Bude li sreće, inflacija će se ispuhati sljedeće godine. Kažu nam to dvojica ekonomista i dodaju da se s inflacijom nikad ne zna.
A u priči o inflaciji u kojoj se trenutačno nalazimo mnogi su njezini uzroci: pandemija, ovisnost o jeftinijim proizvodima iz Kine, vremenske nepogode u Hrvatskoj i svijetu koje su urode nekih poljoprivrednih proizvoda smanjile, golem novac koji su središnje banke i vlade ulile na svoja tržišta za očuvanje radnih mjesta, pa je i Hrvatska u privatni i javni sektor ulila 25 milijardi kuna. Dodajte tome oporavak potražnje u uvjetima slabe ponude, skuplju naftu i imate recept za ovu posljednju inflaciju.
Spašavanje od likvidnosti
– Nemamo kristalnu kuglu i ne znamo kako će se inflacija razvijati, ozbiljne analize FED-a i ECB-a, američke i europske središnje banke, govore da će se smiriti sljedeće godine, ali s inflacijom se nikad ne zna, ona može prerasti u hiperinflaciju, a onda se ne može zaustaviti. Situacija se sigurno neće normalizirati do kraja godine, mislim da će se smiriti iduće godine, ali to nitko ne može prognozirati jer kad bi se ekonomija mogla prognozirati, onda ne bi bila ekonomska znanost, nego astrologija – kaže dr. Damir Novotny.
S njim se slaže dr. Petar Vušković, koji navodi da je inflacija složen ekonomski problem koji nije moguće riješiti brzo i jednostavno i ako je prije likvidnost spasila tržište, sada tržište moramo spasiti od viška likvidnosti. Smatra da inflaciju treba vratiti na jedan posto kolika je bila niz godina prije i da ne smijemo dopustiti da inflacija poraste na pet posto, kolika je u Poljskoj i Mađarskoj. Dr. Vušković upozorava na to da inflacija može utjecati i na prolongiranje odluke o uvođenju eura.
– Jednom kada dođe do općeg porasta cijena, cijene se teško vraćaju na onu nižu razinu. Nekoliko je razloga za zabrinutost. Cijene rastu brže nego što rastu dohoci građana. One sigurno neće opadati do kraja godine i nitko ne zna koliko će dugo cijene rasti. Potrošačka košarica je skuplja nego prošle godine u isto vrijeme. Odmah treba reći da se inflacija javlja u svim granama i da su uzroci različiti. Ono što je sasvim sigurno je da je opći standard građana opao. Kupovna moć naših dohodaka je niža. Pitanje je granice do koje će monetarna vlast tolerirati inflaciju. Mislim da bi to trebalo biti tri posto. Inflaciju koja je viša od te granice treba suzbiti – tvrdi dr. Vušković.
Naglašava da je karakter inflacije povezan s optjecajem novca, pa je tako i treba tretirati. Uvjeren je da bi se Hrvatska narodna banka trebala okrenuti restriktivnoj monetarnoj politici, otkupljivati vrijednosne papire i podizati stope obvezne rezerve koja se pripisuje bankama.
Skupo je sve
U Hrvatskoj cijene rastu od veljače ove godine, s tim da od travnja taj rast na godišnjoj razini premašuje dva posto, da bi cijene u kolovozu skočile 3,1 posto, što je najviši rast od 2018. godine. Za one koji se još pitaju odakle inflacija, dr. Novotny ističe da smo mi u Hrvatskoj inflaciju zaboravili jer je nismo imali 25 godina, a nije je bilo ni u Europi. Podsjeća da smo od 2000. do 2020. imali čak i deflaciju, a cijene su padale u razdoblju pridruživanja EU-u i otvaranja hrvatskog tržišta europskom i globalnom tržištu.
– Prije otvaranja tržišta cijene su bile relativno visoke, na primjer, 2000. godine litra ulja domaćeg proizvođača "Zvijezda" u maloprodaji je koštala 15 kuna, pa je cijena pala na sedam kuna, i sad se vratila na 15. Ove godine zbog vrućina nije bilo rajčica i cijena im se udvostručila u odnosu na prošlu godinu. Krumpira nema dovoljno na tržištu – ove godine je jako loše urodio u Međimurju, a u Slavoniji je na 50 posto u odnosu na lani, a u Dalmaciji krumpir uopće nije uspio zbog visoke temperature, tako da ove godine imamo nedostatak krumpira pa možemo očekivati da će cijena biti tri puta veća nego prošle godine. Gdje imamo viškova, tu se cijena ne bi trebale mijenjati, a radi se o jajima i mlijeku.
No, rastu cijene komunalnih usluga i električne energije jer nema dovoljno vode za proizvodnju, nemamo dovoljno radne snage pa su obrtničke usluge jako poskupjele, i tu još imamo dodatni učinak obnove grada Zagreba, gdje je nemoguće dobiti majstora i sada su cijene tih strukovnih zanimanja skoro izjednačene s njemačkima – ističe dr. Novotny.
'Kineski sindrom'
Ovaj ekonomist upozorava da su se u pandemiji slomili globalni nabavni lanci kojima su se jeftinijom robom, hranom i dobrima dnevne potrošnje, iz azijskih zemalja, osobito Kine, opskrbljivale mnoge zemlje, pa i Hrvatska. Na proljeće, nakon otvaranja, Kina je za svoje potrebe kupovala velike količine žitarica i uljarica za stočnu hranu, ne pitajući za cijenu, pa je dio hrvatskih zaliha uljarica i žitarica koje se koriste u proizvodnji stočne hrane preko Italije završio u Kini.
Onda je svoj doprinos inflaciji dala i priroda: hladnoća u proljeće, poplave, suše i tropske vrućine na jugu Europe i u Kanadi... Stoga je urod žitarica i suncokreta, glavnih sirovina za poljoprivrednu proizvodnju, pao oko 15 posto i zbog toga su ove godine cijene tih proizvoda više. Cijena nafte je porasla na 60 dolara, što je cijena iz 2019. godine, a lani je barel koštao upola manje.
– Uzroke inflacije treba tražiti u internim i eksternim faktorima. Eksterni se javljaju jer je hrvatska ekonomija mala, nije autarkična, pa da bismo zadovoljili svoje potrebe, moramo se oslanjati na uvoz. Interni faktori koji utječu na inflaciju su odgođena potražnja za vrijeme COVID godine 2020. te porast štednje na bankovnim računima na kojima smo uštedjeli gotovo 13 milijardi kuna, četiri milijarde kuna više godinu prije. Razloge možemo pronaći i u poreznom rasterećenju ekonomije, zajmovima za spas ekonomije. Vidite koliko je inflacija povezana s optjecajem novca – konstatira dr. Petar Vušković.
Meštri će profitirati
Na pitanje kako će inflaciju izgurati građani, dr. Damir Novotny kaže da će neki profitirati, poput kućanstava majstora koji mogu postići bilo koju cijenu za svoj rad. Isto vrijedi i za turistička kućanstva jer je ove godine turizam bio dobar, što vidimo po rastu štednje nakon turističke sezone.
Loše će proći kućanstva u Slavoniji jer neće imati dovoljno prihoda od poljoprivrede. Kućanstvima u gradovima neće biti lako zbog skupljih komunalnih usluga, čiji rast cijena neće moći pratiti mirovine i plaće, a država mirovine i plaće u javnom sektoru ne može povećavati i stvarati novi javni dug.