Glatka i očekivana pobjeda (3:0) lidera Dinama nad osjetno oslabljenim Šibenčanima (nedostajali su "kartonirani" Ivan Delić, Ivan Dolček i Duje Čop, te rekonvalescenti Patrick Salomon i Josip Kvesić) izbrisala je jedan statistički podatak kakav se rijetko pamti na nogometnim usporednicama širom svijeta.
Do poraza u Maksimiru Šubićevac je plivao u brojkama koje su zvučale gotovo paradoksalno. U sedam prethodnih susreta "narančasti" nisu nijednom osjetili gorčinu poraza u gostima, primili su najmanje pogodaka od svih prvoligaša, a svejedno su se našli u zoni koja prijeti preseljenjem u niži rang natjecanja.
Spomenute podatke nije baš lako objasniti, ali je u svom priličnom radikalnom istupu za Sportske novosti bivši izbornik i zakleti hajdukovac Igor Štimac posegnuo za terminom "Hajduku nedostaje balans linija". Za izrazom, koji objašnjava puno toga što se događalo ove jeseni na Šubićevcu. Točnije, da vezna i napadačka linija Šibenika nisu bili na razini onog, što je najvećim dijelom sezone pružala, očito, dobro posložena obrana. I to je temeljni problem što ga vlasnici šibenskog prvoligaša u suradnji sa stručnim stožerom trebaju riješiti u zimskoj stanci, koja samo što nije počela. Ono "samo" sugerira da Šibenčane prije pauze čeka još samo jedan, nimalo lak susret s Osijekom na Šubićevcu.
Gruba realnost
Ako se glatki poraz u Zagrebu valja mirne duše svrstati u grubu realnost, onda ne možemo, a ne primijetiti detalje, koji ohrabruju. Prije svega, dojam da Kreković i Špeljak u dobro organiziranom nogometu mogu pružiti više od onog što smo vidjeli u prethodnim utakmicama, kad su, ruku na srce, zaslužili i koju minutu više na travnjaku. U drugom poluvremenu stekli smo i dojam kako nesporno nadareni Niko Rak pokazuje prve znakove oporavka od krize, u koju je upao zbog ne baš subjektivnog mozaika subjektivnih i objektivnih problema. Da slično misli i trener Mario Cvitanović u određenoj mjeri i sugerira njegova izjava poslije zagrebačke utakmice.
- Istrčali smo s osjetno pomlađenom momčadi, a takvu školu jednostavno moraš platiti. U sudaru s europski jakim Dinamom teško je igrati bez toliko potrebnog igračkog iskustva. A put od talenta do zrelog prvoligaškog igrača nije moguć bez minutaže i iskustva, sličnog onom kakvo su doživjeli u Maksimiru. Ustrajali smo u toliko željenoj pas-igri, ali i bili pomalo nestrpljivi u zrelim prilikama u završnici - rekao je trener Šibenika.
Vjerojatno je ciljao i na Špeljakove, te po jedan Krekovićev i Rakov izlazak pred Dominika Livakovića, kad su mladi šibenski igrači bili praktički osamljeni pred reprezentativnim vratarom, ali im je za realizaciju manjkalo koncetracije i, što kriti, golgeterskog iskustva.
- Domaći su bili čvršći, brži u duelima. No, svejedno ne smatram bahatom svoju izjavu da je konačan ishod od 0:3, ipak, previsok. Što kriti da su oba prva gola bila obranjiva. No, pritom ne mislim na krivnju golmana - dodao je Cvitanović.
Ne pamtimo i tako nesretan prvi pogodak, kojim je Dinamo zarana došao u vodstvo, a kada je već obranjenu loptu vratara Lovre Rogića, inače, pouzdani Kolumbijac Mina na, blago rečeno, nes(p)retan način smjestio u svoju mrežu. Nije baš neshvatljiv ni trenutak pospanosti iskusnog Stefana Perića, koji je dopustio Drmiću da pravodobnim klizećim startom ubaci loptu u šibensku mrežu.
Zagrebački poraz valja, dakako, zaboraviti, jer pred Šibenčanima su dvije važne utakmice. U srijedu nadmetanje u kupu s Goricom, a u nedjelju Osijek. Dvije gotovo identične momčadi, kad je riječ o tvrdom, čvrstom pristupu nogometnoj igri, ali uz bitnu napomenu da momci iz grada na Dravi imaju osjetno kvalitetnije pojedince.
