Anton Dobra, šibenski gradski vijećnik, otkriva zašto je postao novi igrač u stranci zagrebačkog 'šerifa', ali i zašto je bio u zatvoru u SAD-u

Anton Dobra je oduvijek, čime god se bavio, dizao za sobom prašinu. Dokazao je više puta da je kod nas sve moguće, da ideologija u politici ne mora značiti baš ništa, da je pragmatičnost često vrlo isplativa, da je pamćenje sasvim kratkotrajna ljudska osobina, i da su mediji iznimno važni u izgradnji političkih (i drugih) karijera. Jer, da Dobri mediji nisu širokogrudno otvarali prostor, da nisu promovirali njegovu kontroverznost kao neku posebnost, vjerojatno danas ne bi bio ni Bandiću zanimljiv. Ali, treba priznati, nije ni Dobra od jučer, pa zna što mediji znače, što ih privlači i kako s njima treba...

Već sada je u političkom smislu postigao više negoli je vjerojatno i sam očekivao kad se upustio u tu avanturu. S obzirom da Dobra najavljuje i svoj ozbiljniji iskorak s lokalne na nacionalnu političku pozornicu, ufajući se da će mu članstvo u " stranci 365" Milana Bandića u tome pomoći, red je da mu damo priliku da se sam predstavi javnosti ovim intervjuom...

Neka sud kaže...

Dug put ste prešli od HDZ-a, preko SDP-a i neovisnosti do Milana Bandića i njegove Stranke rada i solidarnosti. Zašto baš Bandić?
– Bandića cijenim jer je veliki radnik i zato je moj izbor. Kad se SDP distancirao od mene, u Gradskom vijeću sam nastavio raditi kao nezavisni vijećnik. I po svim statistikama, u GV-u imam najveću vidljivost, najveću minutažu i najkonkretnija pitanja. To su mi priznali i iz oporbe, a i vladajući su mi rekli da sam izrastao u najboljeg vijećnika, jer se bavim konkretnim pitanjima, od poreza na potrošnju, brodova, autobusa, dječjih vrtića, struje na Žirju, sumnjivog otpada na Podima, itd. I što se tada dogodilo? Iznenada, dobijem poziv iz Zagreba...
 

Tko vas je zvao?
– Organizacijski tajnik "stranke 365". Rekao mi je da se namjeravaju proširiti i u Dalmaciju te traže operativne ljude, moj rad su prepoznali, vide da sam često u medijima i da imam iskustva. Bio je to ugodan razgovor, ali nikakvih trgovina, nikakvog novca, nikakvih sinekura, kako se sada govori, nije bilo na stolu, to su gluposti. Bio sam nezavisan te mi je imponiralo da me zove jedna ozbiljna stranka s kojom se mogu daleko odmaknuti od MO Žirja.Tražio sam mjesec dana za razmišljanje, no kad je sve to izišlo u medije, potpisao sam pristupnicu.
 

Ne smetaju vam optužnice protiv Milana Bandića, USKOK-ovi izvidi zbog moguće političke korupcije?
– Smetaju mi, ali bilo je optužnica i za Sanadera, pa ništa... Neka sud kaže je li kriv ili nije, a do tada, on je nedužan čovjek. Bandić je već četiri mandata gradonačelnik Zagreba, najvećega grada u zemlji...

Di su ti novci?

Vaš prvi politički izbor je bio HDZ. Zašto ste se razišli s njima?
– Bio sam deset godina u HDZ-u. Tražio sam samo jednu kavu, koju ću ja platiti, da mi daju priliku za razgovor. A to nisam nikad dobio. Kad je dr. Željko Burić došao na vlast bio sam potpredsjednik TZ Grada i kao prvog operativca u turizmu smetalo me što TZ Šibenika diže dva-tri puta godišnje kredit a busamo se s 1,8 milijuna noćenja, kad to pomnožite sa sedam kuna boravišne pristojbe, to je 12-13 milijuna kuna, plus ostali prihodi od poduzetnika i gradskih firmi, dakle, velik novac. Kazao sam – ako gospodariš s toliko milijuna, a imaš dvoje-troje zaposlenih, di su ti novci, pa je ispalo da sam neprijatelj TZ-a, gradonačelnika i HDZ-a i više me nisu zvali na sastanke u TZ. I onda sam gradonačelniku poslao ostavku, na koju mi nije odgovorio.
 

Dakle, od HDZ-a ste se odmaknuli jer ste smatrali da vam nisu dali pravu priliku?
– Nisu me ozbiljno shvaćali niti su sa mnom ozbiljno računali.
 

