Najvažnije je da nismo poraženi! Tom rečenicom nam se samo koju minutu poslije malog dalmatinskog nogometnog derbija Solin – Šibenik (1:1) javio 90-godišnji zadarski Šibenčanin dr. Tomislav Vrcić. Šjor Tomina je teza, dakako, s malim okusom naftalina. Otkad su uvedena tri boda za pobjedu, puno je manja razlika između poraza i remija nego neriješenog ishoda i punog uspjeha. No, ako slijedimo misao dr. Vrcića, onda valja konstatirati da solinski remi i nije neuspjeh ili da su mnogi ne tako davno brzopleto ocijenili "posrtanjem" neodlučeni ishod prvog šibenskog pratitelja Varaždina na gostovanju kod drugog sastava Hajduka, pojačanog s nekolicinom prvotimaca.
- Niste ni mogli bolje proći u Solinu. Težak teren, motiviran domaćin, a nije vam ni igra baš tekla. Sve dok nije ušao mali Bulat - javio nam se stari prijatelj, nogometni veteran iz Solina.
Nismo mu htjeli "kontrirati". Ne umire se u ljepoti baluna, kad se juriša na vrh. Daleko je, međutim, od privlačnosti šibenska proljetna statistika, koja govori o dva boda i jednom (Antunovićevu) golu na tri ne baš teška gostovanja. Nasuprot goropadnosti na Šubićevcu. S punim plijenom od šet bodova i impresivnom gol-razlikom od 7:1.
Neuvjerljivi u Solinu
Teza o neiskusnoj ili provincijalnoj momčadi bila bi posve promašena, jer šibenski dres, s izuzetkom trojice silno nadarenih (Labrović, Bulat, Prince), trenutačno nose mahom prokušani igrači. Nogometaši, kojima ne bi smjela biti tolika razlika u mentalnoj sferi kad nastupaju na šibenskom travnjaku ili na ostalim drugoligaškim terenima, gdje ih i ne čeka posebno paklena atmosfera.
Iz novinarske lože se mogu, ipak, detektirati barem dva razloga zbog kojih je Šibenik, s izuzetkom prvog poluvremena u Čakovcu, neuvjerljiv u gostima. Prije svega, posve je jasno da kad nedostaju dva od tri znalca (Bulat, Celić, Kukec), igra ne teče ni u tankim mlazovima, a kamoli u slapovima. Sazrelo je i vrijeme da Borimir Perković u prijateljskoj ćakuli sa svojim suradnicima (I. Bulat, Matas, Vuković) i senatorima (Vukorepa, Pandža, Bulat…) konačno dogovori kakav bi model igre bio poželjan na gostovanjima.
Pogotovu, što se ulazi u odlučnu drugoligašku završnicu ili zadnjih osam kola. Šibenik ima tri boda više od Varaždinaca i sličan raspored kao Karačićeva momčad (čitaj: po četiri utakmice kući i na strani), što sugerira realne šanse za prvo mjesto. Uz to, imamo kao dobru dotu rezultat od 2:0 iz prve međusobne utakmice, te osjetno bolju gol-razliku.
Treba im terapija
Kad je, pak, riječ o vaterpolistima Solarisa, dijagnoza je puno jasnija, pa ostaje problem terapije. U sezoni koja je završena glatkim porazom protiv Partizana, šibenska momčad očito nije imala ni koncentracije da završi praktički završene pobjedničke poslove u važnim utakmicama u Crnici (Budva, Partizan), ali niti na početku odlučujućeg susreta u Beogradu.
Kako drugačije protumačiti beogradski početni slom (0:5), kad se raspala i priča o "šibenskoj granitnoj obrani"!? Očito, zatajili su neki muški organi ispod pasa, ali i psihološka priprema momčadi. Baš kao i u Nišu i Kragujevcu. Ne može se posegnuti ni za otrcanim argumentom "neiskusne mladosti", jer u beogradskim kapicama igraju još mlađi vaterpolisti.
Kao utjeha ostaje jedino izjava Perice Bukića "da ništa nije tragično, da se ne treba toliko žuriti u Prvu regionalnu ligu".