Mi smo Šibenčani svit koji se voli svemu i svačemu najprije narugat. A poslin, šta bude. Tako smo se rugali i sa šibenskon adventuron, odnosno s najavon kako je to jedini "plastic free event" u ciloj Hrvatskoj. "Pomodne pizdarije", mrsili su kroz zube jedni, "marketinški štosevi" mumljali su drugi između zalogaja, "vidila žaba di se konji kuju". A treći su - "znan ja nas, jeba ti nas" - znali pouzdano da je štos zašto je plastika i bilo šta plastično zabranjeno u tome šta se papirnato/drveni pribor za ilo i čaše za pilo kupuju od "našeg čovika", koalicijskog partnera stranke na vlasti.
Ko bi virova da je to zato što su ljudi naprosto "ekološki osviješteni" i da je samo zahvaljujući tom jednom događaju u zadnje dvije godine nekih - "cirka oko" - 200 tisuća komada plastičnih čaša, pijata, žlica i pinjura nije završilo u prirodi. Niko! Eto, ja prvi, priznajen, nisan to uzima nešto puno ozbiljno - "dobar štos, mislija san" - sve dok nisan vidija fotku svog šul kolege, profesionalnog ribara Petra Baranovića, šta ju je objavija na svom "Fejsu". Sliku ulova sa svoje koče, u kojem svakovrsne plastike ima više nego ribe. Ribarstvo više nije plastic free event?
Otpada je sve više
- Ma dobor, vata se i ribe, nije da se ne vata, da nema ribe, ne bi bili na moru. Ali, istina je i to da more iz dana u dan doživljava i vidljive promjene, negativne na žalost. Ja san na moru od 89. godine i pantin vrime kad smo lovili po 40-50 kašeta samog škampa, bez druge ribe. Danas, ako se uz drugu ribu ulovi 4 - 5 kašeta škampa dnevno, može se bit zadovoljan. U svemu tome povećala se jedino količina otpada koju izvlačimo na palube naših brodova - plastično opisuje situaciju moj nekadašnji razredni kolega iz srednje pomorske škole, iz brodostrojara. Vidi se "po izričaju" da je pored ribarske prakse, u međuvremenu završio i ribarski faks - sprema i doktorat - bio je i ozbiljan političar, saborski zastupnik, šef ribarskog sindikata, njihov tribun. U stvari, vraga je bio, još uvik je, nije pokojan, tek je na pragu 50. godine. A u tih pola stoljeća nagledao se svega.
- Čega je sve bilo u mriži?
- A čega nije! Od mina iz 2. svjetskog rata, do kanta s bojom, starih akumulatora, stakla, plastike, plastičnih katriga... Najviše je, dakako, najlonskih kesa, plastičnih boca od pića i limenki od pive, klasičnog otpada s naših turističkih brodova i jahti. To je drugo lice naše turistifikacije, na koju se mi nismo pripremili. Nismo izgradili sustav koji bi prevenirao i sanirao taj utjecaj nautičkog turizma na morski sustav. Imamo niz privezišta i luka za javni promet u kojima nemamo niti kontejnera za smeće! Eto, je li to dovoljno?
- Je, šta je - je. Eto, čujem da ga ni vi niste imali ode u uvali Sveti Petar, u Mandalini, neka je odavno predviđena kao luka za ribarske brodove...
- Ma mi smo to riješili, nedavno. Čim smo zovnuli Novicu Ljubičića, direktora "Čistoće" on je to riješio. Ali, već sama činjenica da to na takav način treba rješavati govori da mi i o takvim, osnovnim stvarima slabo vodimo računa. A kamoli da bi uspostavili jedan sustav koji bi vodio računa o moru, kvalitetne norme, propise, napraviti programe, ljude koje ih mogu realizirati, naći za to novce…
Promotivno čišćenje
- Daj Petre, nećemo smarat čitatelje…
- Ma nećemo, ali evo već 15-ak godina su u modi jumbo plakati. S njih nam se smiješe političari - i ja, kad sam bio saborski zastupnik - reklamiraju se deterdženti, garderoba i šta ja znam. Nikad ih nismo iskoristili da napišemo na njima - Ne bacaj otpad, čuvajmo svoju zemlju i takve stvari - navio se moj Perić.
I opet ga ja prekidam:
- Čekaj, ti stvarno misliš da se to tako jednostavno rješava. Ti napišeš, čuvajmo našu zemlju i nitko više ništa ne baca okolo nego sve nosi u kantu!
