Najviše razloga za slavlje na sinoć završenom 55. Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu imali su momci iz klape Vinčace - Novi Vinodolski koji su osvojili najvrijednije festivalsko priznanje, Zlatni štit s povijesnim grbom Grada Omiša, prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda. Ukupno petim trijumfom na omiškoj pozornici (2015., 2016., 2017., 2019. i 2021.) klapa Vinčace postala je najtrofejnija klapa u povijesti omiškog Festivala.
Žiri u sastavu: prof. Rajmir Kraljević, dr.sc. Ivana Tomić Ferić, maestro Mojimir Čačija, klapski tenor Mirko Barišić, dr.sc. Mirjana Siriščević, prof. Velebit Veršić i izvanredni prof. Blaženko Juračić, drugo mjesto, srebrni štit dodijelio je klapi Kaše iz Dubrovnika dok je treća nagrada, brončani štit prema ocjenama struke pripala klapi Mriža iz Splita.
Zlatni omiški leut, prvu nagradu publike osvojila je klapa Stine iz Zagreba. Nesvakidašnja situacija dogodila se u zbroju glasova publike za drugo mjesto. Podjednak broj glasova osvojile su čak tri klape: Sebenico iz Šibenika, Bošket iz Zagreba i Kaše iz Dubrovnika, te su ravnopravno podijelile drugu nagradu, srebrni omiški leut. Treća nagrada nije dodijeljena. Trg sv. Mihovila bio je premalen za sve zainteresirane koji su tražili kartu više za završnicu. Naime, zbog epidemioloških mjera, organizatori su morali prilično reducirati broj sjedalica u gledalištu.
U Završnoj večeri muških klapa uz izravan prijenos na nacionalnoj televiziji ukupno je nastupilo deset klapa: Concordia - Međugorje, Sebenico - Šibenik, Kolapjani - Sisak, Sagena - Zagreb, Krunik - Kučine, Bošket - Zagreb, Stine - Zagreb, Mriža - Split, Kaše - Dubrovnik i klapa Vinčace iz Novog Vinodolskog. Program su vodili Edita Lučić Jelić i Mirko Fodor.
Na jubilarnom 55. omiškom Festivalu, koji je svoj program započeo 19. lipnja u Bolu na Braču, na devet koncerata nastupilo je ukupno 49 klapa. Podijeljene su nagrade u kategorijama klapa debitanata, mješovitih, ženskih i muških klapa, održana je večer novih skladbi, te dvije autorske večeri, prva u čast profesora Rajmira Kraljevića i druga u čast maestra Duška Tambače. Promovirane su čak tri notne edicije i jedan nosač zvuka.