I tada ste se odlučili prikloniti ni manje ni više nego SDP-u?
– Udaljio sam se od HDZ-a i najavio da ću ići na izbore s nezavisnom listom. Pregovarao sam i s ekipom iz Vodica koja me zvala da se pridružim njihovoj nezavisnoj listi. No, onda su me pozvali na razgovor Josip Živković, kojeg sam upozna kad je postao pročelnik u gradskoj upravi, i Franko Vidović, šef SDP-a u Šibeniku. Živković nije imao, uz Miju Matić, drugog kandidata za dogradonačelnika. " E, da mi je dati jednog ko ti koji zna o turizmu, gospodarstvu, otocima..." – kazao mi je Živković.
– A ti provaj zvati, pa ćemo vidit šta će biti – ja sam odgovorio. I tako smo odlučili – ajmo! Nije mi bilo lako, tri dana nisam spavao, ali kad sam odlučio hrabro sam stao iza toga, za razliku od SDP-ovih direktora koji su se sakrili u mišju rupu i ignorirali kampanju.

Tvrtka 'Goodman'

Jeste li sa Živkovićem i Vidovićem bili prije dobri?
– Kad je SDP došao na vlast, s Frankom se na ulici nisam ni pozdravljao. Naš prvi kontakt dogodio se prvoga dana njegova mandata dogradonačelnika kada me je pozvao na sastanak.
"Antone, vi ste koncesionar čišćenja javnih površina u gradu", rekao mi je.
– Jesam – potvrdio sam.
"Znam da ste u HDZ-u, da ste operativac HDZ-a, znam da ste radili na izborima protiv mene", kazao je.
– Jesam, nemam tu što kriti – priznao sam.
Međutim, Franko je na to dodao: "Znam da ste veliki radnik, da ste O.K. čovik, nastavite dalje raditi, imate ugovor..."
 

Već tada ste imali ugovor za čišćenje javnih površina u gradu?
– Taj ugovor je bio još od Nede Klarić, bivše šibenske gradonačelnice. Sjećate se tvrtke "Goodman" koja je uklanjala žvakalice s ulica, skidala neprihvatljive plakate po gradu, pjeskarila kuće, fasade... Uložio sam u to veliki novac i radio godinama, ali kad su došli "moji" na vlast, mislim na HDZ, umjesto da nastavim dalje raditi kao i u mandatu SDP-a i Franka, oni su mi od godišnje vrijednosti ugovora od 240 tisuća kuna, davali posao za oko 30-36 tisuća kuna. Deset puta manje! A da ne govorim da mi je kao Žirjancu oduzeta adresa i prebivalište na otoku...
 

Kako to, zašto?
– Bio sam predsjednik MO Žirija dva mandata i jedini sam Žirjanac kojemu su oduzeli prebivalište...
 

Zato što ne živite na Žiriju nego u Šibeniku?
– Dobio sam sudski spor. Rodio sam se na Žiriju, Žirije je kvart grada Šibenika, veći dio godine provedem tamo, i uvijek nešto radim, ulažem. Nije lako živjeti na otoku, evo, već treći dan brod ne vozi, nema osnovne škole, nema vrtića a ja imam djecu...
 

Zar nisu već odrasla? U kojoj su dobi?
– Jedan je na fakultetu, a jedan je u petom razredu.

Noćni susreti

Je li vam danas žao što ste se kandidirali na listi SDP-a?
– S jedne strane da jer sam u HDZ-u bio godinama, no s druge strane ne jer sam zahvaljujući SDP-u postao vidljiv. Dobio sam veliku političku pozornicu s koje sam prepoznat, ne samo na lokalnoj nego i državnoj razini, dobio sam pažnju i medija i građana, a to s HDZ-om ne bih postigao. U HDZ-u je problem da kad upozoravaš na probleme, ispadneš neprijatelj. A ja nisam neprijatelj nikome. Nekad čak znam reći kolegama, gradskim vijećnicima HDZ-a, da mi ih je žao jer moraju dignuti ruku za nešto što ne podržavaju. Vjerujte, na prošlim izborima kontaktirao sam s mnogo svojih kolega iz HDZ-a koji su mi inkognito prilazili i nalazili smo se noću, po periferiji, ko neki kokošari s limenkom piva, da nas neko ne bi vidio zajedno. Mislite li da su svi u HDZ-u zadovoljni onim što se događa u stranci?!
 

SDP-u ste tom kandidaturom ipak napravili štetu?
– Oni su sami sebi nanijeli štetu. Ako sam ja mogao doći iz vladajućih u nevladajuće i pokazati širokogrudnost, onda su to trebali i oni.
 

Ušli ste s SDP-om u Gradsko vijeće, ali vrlo brzo ste se otklonili od njih. Zašto?
– Zbog njih, ne zbog mene. Kao što me HDZ nije nikad htio pozvati na jednu kavu, tako me ni SDP nikad nije pozvao ni na jedan sastanak, nikad, nikad! Čim su završili izbori, oni su napravili "cut " i Antona Dobru stavili u izolaciju. Čak su me i na GV-u pomakli za jednu stolicu udesno, a do sebe smjestili Ljubicu Kardum iz HSU-a.
 

