Vjerojatno je sveti Jeronim, poznat po izreci “Oprosti mi bože, jer sam Dalmatinac”, silno zadovoljan činjenicom da je jedan zakleti hajdukovac (čitaj: Splićanin dr. Mirko Giaconni) pod svoj kalifornijski krov primio dva žestoka šibenska Funcuta.
A Mirkova je kuća, bolje reći viletina u elitnom predjelu Los Angelesa Palos Verdes toliko prostrana da se ujutro i ne moraš na hodniku sresti s domaćinom. No, gotovo svako jutro dr. Giaconni nas je budio radi TV prijenosa nogometnih utakmica (Hajduk – Gorica, Slaven Belupo – Šibenik).
– Prije Domovinskog rata moj je automobil imao naziv “Hajduk”, ali kako sam tijekom rata bio uskraćen za TV prijenose hrvatskih utakmica počeo sam gledati talijanske, te postao i navijač Juventusa. Vjerojatno ste, stoga, primijetili da moj Mercedes ima naziv “Haj-Juve”. No, srce je ostalo isto. “Bijelo” i hajdučko, dalmatinsko i hrvatsko – kazivao nam je dr. Giaconni, koji se približava osamdesetim, a koji je rado isticao sve što ga veže za Šibenik.
Veslač Gusara
– U mladosti sam bio veslač Gusara, pa sam se nerijetko nadmetao sa šibenskim liječnikom Nevenom Glavadanovićem, koji je onomad veslao za Krku. Toga sam se, dakako, sjetio, kad sam se popeo na Tvrđavu svetog Mihovila s koje se lijepo vidi cijeli Šibenik, pa i stari dom veslača Krke.
Ne, nisam nimalo kurtoazan kad kažem da mi je Šibenik najugodnije iznenađenje, iako svake godine stižem u Dalmaciju, u hrvatsku domovinu. Ne znam koji se naš grad po ljepoti, arhitekturi i uređenosti može usporediti s Krešimirovim gradom – potencirao je naš domaćin, koji je predsjednik splitskog društva “Sveti Duje” i komiškog “Sveti Nikola”, ali i čelni čovjek svih hrvatskih udruga.
Od pandemije COVID-a dr. Mirko Giaconni radi, s izuzetkom petka kad skokne do svoje ordinacije, isključivo iz kuće.
– To je tzv. video-medicina. S pacijentima se čujem i vidim preko Skypea, a moja sekretarica pomno zapisuje sve što smo govorili, te stvara kartoteku dijagnoza i preporučenih terapija. Iako svi znaju da sam zakleti Hrvat, moji pacijenti su podrijetlom i iz drugih republika bivše države. Medicina, baš kao i sport i glazba, nema granica – otkrio nam je dr. Giaconni.
Medicina nije, međutim, jedina Mirkova okupacija. Uporno se iz svoje kuće na brdu trudi da barem vikendom živi kao da se nikad nije odselio iz Dalmacije.
Kad smo stigli na Palos Verdes zatekli smo ga u kartanju s Dubrovčanima Nikom Hazdovcem i Vladom Lonzom, te paterom Ivanom Gerovcem, koji je desetljeća proveo kao katolički misionar u Zambiji. Naš domaćin izgradio je i teniski teren, koji kad skine mrežu koristi za rekreativne utakmice malog baluna.
U tim nadmetanjima nerijetko su mu partneri ili suparnici iz šibenskog kraja Boris Milutin i Željko Vrcić. Zbog toga nam u kalifornijskom domu fetivog Splićanina nije manjkalo šibenskih ćakula, iako smo planirali popiti barem kavicu sa Živkom Gojanovićem Lasicom, te šibenskim bodulima Mikicom Juratom i Dannyjem Romanom, kojima smo se najavili telefonom.
A navečer bi se vadile botelje kvalitetnog kalifornijskog vina, pivalo do kasnih sati. Mirko je posebno bio dirnut pjesmom “Žirje moje lanterna je stara”, jer ga je silno podsjetilo na Komižu, rodno mjesto njegovih predaka.
San o zimskoj Komiži
– Ja sam svakog ljeta na Visu, ali bi u Komižu htio stići barem jednom zimi. Vjerojatno je onda sve slično stihovima žirajske pjesme “Liti svitli, zimi skoro gasi” – emotivno se oglasio naš domaćin.
