Otkako su se cijene u dućanima počele iskazivati u dvojnoj valuti, u kunama i eurima, sve je naglo pojeftinilo! Sve je mukti! Jedan, dva, tri, pet kuna. Kilo, komad, duzina. Sve ono što je do jučer bilo u dvoznamenkastim brojevima. Eto, grožđe bijelo, "prvi frut", kao s reklame 1,99. Ili ljetne breskve, one čiji vam se sok cijedi niz bradu, šta se lako gule 1,46. Problem nastaje kad dođete na blagajnu, pa vam gospođa na kasi kaže da to "jedan, dva tri, nastavite niz" nije u kunama, nego u eurima. I da je ono 1,99 ustvari 14,99. A ono 1,49 ustvari 10,99.
A kolišni su
I dok ja tako u dućanu jednog našeg trgovačkog lanca stojim, pokraj mene gospođa glasno komentira kukuruz mladi 1,33! "Je li to za komad, kunu i 33 ili su oba toliko? Ako je za komad, nisu ni jeftini. A vidi kolišni su!"
Nisam imao srca reći joj da je to 1,33 eura i da je cijena za ta dva mala kukuruza 9,99. Ali, tako vam je to u dućanima. Tu nitko ne gleda veće, nego svatko manje cijene. Kad je nešto 199,99 kuna, većina naših Šibenčana veli da je to 100 i nešto kuna. A ono - duplo! Rajčice cherry 9,99 kuna. Krastavci skoro mukti - 0,93 eura. Ili 6,99. A tamo neko sa strane od prodavačica malo glasnije govori.
- Nije vam to u kunama! U eurima je! U eurima. Zato je jeftino - objašnjava prodavačica.
- Bit će nama jeftino sve kad nama s penzija, a vama s plaća obrišu jednu nulu. Pa kad umisto par iljada kuna budemo imali par stotina eura. Deset dnevno za spizu! - komentira umirovljenica.
A janjetina nikad jeftinija. U kunama 64,99, a u eurima 9 i nešto sitno!
- Ovako je bilo i u bivšoj Jugoslaviji, ako se ko sića. Sve u miljonima! U miljonima su bile cijene, a u miljonima su bile i plaće. Pa, novi dinari, u iljadama, pa stari dinari, u miljonima, svi su bili miljoneri. Dinar nije vridija puno, ali ga je bilo. Pa je narod trošija! Jer, sutra će zbog inflacije vridit još i manje, a roba sve više. Eto, ka danas ovaj sir, paški trapist. Stigla je nova pošiljka u dućan. Stara cijena 130 kuna kil, nova cijena - 240 kuna kil!
Ma koja akcija!
U to netko priča kako je u jednom drugom trgovačkom lancu jedan naš natrpa puna kolica sladoleda, po 1,75 kuna. Akcija, piše! Na kraju ga umalo nije kolpalo kad mu je na blagajni - calenzi, bite - ištrikalo račun. U kunama! Pa vraćaj nazad, storniraj sve. Izgubija se u prijevodu. Sve mi se čini kako će na kraju oko ovih naših dvojnih cijena bit gungule ko i oko uvođenja dvojezičnih ploča.
Na pazaru, čiji prodavači još nemaju obvezu uvođenja cijena u kunama i eurima - to će kod njih bit za mjesec i pol dana - jedan mi trgovac priča kako je njega ožeglo kad se devedestih godina silom prilika našao u Njemačkoj.
- Lijep kivi, a cijena stvarno dobra - 0,49, i to još u markama. Nije onda bilo eura! Ja natrpao punu korpu, nije toga još kod nas ni bilo, a i kada ga je bilo, bio je skup ko vrag. A, vidi, ovdje zabadava. Tek kad je Josip stigao na blagajnu i kad je vidio račun, oblio ga je hladan znoj. Prošao je ubrzani tečaj njemačkog, i za sva vremena naučio što znači "Stuck". Komad, rođo, komad, je bio pola marke, a ne kilogram kako je on mislio. I još prognanik, kojem je svaki orlić bio velik ko kuća!
U svakom slučaju, cirkus s eurima tek je krenuo.
