Nije u turizmu sve! Evo što Šibeniku nedostaje da bude najbolji veliki hrvatski grad po kvaliteti života

Nakon višemjesečnog istraživanja koje je proveo portal Gradonačelnik.hr, Hanza Media i agencija Ipsos, u konkurenciji velikih gradova, u kategoriji kvalitete života, prvu nagradu ove godine odnio je Dubrovnik. Šibenik je bio nominiran u kategoriji "obrazovanje, demografija, mladi ", no, ostao je kratkih rukava. Što to ovaj grad treba učiniti da bude kvalitetniji i atraktivniji za život, da se u njega novi stanovnici doseljavaju umjesto što se iz njega najpotentnije stanovništvo iseljava? Što to Šibeniku nedostaje da ga i drugi prepoznaju kao poželjan grad za stanovanje? Koje su to slabosti i nedostaci koje Šibenik mora ispraviti kako bi, možda već iduće godine, poput Dubrovnika ove godine, slavio u kategoriji najboljeg po kvaliteti života?

Sve to smo pitali šibenskoga gradonačelnika Željka Burića (HDZ), ali i njegova prethodnika Antu Županovića (SDP), oba autohtona Šibenčanina koji vole svoj grad i kunu se da mu priželjkuju brži preporod. Pitali smo o tome i čelnika gradskog Muzeja Željka Krnčevića, kao onog koji znade kako u gradu uživati i iz njega ono najbolje izvući, ali i Ivu Glavaša (Most), jednog od najžešćih kritičara dosadašnjih gradskih nomenklatura. Evo što su nam rekli...

Zadržati mlade

- Drago mi je da smo bili nominirani u kategoriji "demografija, obrazovanje, mladi", jer su mladi najpotentniji dio stanovništva jednoga grada, njegova razvojna baza, i onaj ključni faktor koji gradu daje sadržajnost i živost. I zato treba zaustaviti iseljavanje i stvoriti uvjete za ostanak mladih ljudi, a mislim da smo tu na dobrom putu - kaže, bez puno premišljanja, gradonačelnik Šibenika Željko Burić. I odmah nastavlja:

- Drugo što nam nedostaje je potencijal u proračunu, a njega nema bez jačanja gospodarske aktivnosti, bez visokoobrazovanih ljudi s visokim plaćama, koji su najbolji punitelji proračuna. Kada skroman budžet grada rasporedite na sve njegove korisnike, a tu su i kultura i obrazovanje, i socijala itd., onda vidite da svima nedostaje sredstava. Šibenik se kasno probudio. Tek prije četiri-pet godina smo počeli raditi ozbiljnije na podizanju kvalitete i standarda života u gradu, i čeka nas puno posla.

Burić smatra da bez mladih nema prosperiteta, i zato im treba osigurati rad na neodređeno vrijeme, a zatim i jeftino stambeno zbrinjavanje što će se ostvariti preko POS-ovih stanova. Kad imaju posao i stan, e onda, dodaje Burić, dolazi na red sufinanciranje vrtića za djecu i škole s cjelodnevnim boravkom, što je veliko olakšanje zaposlenim ženama.

Brzo napredujemo

Optimistično vjeruje u snažnije efekte gospodarstva, prije svega Impol-TLM-a koji Šibenik ponovo brendira kao grad aluminija.
- Šibenik tako brzo napreduje - uvjerava nas gradonačelnik - da će ova priča oko nagrada za najbolje gradove po kvaliteti života, već dogodine izgledati bitno drukčije.
No, što gradonačelnik kaže na činjenicu da grad demografski klizi nizbrdo, ili na podatak da je ove godine Studij energetske učinkovitosti u Šibeniku upisalo samo 17 studenata, iako se najavljivao pravi bum otvaranjem ovog dislociranog studija zagrebačkog Sveučilišta?

- Pa ove godine, u odnosu na lanjsku, imamo 71 prvašića više. A što se tiče našeg Fakulteta, on dijeli generalno lošu situaciju s upisima na studije u Hrvatskoj - kaže Burić.

- Mnogi su očekivali da će ovaj naš Studij biti lagan, jer se radi o gradu koji je novi na karti sveučilišnih studija, i nadali se da bi to mogao biti spas za one koji nisu uspjeli nigdje upasti. Ali, prevarili su se, jer se pokazalo da je to studij visokih kriterija znanja i među studentima sada vlada mišljenje kako je to izuzetno težak studij. U prvoj generaciji 12 ih je završilo, od toga 10 nastavilo studij na FER-u, a dvoje odustalo od daljnjeg studiranja i odmah su našli posao. To nas uvjerava da je ovaj studij jako dobra priča s kojom moramo nastaviti i zadržati visoke kriterije - poručuje šibenski gradonačelnik.

