– Kandidira li se Tonči Restović za direktora Gradskog parkinga ili za gradonačelnika? – pitaju se ovih dana gradski vicmaheri, zločesto kako to već Šibenčani znaju. Hoće reć – uhvatio se SDP-ov izazivač dr. Željka Burića i bivši Milanovićev doministar zaštite okoliša parkinga ko pijan plota, pa svakih par dana organizira po šibenskim kvartovima koju tiskovnu konferenciju ispod nebodera, čudeći se kako to ljudi nemaju gdje parkirati, kritizirajući gradsku upravu kako po tom pitanju ne radi ništa i predlažući svoja, brzopotezna i jeftina rješenja.
Nasuprot Burićevim i HDZ-ovim skupim, a građanima nepotrebnim projektima, poput velebne troetažne garaže ispod Poljane, koji im ne dižu kvalitetu života, nego služe samo tome da bi dizali spomenike i rejting vladajućima. Dok mame s kolicima i školska djeca s torbama voze slalom između automobila koji se nekažnjeno parkiraju po nogostupu na Vidicima. A gradska se vlast i komunalno redarstvo prave da ne vide.
Ozbiljna SDP-ova kampanja
Zvuči dobro, socijaldemokratski, veliki ne vode računa o malima, a centar ne vodi računa o periferiji. Pa se Restović – koji se, uzgred budi rečeno, trudi i vodi ozbiljnu kampanju – zaputio i po gradskim obodima, koji ne blješte kao za Mies van der Rohea nominirana Poljana. Po Jadrtovcu, Donjem Polju, u kojem se iščuđava kako to Šišarići nemaju "pitku vodu", pa po Konjevratima i Lozovcu, Zatonu, Brodarici, Žaboriću i Grebaštici, Danilu, Raslini, u koju gradska vlast "u osam godina nije uložila ni kune", i Zatonu, u kojem se snebiva kako to gradska uprava, ako je već nesposobna riješiti kanalizaciju, ne može ljudima platiti trošak ispumpavanja septičkih jama.
Glumi mladog Bandića, s one antologijske slike Damjana Tadića u Kozari putevima, koji gazi kroz blato, ali i mlađeg i poletnijeg Željka Burića, onog otprije osam godina. Koji je isto ovako kao i Restović obilazio gradske četvrti i mjesne odbore, na svojim poznatim "Hodajućim kolegijima", za koje je tadašnja pročelnica njegova ureda Ana Gojanović Rakić dobila i Golden Award for Excellence (GWA), prestižnu nagradu Međunarodne udruge za odnose s javnošću (IPRA), i to u kategoriji za odnose s javnošću u javnom sektoru. Također, u 2014. projekt je osvojio i Grand Prix Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ) u javnom sektoru. Restović, dakle, uči od najboljih, svojih prethodnika u stranci i gradu, ide njihovim stopama, čak i doslovno.
Kratko pamćenje
I pri tome, naravno, kao i svi drugi, računa na već legendarno kratko pamćenje domaćeg birača. Računa da će zaboraviti da su upravo u vrijeme prethodne SDP-ove vlasti u gradu Šibeniku, koja je, kao i danas HDZ-ova, kadrovirala u Gradskom parkingu, 2012. godine iscrtana parking mjesta baš na nogostupu na glavnoj gradskoj prometnici, u Ulici Stjepana Radića, točno preko puta sportske dvorane na Baldekinu. Na kojima je Gradski parking, kojim je tada upravljao SDP, kupio harač dok su mame s kolicima i školska djeca iz škole Jurja Šižgorića – ex Maršal Tito – vozile slalom između automobila.
Kako tada, tako i danas. Kada se Restović – koji je i tada bio u SDP-u i gradskoj politici, baš se spremao preuzeti lukrativno mjesto ravnatelja NP-a Krka – nije snebivao nad tim potezom gradske tvrtke, koja je i pločnik za pješake pretvorila u "keš-mašinu". Naplaćujući ga na uru, a da nije ni rubno kamenje zamijenila upuštenima, da ne bi raja barem razbijala amortizere na tim improviziranim a skupo naplaćivanim parking mjestima. Za koje danas, dok se umiljava biračima, nadajući se ponovnom povratku na proračunske jasle, veli da bi sva – parkirna mjesta – u gradu, van garaža i rampi trebala biti "besplatna u potpunosti".