A dalmatinski štih šibensko-splitskog druženja u elitnom dijelu Kalifornije dodatno se pojačavao, kad bi u Giaconnijev dom stigli Prvićanin Niko Bumbak i Šibenka Ana Čučuk. Zbog svega je bila teška nametnuta dvojba s kim provesti zadnje sate našeg boravka u Kaliforniji.
Na domjenku, što ga je za šibenska glazbena pojačanja priredila dalmatinska klapa “Izvor” iz San Pedra, kod Giaconnija ili s Anom Čučuk, koja nam je ponudila prijedlog, što se ne može odbiti: odlazak u hollywoodski Universal Studios, gdje su se snimali (i snimat će se) svi mogući i “nemogući” filmski evergreeni otkad je filmskog svijeta i vijeka.
Kako, primjerice, odbiti zajedničko fotografiranje sa sjajnom dublericom filmske ljepotice Marilyn Monroe, koja je uzela pod ruku dvojicu Šibenčana, vjerojatno nešto sretnija činjenicom da je jedan od njih osjetno mlađi!?
Najatraktivnija je, dakako, jednosatna vožnja vlakom kroz Universal Studios, koja vam omogućuje fiktivno gledanje filmskih evergreena. Vožnja koju ne preporučujemo onima koji su slabih živaca.
Pred drvenim motelom, što silno podsjeća na film “Psiho,” nožem vam, primjerice, prijeti dubler Anthonyja Perkinsa. Kad stignete u Jurassic Park na vas nasrću pretpotopne životinje, a da sve bude još uvjerljivije usput te malo iz svojih surla poštrcaju nekom bezopasnom tekućinom.
Od ogromnih dinosaurusa uspio nas je obraniti King Kong, ali je potom cijeli vlak s brojnim putnicima na silno uvjerljiv način bacio u provaliju. Naravno, sve to se događalo (čitaj: priviđalo) u 3D tehnologiji.
Posjet filmskom studiju je, dakako, ne samo atraktivan show, već i veliki biznis. Vožnja vlakom i ulazak u Universal Studios košta 130 dolara po osobi, da ne govorim o vrtoglavoj cijeni parkinga prije ulaska u studio.
Dio biznisa jamačno je i ručak u talijanskom restoranu “Gucca di Bepo”, gdje smo se, konačno, domogli spize, koja, suprotno hamburgerima i ostaloj brzoj hrani, silno vonja i na dalmatinsku obalu. Ljubaznošću smo pomalo razoružali konobaricu, kojoj se, očito, žurilo da ustupimo svoj stol novim jednako gladnim gostima. Objedovanje u restoranu vrti se, naime, kao na filmskoj traci.
Povratak u New York
Poslije Universal Studiosa ostalo je još dovoljno vremena da se pozdravimo s izuzetno ljubaznim Prvićaninom Nikom Bumbakom, ali i s generalnom konzulicom Republike Hrvatske Renee Pea, koja je bila silno dirnuta podsjećanjem na ljeto 1971. godine.
Na televizijski debi dobre, stare klape “Šibenik” u emisiji koju je vodila njezina majka, onda mlada i prelijepa Helga Vlahović. Sa Šibenkom Anom skoknuli smo, dakako, još jednom i do našeg domaćina, dr. Mirka Giaconnija. I tko zna koliko bi se još boca popilo, te refrena zapjevalo da nije valjalo poći na noćni let Los Angeles – New York.
– Vidimo se sigurno u studenome. Iz dva razloga. Želim, kako vam rekoh, posjetiti moju Komižu i zimi, a skoknut ću, obećavam, i do lijepog, starog Šibenika. Imam i “debeli” razlog za to. Moja kći Joanne, koja je uspješna oftalmologica, imat će u studenome predavanje splitskim liječnicima i studentima o glaukomu. O tome je već napisala i prilično čitanu knjigu – kazao nam je na rastanku dr. Mirko Giaconni.
A što drugo kazati nego da ćemo mu uzvratiti na isti način!? Klapskom pismom, šibenskim vinom i dalmatinskom spizom. Ne, nećemo lako zaboraviti naš “California Dream”, te šetnje New Yorkom sa žirajsko-šibenskom obitelji Željka Dobre.