Silno samouvjereni
Minulog vikenda Gorica je pomalo nesretno poražena u završnici izjednačenog nadmetanja u Puli, dok su Osječani naletjeli na kao nikad raspoloženi Hajduk, koji je prvi put ove sezone svih 90 minuta demonstrirao odlike suvremenog nogometa.
Kad ovi retci ugledaju svijetlo dana, onda će već biti poznat ishod nadmetanja s Goričanima, pa je puno vrjednije inzistirati na razmišljanju o Osijeku, koji djeluje silno samouvjereno otkako je na trenerskoj klupi Austrijanac Rene Poms zamijenio Nenada Bjelicu. S kvartetom vezista i napadača (Beljo, Mierez, Kleinhesler, Caktaš) od kojih boli glava svakog trenera pred utakmicu s Osječanima. S novim zapovjednikom obrane nadarenim Žaperom, kojega je Poms iz veznog reda prekomandirao u libera. S vratarom Ivušićem, čija je putovnica za Katar neupitna.
No, stara je istina da je nogomet dodatno zanimljiv, zbog toga što u utakmicama ne pobjeđuje bolji suparnik. Ako, primjerice, Šibenčani u sudaru s Osječanima ponove čvrstu, profesionalnu igru, kakvom su se iskazali u prvih 60 minuta nesretne utakmice s Varaždinom, tko može jamčiti da "narančasti" neće ostati neporaženi poslije nedjeljnog nadmetanja.
U susret toj utakmici najteže je, dakako, Mariju Cvitanoviću, studioznom treneru, koji će po tko zna koji put prelamati stare dvojbe u mukotrpnim analizama svojih i osječkih utakmica. Primjerice, pitanje treba li zadržati taktiku s četvoricom u obrani ili vratiti stari sustav s trojicom stopera!? Može li uvjeriti vezne igrače da samo čvrstom duel-igrom i pravodobnim profesionalnim faulovima (op.p. protiv Varaždina su ih samo u prvom poluvremenu načinili 19) mogu spriječiti suparnika da prodorima i tranzicijom stiže lako do Rogića?
Konačno, je li vrijeme, kao što je dobro uradio s nadarenim Nikom Rakom, da malo ohladi iskusnog, ali ne baš spremnog Duju Čopa. Ako se vratimo provjerenoj nogometnoj tezi o toliko potrebom balansu među linijama, o čemu je govorio iskusni Igor Štimac, onda Narančasti prosto vape za bržim igračima na najisturenijim pozicijama. U prijevodu to znači da su dva Ivana, Delić i Dolček neupitni, a da treći čovjek bude Špeljak, Kreković ili netko treći. Nikako se, primjerice, ne smije zanemariti podatak da je mlađahni Špeljak, po nekim statističarima, najbrži prvoligaški igrač.
Otvorene rane
U susret Osijeku vrijedi, nema sumnje, zanemariti i sve druge, otvorene klupske rane ili njihovo (ekspresno) zacjeljivanje ostaviti za stanku, u kojoj se s puno pameti i nešto manje financijskih sredstava može uraditi dobar posao. S još jednim spomenom balansiranja vezne i napadačke linije s obrambenom. Posao, koji traži temeljiti pretragu na svim razinama. Sličnu onom, za kojom su posegli u Koprivnici, Varaždinu i Puli, gdje su pronašli ili promovirali igrače, koje je malo tko spominjao, a od kojih strepe i najjači prvoligaški sastavi.
Bilo bi dobro da u tom smislu čelni ljudi kluba barem malo poslušaju i glas itekako razočaranog šibenskog nogometnog puka, ako se već ne slažu s pojedinim novinarskim napisima. Konačno, aktualna situacija poslije službene informacije da HNS (u suradnji s UEFA) kani obnoviti ili izgraditi ne samo velike hrvatske stadione, već i objekte u Zadru i Šibeniku zahtjeva čvrstu koordinaciju HNK Šibenik s gradskom vlašću i drugim bitnim lokalnim čimbenicima. U svakom pogledu, a posebice u financiranju uvjeta i rada mlađih kategorija, koje, što kriti, nisu na razini kluba, koji se natječe u Prvoj ligi.