovačka društva u vlasništvu Grada, dok je njih dvoje zaposleno na “upražnjena” radna mjesta u gradskoj upravi.
Neven Baus o planovima za prostor TEF-a, o tvrtki koja je na čelu, o tome što on radi kao direktor i što je dosad radio te o tome što su radili njegovi kolege proteklih godina nije želio izustiti ni riječi.
- Molim vas da o svemu kontaktirate gradonačelnika Burića - kratko nam je preko mobitela poručio Neven Baus. I dok šibenski SDP, kao glavni oporbeni subjekt u Šibeniku, protiv nakaradne situacije u tvrtki TEF d.d. nije imao ništa, javnost je s pravom ogorčena.
No, ovaj primjer zasigurno nije jedini u Hrvatskoj s razvijenim sustavom stranačkog uhljebljivanja, koje je u bivšoj državi egzistiralo kao partijsko kadroviranje. Aktualni direktor TEF-a Neven Baus stupio je na tu funkciju po “direktivi” HDZ-a nakon što ga je 2012. godine Milanovićeva Vlada smijenila s funkcije ravnatelja Nacionalnog parka Kornati, a na tu dužnost imenovala svoga stranačkog čovjeka Josipa Zanzu. Zanimljivo je da je u vrijeme SDP-ove vlasti u državi Krešimir Šakić, kojega je HDZ povratkom na vlast u Šibeniku smijenio s funkcije direktora TEF-a, postavljen za ravnatelja Nacionalnog parka Krka. To zorno pokazuje kako HDZ i SDP vrte iste ljude u političkom kadroviranju u gradskim i državnim ustanovama kada su na poziciji vlasti. A dok se stranački menadžeri izmjenjuju, zemljište nikako da bude privedeno svrsi.
Još 1997. tvornički su dimnjaci i pogoni sravnjeni sa zemljom, da bi potom gotovo 15 godina trajao postupak razgrađivanja i ekološke sanacije, odvoza troske ili šljake, koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu okoliša RH angažiravši jednu specijaliziranu tvrtku za tu namjeru. Međutim, za pokretanje gospodarske investicije još uvijek predstoji rješavanje složenih dužničko-vjerovničkih odnosa nad zemljištem opterećenim brojnim hipotekama. Tako su radi gospodarske valorizacije tog prostora u posljednje vrijeme pregovore vodili šibenski gradonačelnik dr. Željko Burić i ministar državne imovine Goran Marić. Naime, potraživanja države prema bivšem TEF-u, odnosno Gradu Šibeniku iznose oko 200 milijuna kuna, a Grad Šibenik ima dio vlasničkog udjela nad zemljištem jer je s podignutim kreditom od 14 milijuna kuna isplatio jednog od vjerovnika - Inu.
- Grad Šibenik je pri kraju uspješnih pregovora s Vladom i Ministarstvom državne imovine na čelu s ministrom Marićem kako bi se finalizirao postupak rješavanja pitanja TEF-a. Taj je projekt od strateškog interesa za Grad Šibenik, a i ministar Marić ocijenio ga je najvažnijim u mandatu ove Vlade - izjavio je Burić, najavljujući provedbu službene valorizacije zemljišta vrijednog oko 350 milijuna eura.
Ključni projekt
On ističe kako se pregovori odvijaju u suradnji Grada, Ministarstva državne imovine i konzultantske kuće BDO Savjetovanje koja je angažirana u postupku. - Naš je zajednički dogovor da se na tom prostoru pokrene inicijativa tako da se ništa od zemljišta ne proda, nego da država i Grad Šibenik krenu kao partneri u privlačenje investitora. U gradskom su proračunu osigurana sredstva za izradu idejnog urbanističkog rješenja 28 hektara zemljišta bivšeg TEF-a. Dakle, na toj lokaciji će se produžiti plaža Banj i graditi hotelski kapaciteti do dvije tisuće kreveta. Ujedno, to će biti i zona mješovite gradnje, od sportskih do objekata stanovanja. Želimo ne samo da to bude nova turistička zona, nego i nova gradska četvrt koja će živjeti i funkcionirati - najavio je Burić.
Gradonačelnikov optimizam dijeli i resorni ministar Goran Marić koji je TEF proglasio ključnim projektom svoga mandata. - Premijer Plenković tražio je od svakog ministra da odredi koji će biti glavni projekt njegova mandata, a ja sam nakon obilaska cijele Hrvatske odučio da je projekt bivše tvornice TEF projekt mog mandata. Vlada daje punu potporu projektu i vrlo brzo naći ćemo model kako prostor staviti u razvojne svrhe. Upravo osnivanjem Ministarstva državne imovine ova je Vlada odlučila biti partner svim gradovima i općinama te pomoći da razvijaju gospodarske potencijale kao što je ovaj prostor u Šibeniku - rekao je ministar Marić tijekom nedavnog obilaska lokacije.
Hoće li projekt TEF napokon zaživjeti? Za jedinog preostalog zaposlenika te tvrtke pitanje je zapravo suvišno. Puno je važnije pitanje koji će biti rezultat predstojećih izbora...