Je li onda ovo s Bandićem vaša osveta onima koji su vas, kao i HDZ, ignorirali?
– Ma ne, nije. Ja sam puno izgubio zbog politike. Nisam više ni predsjednik Mjesnog odbora Žirije, ni u Turističkoj zajednici, nisam više koncesionar za čišćenje javnih površina u gradu, ni koncesionar na Banju, znači, ništa više od toga nemam.
 

Hoće li to sve sad Bandić vratiti?
– Ne!
 

Izjavili ste da je s vama u "stranku 365" pristupilo još 30-ak ljudi?
– Ljudi su tražili pristupnice čim je izišla vijest o osnivanju podružnice i mome prelasku u stranku Milana Bandića. Ali, ljudi prilaze meni, ne Bandiću. Pa i neki ljudi iz SDP-a.

Domovina i imovina

Znate li politiku koju zastupa Milan Bandić? Bandić nema ideologije...
– Pa i ja sam jednom prigodom rekao da me ideologija ne zanima. Iako sam, naglašavam, veliki Hrvat i veliki domoljub...
 

Što to znači "veliki Hrvat"?
– To znači da volim svoju zemlju više od svega.
 

Zar se ljubav prema domovini ne iskazuje najbolje poštenim radom i doprinosom njezinu napretku?
– Slažem se. Nikad nisam radio u javnim službama, nikad nisam bio ni u jednom nadzornom ili upravnom odboru, uvijek sam stvarao sam svoje radno mjesto, a sve što sam radio za zajednicu bilo je volonterski. Otišao sam u Ameriku 1990., nakon odsluženja vojnog roka u JNA, a 1991., u lipnju, nakon masakra na Plitvicama, vratio sam se u Hrvatsku i odmah uključio u obranu. Bio sam na Velikoj Glavi s Lijama. I danas imam geler u glavi.
 

Mislite li da ćete s Bandićem lakše ostvari svoje poslovne projekte?
– Ne, niti smo o tome pričali, niti o tome razmišljam. Što se tiče moga posla prošle godine gotovo sam sve svoje obrte zatvorio...
 

Zašto?
– Zato što sam i psihički i fizički umoran. Zadnjih 10-15 godina radio sam 24 sata dnevno.
 

Što ste radili?
– Imao sam desetak-petnaest apartmana, bio sam koncesionar čišćenja javnih površina u gradu, koncesionar na plaži Banj, tu sam imao 35 zaposlenih, imao sam dva-tri restorana, klubove... Nisam se više osjećao dobro, pa sam donio radikalnu odluku i gotovo sve zatvorio.
 

Čime se danas bavite? Kako izgleda vaših 365 dana?
– Imam četiri apartmana, četiri male kuće na otoku Žirju, u gradu su mi ostala samo dva apartmana, sve drugo sam prodao, i u Bilicama imam jedan poslovni prostor koji iznajmljujem, završavam mali projekt "dalmatinskog sela" na Žirju, jedno vrijeme sam bio konzultant u trgovačkim tvrtkama... Imam vremena, imam veliku političku volju i ambicije.

Javna kuća

Što ste po struci?
– Kako mi je otac govorio ajde u trgovce imat ćeš dućan, to je dobro, upisao sam za trgovca, i maturirao jedini u svojoj generaciji s odličnim. I danas žalim što nisam išao studirati ekonomiju s obzirom na to da mi to leži. Ja sam načitan, iščitan, i danas čitam puno knjiga iz marketinga, menadžmenta, ekonomije, proračuna itd. Ali, kako mi je brat bio u Americi, iza vojske sam otišao kod njega, a 1991. sam se već vratio u Hrvatsku.
 

Nakon zadnjih lokalnih izbora, nisu vas zvali da se vratite u HDZ?
– Ne, nikad. Mada su mi neki govorili da bi bilo dobro da preuzmem ogranak HDZ-a Žirja.
 

Jednom ste izjavili da bi trebalo na Žirju otvoriti javnu kuću i prostituciju legalizirati, što bi omogućilo dotok novca na otok i njegovu revitalizaciju.
– Tog dana kad sam to rekao, ministar financija u Milanovićevoj vladi, Slavko Linić, podnio je ostavku. Ali, moja izjava Jutarnjem listu o kažinu na Žirju je bila daleko čitanija nego vijest o ostavci ministra. Na taj način sam dobio medijski publicitet, a normalno da nisam mislio ozbiljno...
Žao mi je što je sabotirana moja ideja da na Žirju otvorim pogon za preradu ljekovitog bilja i proizvodnju parfema. Prijavili su me da nemam prebivalište na Žirju, sudski spor sam dobio, no za moj nesuđeni pogon bilo je prekasno. Iza toga je stajao HDZ, u to sam siguran i danas...