- Jen, dva...jen,dva...Ja, Stjepan Ringwald bistre glave i zdravog razuma detaljno ću iznijeti svoju obranu. Kao prvo, žao mi je pokojnog Karmelina u mjeri u kojoj mi može biti žao smrti osobe koju nikad u životu nisam vidio niti sam je znao... Malo više mi je žao moje majke koja je umrla od tuge zbog svega ovoga, a najviše mi je žao mene samog jer proživljavam sve ovo - započeo je u utorak svoju gotovo sati i pol vremena dugu priču 51-godišnji Šibenčanin kojeg se tereti da je u studenom 2019. godine oko 14 sati sa šest metaka iz pištolja ubio Karmelina Fistanića na predjelu Brzet kod Omiša.
Počinio je to, po optužnici ŽDO-a, dogovorno s Jerkom Pirićem koji je ubojstvo naručio i Vladom Zolotom koji je tog dana pratio i dojavljivao ubojici kretanje žrtve. Na prvom suđenju Ringwald je dobio 19, Pirić 18, a Zolota 17 godina robije.
Ringwald je pojasnio da nikakvog prethodnog dogovora nije bilo nego da je nekoliko dana prije blagdana Svih svetih s prijateljem Ivicom M. išao u Makarsku zbog nekog broda te su u povratku sjeli na ručak u restoran "Kod Mije" gdje je već prije bio i znao je da je hrana dobra. Već pri kraju njihovog ručka, nakon što su sjedili već sat i pol, u restoran dolaze Pirić s kojim je prijatelj već 20 godina i Zolota kojeg do tad nije znao. Sjedaju za Ringwaldov stol i druže se neko vrijeme.
- Sve je to bilo spontano, a nisu se spominjale nikakve likvidacije niti kaznena djela jer je to suludo kad metar od vas za stolom sjedi tadašnji načelnik PP Omiš Perkušić i par njegovih kolega - kazao je.
Na dan ubojstva 9. studenoga 2019. godine bio je, kazao je, do 17 sati u stanu svog oca u Šibeniku na Vidicima. Probudio se oko 12 sati, došao mu je prijatelj Ivica koji je oko 13 otišao, a pola sata kasnije došao je otac Zdravko te oko 14 sati Blaž Ćaleta Car, momak koji je htio uslikati Ringwaldove motociklističke trofeje. Ostao je do 17 sati, a u stanu su taj dan još bili i Ringwaldova djevojka Vivien te otac.
Nešto više od mjesec dana kasnije, 12. prosinca, u stan prije 7 ujutro upadaju policajci i uhićuju Ringwalda koji je spavao u donjem rublju i kojeg je probudilo lupanje po vratima, a on je mislio da mu je ocu pozlilo i da je pao. Dvojica policajaca uletjela su u stan kad je otac otvorio vrata te su razbili staklena vrata.
- Kako sam bija bos, molija sam ih da obučem cipele da se ne porižem. Čim su me vidjeli, nabili su mi na glavu neku crnu kapu koja smrdi na barut, a tako su čestice i dospjele na obje jakne i dali su mi cipele. Ovaj šta je u rukama ima top (sprava za provaljivanje vrata - op.a.) i ovaj drugi su ostali sa mnom, a ostalih sedam, osam je otišlo s mojim ćaćom u drugi dio stana. Njih dvojica su mi podmetnili krv. Sve je to gledala moja djevojka Vivien, a ja sam cilo vrime bija s tom crnom vrićom na glavi. Jedan od njih je uša u sobu i donija jaketu i obuka mi je, a ja sam osjetija kako mi nešto mokro kapa po nozi, tad nisan zna da je to krv. Izveli su me isprid stana, nešto se dogovarali, vratili me, skinuli tu jaketu i obukli mi drugu. Jedan je nekog nazva i reka: "Šefe ovo je obavljeno". Sve je to s njima dvojicom trajalo do pet minuta, a oni su otišli. Ja sam osta s drugim policajcima ležati gol s vrićom na glavi dok nije obavljen očevid... Određen sam kao krivac puno prije nego se ubojstvo dogodilo, a svi su dokazi poslije inscenirani i montirani - kazao je Ringwald.
Pojasnio je da je krv na jednoj jakni XXL veličine ostala od 2016. godine kada je imao 118 kg i kad se u Pirićevom lokalu u Splitu naslonio na dio šanka gdje se prije toga porezao baš pokojni Fistanić. U vrijeme ubojstva imao je 76 kg i godinama tu jaknu nije nosio.
- U odnosu na ovaj događaj mogu biti samo duh i majmun. Duh jer sam morao biti na dva mjesta u isto vrijeme, a majmun da 40 dana poslije ubojstva držim tu jaketu koju je ubojica imao u stanu. A nisam niti duh niti majmun! Postoji fotografija mene u toj jakni objavljena u Slobodnoj Dalmaciji snimljena 20-ak dana poslije kaznenog djela i 15-ak dana prije oduzimanja i vidi se mjesto gdje je nađena krv, a na fotografiji se ona ne vidi.... Ja ne znam voziti motor po kiši, jednom sam na utrci u Belgiji sedam puta padao u utrci po kiši. Na snimkama koje su kao dokaz vidi se da iz apartmana u Omišu izlazi osoba visine do krova od auta, oko 160 cm... A ja sam već 30 godina visok 194 cm plus kaciga i čizme, pa ne bih mogao proći kroz vrata da ne zapnem. Svjedokinja Verica Jukić (bila u vozilu kad je ubijen Fistanić - op.a.) spominjala je dlakavu ruku ubojice. Meni je Bog dao ljepotu i visinu, ali ne i dlake, to je genetski...i ono dlaka što imam su svijetle - kazao je Ringwald zavrćući rukave i pokazujući ruke sucu Zoranu Ivaniševiću.
Za Pirića je rekao da je on vojnik specijalac i da sam rješava svoje probleme ako ih ima te da mu ovaj nikad nije spominjao nikakve probleme s Fistanićem.
Jerko Pirić je, pak, u svojoj obrani govorio kako nikakvog motiva nije imao da poželi Fistanićevu smrt i da lokal kojeg su zajedno držali u Pisku nije bio nikakav problem i da je on sam izašao iz posla. Kazao je i da je Karmelino znao da mu on nije zapalio lokal te da mu je čudno kako je na mjestu gdje je sve bilo zapaljeno nađena čitava radna rukavica s miješanim DNK-om koju su koristili mnogi radnici pa i on. Kazao je i da je ručak "Kod Mije" bio slučajan i da on tamo godinama dolazi barem tri puta tjedno te da se tadašnji policijski načelnik Perkušić dva puta bunio zbog buke jer je Ringwald glasno govorio pa ih je konobar na to upozorio.
- Pa valjda bi on poduzeo nešto da to spriječi da je čuo da spremamo likvidaciju! Nikog nisam ubio, nikome nisam želio smrt, niti jedan dokaz me ne dovodi u vezu s ovim - rekao je Pirić.
Zolota je kratko kazao da je nevin u zatvoru već tri i pol godine i da ne postoji niti motiv ni ikakav razlog da napravi ovo za što ga terete.
- Terete me da sam s parkinga kod Tomija nadzirao kretanje Fistanića. Pa da sam to želio, mogao sam to raditi s balkona mog stana s kojega se puno jasnije i bolje vidi dio Vukovarske ceste prema zapadu, a ne s ceste od kud pogled zaklanjaju štekati i stabla. Ovo je za mene jedan ružan san! - rekao je Zolota.