- Ma, da ti jumbo plakati barem u svakom stotom probude svijest da ne baca smeće u šumu il u more, nego u kantu, to za mene ima smisla. Jer, šta mi imamo? Imamo jednu akciju čišćenja podmorja godišnje, koja služi za promociju lokalnih političkih faca. Skoči ekipa iz ronilačkog kluba, očisti 200-300 metara, slika se gradonačelnik i ostala ekipa s njom. I onda se čeka opet dogodine da se slika ista svita… Ako se motiviraju sportske udruge, klubovi, škole ronjenja, te se akcije mogu raditi sustavno, tokom cile godine. Da ne govorim o tome da bi tribalo radit radionice i predavanja u svim fazama odgoja i školovanja mladih ljudi, uspostaviti programe preventive i edukacije…
- Ma, čekaj Petre, ti se sićaš kako su tebi i meni kroz cilo ditinjstvo i školovanje dolazile ekipe, stari borci, odgovorni drugovi, držat predavanja, radionice o tome kako triba čuvat bratstvo jedinstvo kao zjenicu oka… A onda došla 90. i mi se, svi skupa 90-ih poklali ka nikad prije, i bez svjetskog rata...
- Okej, ali svejedno, ja spadan u optimiste, u one koji viruju da se stvari mogu minjat, kroz škole, argumentacijom, buđenjem ekološke svijesti. Mi smo sritni kad vidimo jedrilice kako idu prema Skradinu, jer svi već unaprid brojimo novce od turizma. Ali zaboravljamo da riba iz Prukljana nije nestala samo zbog tamošnjih ribara, nego i zbog jednog od najozbiljnijih zagađenja u morskom ekosustavu, a to je između ostalog i buka. I zbog ispuštanja ulja, plastike. One koji sam ja kočon potegao u murterskom moru. Baš tamo di je najintenzivniji nautički promet! Mene su moji profesori učili na fakultetu da ispod te najlonske kese na morskom dnu ne raste ništa, ništa ne diše. Njoj je vrime raspada između 450, 500 i tisuću godina. Mi se s tim moramo uhvatiti u koštac ili ćemo našim unucima ostaviti mrtvo more. Pa kad se razmatralo kako spriječiti širenje opasnih algi iz roda Caulerpa, racemose i taxifolie, tada se dolazilo na ideju da se to radi tako da se prekriju plastičnim folijama. To je najefikasniji način da se ne uništi samo alga, već i kompletan život u podmorju - veli Baranović, dodajući kako je kao i uvijek najveća odgovornost na vlasti:
- Neću reć da se nije činilo ništa, ali se po tom pitanju nije činilo dovoljno!
- Ali, dobro, eto, ti su bija vlast. Bija si u HNS-u, i sada si u Reformistima, Čačić je isto dio vladajuće koalicije... U čemu je bija problem, zašto ti osobno nisi ta "morska" pitanja stavija na dnevni red?
- Bija san dio vladajuće većine i bija san njezin najaktivniji zastupnik, koji je predlagao niz amandmana na zakone, inicijativa, prijedloga, sugestija..., ali kad naiđeš na jedan trom nezainteresiran aparat i kad ljudi nisu zainteresirani, onda teško možeš mijenjati stvari. Sada, ova garnitura na vlasti ima mogućnost poduzeti nešto, ima šansu okupiti ljude koji mogu pokrenuti neke programe. Ja se iskreno nadam da će oni shvatiti da je more i stanje u moru i oko mora problem kojim se treba pozabaviti.
Savudrijska Pandornina vala
- Evo, sada je ponovno aktualna situacija oko Savudrijske vale, odnosno Piranskog zaljeva…
- To neriješeno pitanje stoji nam kao Damoklov mač nad glavom i to je veliki grijeh hrvatske politike. Koja pokazuje aposlutno nerazumijevanje problema iako je bila upozoravana od niza relevantnih stručnjaka od Rudolfa, Kačića pokojnog Iblera, pa čak i moje malenkosti koja je tada predstavljala ribare kao šef sindikata. Da se ne ide u arbitražni postupak, jer je arbitraža postupak anglo-saksonskog prava koji služi zato da bi se mimo zakona donosila određena rješenja koja odgovaraju jačem i bolje pozicioniranom. To je tada bila Slovenija koja je ušla u EU, dok mi nismo bili ni član. Imali smo iskustvo o stvarnoj snazi njihove pozicije kroz epizodu sa ZERP-om gdje su nas blokirali u nečemu u čemu smo apsolutno u pravu. I bilo je potpuno jasno da je jedini ispravni put, koji štiti nacionalne interese Hrvatske, rješenje spora na međunarodnom Sudu za pravo mora u Hamburgu, koji djeluje pri UN-u. Jer, arbitraža je klopka, u koju smo na koncu i upali.
- No, dobro, ali mi smo iz nje izašli!
- Jesmo, ali kad smo jednom otvorili tu Pandorinu kutiju, ovo su sve drugo posljedice. Nisu tu ribari jedini ni glavni problem. Cijela slovenska ribarska flota ne može se nositi s Jezerima ili Murterom. U pitanju su neki drugi interesi, slovenski zahtjev da dobije spoj s otvorenim morem, s iskorištavanjem plina u podmorju, što otvara i presedan da isto traži i BiH, isto spojnicu ili "junction". A onda ćemo imati teritorijalno more RH na pruge, ili kao zebrinu ili tigrovu kožu...