Djelatnici Hitne medicinske službe Šibenik, tehničari, sestre, vozači i doktori, njih ukupno 37, stalo je pred objektiv svoje kolegice, medicinske sestre i fotografkinje, mlade Tonke Lokas, kako bi zajedničkim snagama upozorili javnost na težak i stresan posao kojim se bave i tako još jednom ukazali na potrebu za beneficiranim radnim stažem. Nečem što im itekako pripada.
Rezultat Tonkinog, možemo slobodno nazvati, umjetničkog, aktivističkog projekta je izložba koja je proteklog tjedna javnosti prezentirana u Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić" u Šibeniku. Fotoportreti "hitnjaka", fotografiranih u hodniku Hitnog prijema, u uniformama, radnom okruženju, bez velikog poziranja ali s velikim osmijehom na licu, u Knjižnici će biti izloženi do 30. rujna.
- Nije bilo nimalo jednostavno – započinje naš razgovor Tonka – cijelo ljeto bilo je jako puno posla, intervencija, svega. Nekako smo, u kratkim pauzama, u hodniku Hitnog prijema uspjeli pronaći vremena i za fotografiranje. Dosta ljudi me je odbilo, ali i ti koji nisu htjeli stati pred objektiv su me podržali, kao i cijeli projekt što mi je baš drago – kazuje nam Tonka.
A projekt je, rekosmo, motiviran ponajviše statusom medicinara. Naime, beneficirani radni staž ukinut im je, sada već daleke, 1998. godine i otad su jedina žurna služba koja nema skraćeni radni vijek. Unatoč borbi za beneficije, pomaka za sada po tom pitanju - nema.
- Kada sam tek počela raditi, 2017. godine, nisam se pretjerano zamarala pričama oko beneficiranog radnog staža, ali evo, nakon nekoliko godina provedenih na terenu počela sam razmišljati o budućnosti i radu do 65. godine života. Medicinske sestre obično s vremenom prebace na telefon, ali što s vozačima, tehničarima… - upozorava Tonka, čija je izložba itekako dobro prihvaćena. Ideja je prvotno bila, kazuje nam ova mlada Šibenčanka, da portreti budu izloženi negdje na otvorenom prostoru, u gradu, gdje je veća cirkulacija ljudi. Ipak, portreti doktora, vozača i medicinskih sestara su na kraju završili u Knjižnici, što je, pokazalo se, bio pun pogodak.
- Da, htjela sam da bude negdje vani, ali sam brzo uvidjela da izložbe na otvorenom zahtijevaju neke dodatne troškove, od zaštitara, posebnih panela i slično. Stupila sam u kontakt s Knjižnicom, srećom imali su slobodan termin za izložbu što sam i objeručke prihvatila. Na kraju su portrete iznijeli i ispred Knjižnice, tako da mi se želja o izložbi na otvorenom barem djelomično ispunila – kroz smijeh će Tonka koja je ovom prigodom pohvalila svoje kolege – modele.
- Bili su sjajni, nimalo zahtjevni, iako bi ja pristala na sve samo da pristanu na fotografiranje – sa smiješkom će Tonka.
Znači, nije bilo previše zahtjeva o korekciji tena i micanju podočnjaka – dodajemo.
- Ma, nećeš vjerovati ali nije, čak ni od kolegica koje sam fotografirala pred kraj smjene. Ono što je zanimljivo je da svi izgledaju mladoliko, iako su tu kolege koji su i duplo stariji od mene. Sjećam se kada sam tek počinjala raditi, da sam ih pitala o njihovom mladolikom izgledu. Njihovo obrazloženje je bio – adrenalin.
Dakle, za mladolik izgled, tvoj posao je idealan.
- Pa može se i tako reći – kroz smijeh će simpatična Tonka.
Želja joj je, spomenimo i to, priču u fotoportretima djelatnika Hitne medicinske službe, prenijeti i na ostale gradove. Hoćemo li uskoro vidjeti izložbu iz Zadra, Splita…
- Nekoliko projekata mi se još vrti po glavi, ali to je sigurno jedan od onih koje bi htjela realizirati. Bilo bi lijepo. Isto tako, voljela bi napraviti nešto i sa šibenskim umirovljenicima koji su smješteni u Cvjetnom domu, mislim da bi to bilo zanimljivo – zaključila je Tonka.