Zdravko Bagić, maslinar i nerazumljivom (samo)voljom državnih institucija već petnaestu godinu nesuđeni plantažer smokava iz Plastova jučer je tiho prosvjedujući, s transparentom ovješenim oko vrata prošetao Šibenikom zadržavajući se pred sjedištima političkih i sudskih institucija.
Svoju protestnu hodnju započeo je u 10 sati kod Krešimirova doma, gdje je u neposrednoj blizini DORH na adresi Petra Grubišića 3, potom je otišao pod prozore županijske uprave i naposljetku, zadržao se pred zgradom Županijskog i općinskog suda u Šibeniku.
Prizor osamljenog Bagića koji se godinama kafkijanski hrve s institucijama koje su mu trebale omogućiti da na 15 hektara zemlje u plodnoj Ostrovici kod Bribira ore i ubire plodine kao poljoprivrednik za osobno i dobro zajednice, a zapravo su ga financijski uništile simbolički ilustrira njegov hod po trnju, s vlastitom mukom oko vrata kao očajničkim, nijemim krikom.
Presudom Vrhovnog suda izgubio je sudovanje u Šibeniku kada je tužio državu za propust admnistracije i nad glavom mu visi ovrha od 300 tisuća kuna, a s kamatama i milijun!
Pred Krešimirovim domom bio je okružen jedino s dvoje novinara, budući da su mediji i prije pokazali zanimanje za njegov slučaj.
Kako govori, uništena mu je egzistencija i nada u 70. godini života. Niti do danas naime, nije rasvijetljeno, podsjetio je Bagić, zašto Jozo Sarač, kojeg Bagić proziva na transparentu, svojedobno državni tajnik u Središnjem uredu za državnu imovinu, nije potpisao parcelacijski elaborat kojim bi Bagić postao korisnik 15 hektara državne zemlje unutar čega su 2 hektara u njegovu nespornom vlasništvu.
Zbog toga ni s vlastitom zemljom sada ne može ništa, o čemu je Šibenski list u ožujku objavio opsežan tekst. U svakom slučaju, iz Saračeve, u međuvremenu ukinute službe Bagiću nikad nije službeno odgovoreno što bi on to eventualno trebao dopuniti u dokumentaciji kako bi se uklonile eventualne zakonske zapreke da se parcelacijski eleborat provede, premda se Bagić kao jedini kandidat uredno prijavio na javni poziv Vlade za dodjelu državnog zemljišta poljoprivrednicima i postupio prema uputama Saračeve službe.
I dok je s državnom parcelom u Lozovcu, koju je na isti javni poziv uzeo u 50 godišnji najam za maslinik sve teklo glatko, u Ostrovici, gdje je namjeravao zasaditi smokve, pošlo je po zlu za Bagića a da ni danas nije jasno kako i zašto.
-Od ovoga moga prosvjeda, govoreći statistički, postići ću za sebe možda svega jedan posto dobrobiti. Ostalo gubim, premda se DORH u zadnje vrijeme pokrenuo. S kakvim rezulatom, ne znam, budući da mi je DORH u Šibeniku osporio da sam se javio na Vladin javni poziv. I dalje sa mnom igraju ping-pong izjavio je Bagić.
S ovim prosvjedom i medijskom potporom želim zapravo, pomoći hrvatskoj državi da konačno zaustavi kriminal na djelu, objasnio je Bagić, očito pomiren s teškim teretom koji je prinuđen nositi.
-Ništa drugo budući da sam već potopljen i mogu odmah u grob, ukoliko se u moju korist ne presudi novčana nadoknada za ovih gotovo 15 godina štete koju sam pretrpio zato što mi greškom administracije nije omogućeno zasaditi plantažu smokava, napraviti sušaru, zarađivati, izvoziti i zapošljavati radnike svima na dobrobit. To je zakonska mogućnost, završio je Bagić i jednak tihi prosvjed najavio za srijedu u Splitu.
Pokucat će na vrata Jozi Saraču, danas ravnatelju Razvojne agencije splitsko-dalmatinske županije i osigurao je kaže, privatnu tjelesnu zaštitu ukoliko ga netko silom eventualno pokuša spriječiti u naumu. Sarač je inače, za Šibenski list prije nekoliko mjeseci izjavio da se ne sjeća Bagića niti njegova slučaja.