Danas, kada cijela Hrvatska slavi i dočekuje Mateu Jelić, da se vrati iz velikog, višemilijunskog Tokija i Japana u svoju malu Hrvatsku i svoj mali, minijaturni Knin – za japanske brojke, to je "bonsai" – kao velika, zlatna, olimpijska pobjednica, najbolja na svijetu u taekwondou, planetarno popularnoj korejskoj borilačkoj vještini – sportu, kojim se bavi stotinjak milijuna ljudi, svi se mi utrkujemo tko će joj više superlativa udijeliti. Ne bi li malo njezina zvjezdanog, zlatnog praha palo i na naša ramena. Zlatnu Mateu i zlatnog Tonija Kanaeta dočekao je u Zagrebu, među ostalima, i Željko Jovanović, izaslanik hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, da ih pozdravi, čestita im na uspjehu i izrazi divljenje zbog postignutih rezultata. I neka je, trebao je biti. Šteta što nije bio i Zoran Milanović, hrvatski predsjednik osobno.
Da vidi koliko je bio u krivu kada je rekao u siječnju 2020. godine ono svoje sada veće legendarno kako je Knin – "malo kolodvorsko sjecište u Dalmatinskoj zagori, bez novca, bez ljudi, bez ideja, bez znanja, bez snage i težine, a mi slavimo to u Kninu kao da je to Berlin" – izjavio je predsjednik Zoran Milanović. Jer, eto, to malo "kolodvorsko sjecište" danas ima olimpijsku pobjednicu. A one ne rastu na željezničkoj stanici, niti niknu uz prugu, ili možda slučajno ispadnu iz vagona. Je, Matea Jelić danas je članica splitskog kluba Marjan, budući da u tom gradu i studira, u kojem njezin trener Toni Tomas kuje šampione, ali olimpijskim sportom se ipak počela baviti u Kninu. U kojem je netko imao ideju da osnuje klub, imao je i ljude koji su to napravili, odnosno Dragana Pinjuha, koji je osnovao taekwondo klub Knin, imao je i DIV grupu koja je taj klub od 2014. godine sponzorirala – "tvornicu šarafa", kako bi to predsjednik kazao.
Našlo se dakle i nešto novca, danas je uz potporu Grada Knina proračun kluba 100 tisuća kuna. A da to nije bila slučajnost, dokaz je i tome da u Kninu rastu nove Matee. Primjerice, tamo danas marljivo i uporno vježba i sanja svoje snove Ana Marija Mikulić, kadetska prvakinja Hrvatske koja ima tek 12 godina. I koja će sljedećeg mjeseca sudjelovati na Europskom kadetskom prvenstvu u Estoniji. Možda nas i Ana Marija, nadahnuta Mateom, obraduje zlatom. Baš kao što je i sama Matea bila nadahnuta pokojnim Draženom Petrovićem i Janicom Kostelić. Koja ju je posjetila u njezinoj bolesničkoj sobi kada je nakon teške ozljede mislila odustati od svega, sporta i vlastitih snova.
Ali, nije. Nego je rekla sama sebi – ako je mogla ona, mogu i ja. I uspjela!
Dakle, jednostavno – uspjeh Matee Jelić dokazuje da u svići još uvijek ima ulja, a da Dalmacija i Dalmatinska zagora, unatoč praznim kolodvorima i željezničkim stanicama, još uvijek ima dovoljno života, znanja i motiva da se uspije, da se živi svoj san i bude svoj na svome. I da je u tome treba poticati i ohrabrivati, a ne omalovažavati i gledati podcjenjivački, svisoka. Zato ćemo "to" u Kninu – i Oluju i zlatnu medalju Matee Jelić – proslaviti radosnije i jače nego da ju je dobio netko iz Berlina. Da je bilo – samo – po njima, velikima, da se nismo uzdali u se i u svoje kljuse, nikad od nas ništa!