Malo, malo, i Zlarinjani se okupe oko nekog mjesnog društvenog događaja, a posljednji put, koliko nekidan, bila je to jedna duhovna prigoda; posebno svečano obilježen je blagdan Gospe od Rašelje.
Crkvica na račvanju dvaju putova prema polju dobila je prelijepe, blistave nove klupe, rad zlarinskog stolara i brodograditelja Stipe Bjažića. I - svitlo, rad šibenske "Elektre"!
Podignuta u prvoj polovici 15. stoljeća čekala je, evo, pusta stoljeća da dobije prekidač, utičnicu za električne klavijature i žarulju!
O postanku crkve - priča kaže - najmisterioznije u Zlarinu, govori legenda. Djevojci iz Borovice tu se, upravo na drvu rašeljke, ukazala žena u bijelom s porukom da se upravo na tom mjestu sagradi crkvica. Djevojci nitko nije vjerovao ali kad je sutra na drvu našla Gospinu sliku i kad su tu sliku pokušali odnijeti na drugo mjesto gdje su započeli gradnju crkve - a slika se vraćala na rašeljkino stablo - nije bilo druge nego crkvu napraviti tu gdje je slika htjela biti. Tako je crkvica i dobila ime Gospe od Rašelje.
I sve je to oko novih klupa i struje potaknuo jedan mještanin, već do sada poznat po aktivizmu, a takva mu je i cijela familija, Tonči Beban. Već smo i mi tekstove pisali o Tončijevim akcijama: kad je skupio novac i organizirao uređenje kapelice sv. Nikole na punti Marina, pa uređenje prostora ambulante, a nekad davno i organiziranje zlarinske lutrije...
Pomogla i Biskupija
Sad je novac za nove klupe u Gospi od Rašelje i električni priključak skupljao - usred korone! Onda kad je Zlarin bio u dodatnoj samoizolaciji koja je, međutim, ojačala mnoge spone među ljudima.
- Počelo je lani kad mi je Jerko Kaloper Đeri, naš iseljenik, dao prvu donaciju od tisuću dolara i rekao: Evo, je li dosta? Koga god sam iza toga sreo i upitao novac za tu svrhu - svatko se odazvao! A kad sam otišao u Šibenik kod biskupa monsinjora Tomislava Rogića, uplata za električni priključak koji je "pokrila" Biskupija, a to je skoro 10 tisuća kuna, stigla je u roku od nekoliko dana.
Brže su stizali novci negoli je šjor Tonči uspijevao, u ograničenim mogućnostima pandemije, obavljati sve te administracije vezane za povijesnu građevinu, od konzervatora, Zemljišnika, preko Katastra do "Elektre"... Namučio se više po kancelarijama nego moleći donacije po zlarinskim uličicama ali - sve je izveo!
- Sakupio sam novac za 11 klupa, to je potaknulo crkveni odbor za još pet klupa, a sam izvođač, stolar Stipe Bjažić, donirao je jednu klupu. A kad govorim o podršci svih koje sam upitao za pomoć, moram reći da mi je osobito pomogla dr. Marija Grba, ona je bila moj najveći "gurač". Ona je, na koncu, uz novac donirala i janje i veliki paški sir.
To već spada u drugi dio ove pričice. Ovdje još moramo reći da je misu o blagdanu Gospe od Rašelje vodio zlarinski župnik don Spomenko Bagarić. Da su zlarinske časne lijepo uredile oltar. Da je Albin Biberica donio skale i opiturao crkvicu, Robert Miškov mu je pomagao. Da su Branko Zadravec i družina pokosili sve oko crkve, da su ispilili stare klupe i drvo odnijeli časnama za ogrjev. Da se oko srtuje svojski založio Joško Gojanović.
Lijepa, mala, Gospe od Rašelje upravo je blistala okićena zavjetnim darovima - maketama brodova, cvijećem i svojim zlarinskim pukom. Blaženo su zvučali i pjevači poznate šibenske obitelji Lovrić Caparin, ruku je dao i pijanist Ivan Varošanec.
I tako smo došli do drugog dijela priče: kad se taj puk zbio u Gospinu hladovinu i, kako je i red, lijepo blagovao i zdravo se napio, malo bijeloga, malo crnoga, malo piva, uz dobar aperitiv bar.
Stradao janjac
Marija Grba, donatorica ne samo novca nego i janjca i koluta paškog sira, nije mogla doći iz Zagreba ali je poslala janje.
Autobus kojim je janje stizalo putem se prevrnuo.
-A janjcu ništa! - slušam komentar. I mislim - šta s njemu više moglo dogoditi?
Rekli bismo da je janje (iz Vrbovca) tu nesreću preživjelo da već nije bilo mrtvo. Srećom, bio je to i jedini mrtvac u prometnoj nezgodi bez daljnjih žrtava.
Janje je - naravno, sve opet donacijski - ispekao zlarinski ugostitelj Ivan Jurić u svojoj "Ivani". Toni Biberica Pajo i društvo u jednom kutu crkvice, di se ne vidi, sad kad ona već ima struju, donijeli su frižider. Tako da je uz dobar pršut, sir i janjca svako piće bilo ne samo dobrodošlo nego i hladno!
U vanjskom dijelu programa glazbenu podlogu s gitarom u rucio dao je Zvonko Varošanec.
- Nemojte mi zaboraviti spomenuti Turističku zajednicu, dali su ruku u svemu, i naše vrijedne žene koje su ispekle more kolača! - govori mi Tonči.
Barem sedamdeset-osamdeset mještana i gostiju našlo se na prigodnom domjenku u hladu za koji šjor Tonči meritorno tvrdi da je trajao sve do tri popodne. Na novim klupama u crkvi sad je 70 sjedećih mjesta, a na ovom priručnom štekatu u njenu hladu barem pola od toga - a pola je jednako dobro uživalo s nogu i s obližnjeg zidića...
Novac su dali
...Jerko Đeri Kaloper, Ljubica Petrin, Srećko Acalin, Ljubo Strika, Vjeko Lučev, Vilma Jerkov, Mikica Gojanović, Gordana Bjažić, Gordana Brajević, Ivana Brkljačić, Marija Grba, Blaženka Kalik, Milena Filipec, Srećko Maglica, Nikša Jablan, Albino Biberica, Tonči Beban, Ognjen Brajević, Vesna Jukić, Nikša Alfier, Jerko Martinović, Ivica Tabulov, Turistička zajednica, Ivica Lozušić, Mihael i Rosica Strika, Rade Čeko.
A osim novca, razne donacije dali su: Albino Biberica, Mladen Topolčić, Ognjen Brajević, doktor Irenko, Dijana Erceg, Ivan Sabol, Pavle Branica, Mili Vujić, Marija Grba, Mate Stančić, Branko Zadravec, Ivan Sabol, Leon Marković.