Treba nam proizvodnja

Ane Županović, pak, tek bi se djelomično složio s takvim ocjenama. Jer, Grad mora stvarati bolje uvjete za život svih svojih stanovnika, a ne samo mladih, kazat će Županović.
Ključna greška, koja se ponavlja kroz povijest Šibenika, je jednodimenzionalni razvoj. Kao što se nekad Šibenik forsirano razvijao kao industrijski grad, zanemarujući svoje prirodne ljepote i kulturno-povijesnu baštinu, tako se sada,nakon dosljedne deindustrijalizacije, oslanja isključivo na turizam.

- Takva orijentacija je smiješna. Nema pravog razvoja bez proizvodnih radnih mjesta. Šibenik ima dobro infrastrukturno opremljenu poduzetničku zonu Podi, ali uglavnom bez proizvodnih pogona. Razumijem i podržavam zelene, eko-proizvodnje i odgovornost prema okolišu, ali od nečeg treba i živjeti. Ne zagovaram povratak industrijskih giganata socijalističkog tipa, ali da nam treba proizvodnja, to je nesumnjivo - naglašava Županović.
Žao mu je što Grad nije daleko odmakao s visokim obrazovanjem, i drži da svakako treba ojačati dislocirani Studij energetske održivosti, zagrebačkog Sveučilišta.

- Problem je, međutim, što nemamo nikakvu strategiju razvoja, što se kod nas ne zna koje su to djelatnosti za koje trebamo školovati kadrove. Kod nas su veleučilišta još uvijek zbog diplome, a ne zbog potreba grada - veli bivši gradonačelnik.
Ne bi volio da se Šibeniku dogodi što i Dubrovniku gdje je kvadrat stambenog prostora nerealno visoko skočio, pa su ljudi masovno u starom gradu rasprodali svoje nekretnine, i sada je grad zimi prazan. I u Šibeniku se u staroj jezgri, dodaje, puno kuća prodalo, a vlasnici su postali stranci, koji ovdje ne žive...

Ništa mi ne fali

- Što Šibeniku fali da nije dobio nagradu kao najbolji grad? Valjda dobre veze - ispalit će uz smijeh Željko Krnčević, čelnik gradskog Muzeja koji je decidiran:
- Vidite, ja u Dubrovniku ne bih živio, a u Šibeniku bi, itekako. Meni je Šibenik mjera za život. Ništa mi ne fali. Imam sređen život, dobar posao, djeca su u redu, živim u stanu svojih roditelja, imam dobru ekipu ljudi s kojima se družim, ne manjka ni kulturnih i drugih sadržaja u gradu. Ali, budimo realni, ne možemo se mi mjeriti s Rijekom ili Zagrebom. A promijenio se i način života. Nekoć smo se nalazili vani i družili na otvorenom. Sada se nalazimo privatno. Upravo sam uzeo jednu ploču s Poljane koja odlazi u povijest i spremit ću je u Muzej da buduće generacije znaju di smo mi nekad derali postole.

Ako pitate Krnčevića, čovjek koji ima svoje zanimacije i hobije, u Šibeniku "može krasno živjeti".
- Sve ovisi o ljudima i njihovim afinitetima, naravima. Imamo foto-klub, kino-klub, planinari su vrlo dobro organizirani i redovito odlaze na izlete, imamo jogu, sve kulturne institucije, pa što bi mi?! Znate, ja bi svaki dan šampjera i kamenjarke, ali ne mogu. Pa onda uzmem malo srdela, a ponekad i šampjera - znakovito će čelnik Muzeja.

Slika lažnog sjaja

Ivo Glavaš, pak, nepomirljivi je kritičar gradskih vlasti:
- Mi zapravo imamo gradsku vlast koja preplaćenim PR-om stvara lažnu sliku o prosperitetu Šibenika. Nijedno službeno istraživanje ne kaže da se Šibenik nalazi među gradovima koji su najkvalitetniji za život, a niti to građani misle, radi se samo o lažnoj slici napretka koja se našim novcem sustavno producira. A što nam nedostaje?

- Sveučilište, povećanje broja gospodarskih subjekata i jačanje njihovih kapaciteta, proširenje industrijske zone Podi. Učinili smo iskorak u turizmu, ali smo potopili industriju, a bez toga nema stvarnog razvoja. I još nešto, ovoj gradskoj vlasti manjka osjećaja prema građanima koje se sustavno dere i stišće, i preko njihovih leđa, skupim PR-om, stvara ta slika lažnog sjaja. A to ne ide - sažet će svoj diskurs Glavaš.

Istina je negdje između, kao i uvijek. Šibenik jest dobra mjera za život, ali za one manje zahtjevne, starije građane. Mladost ne odlazi iz svog grada ni iz hira ni zbog političkih razloga. Hoće život puniji i bogatiji od onog kod kuće...