Teško je nabrojiti sve uspone i padove koji su pratili šibenski vaterpolo u minulih šezdesetak godina, otkako su se plivači i vaterpolisti s improviziranog plivališta u uvali Paklena preselili na funkcionalni 50-metarski bazen u Crnici. Nije, primjerice, bilo lako početkom sedamdesetih godina slušati trenera Milu Nakića, kad bi se ogorčen vraćao s drugoligaških gostovanja u Boki kotorskoj. Mijenjali su se suparnici (Bijela, Đenovići, Kumbor, Orahovac…), ali ne i paklena atmosfera, i sudačke nepravde, koje su po nepisanom pravilu čekali Šibenčane. Kako, suprotno tome, zaboraviti šibensku pismu milu na bazenu u Kranju, kad je u ljeto 1976. godine Solaris izborio prvoligaški povratak s momčadi u kojoj je bilo lako prepoznati nadarene tinejdžere!?
Tucak i Bukić
Kao dijete, koje mu je ukradena najdraža igračka, djelovali su funkcionari i igrači Solarisa, jer su krajem osamdesetih minulog stoljeća izgubili bitku za prvaka. Dobrim dijelom, jer im nije dopuštena registracija strijelca Afrića i vratara Bajića (sadašnjeg trenera Mladosti - op.p.). Tišina je "kraljevala" u autobusu, što se vraćao iz mađarskog Szegeda, gdje smo prvi put propustili priliku da igramo europsko finale LEN-kupa. No, visoki europski rejting nije mogao pobjeći Šibenčanima kad je na trenersku klupu sjeo ambiciozni i nadareni Ivica Tucak. Na četvrtfinalnoj utakmici Lige prvaka s kotorskim Primorcem u Crnici su se na tribinama tiskali i oni kojima su pravila vaterpolske igre poznata koliko i španjolska sela.
Da je u tim trenucima netko prognozirao kako će se šibenski prvoligaš neslogom rastočiti u dva kluba, te završiti u niži rang, vjerojatno bi ga proglasili ludim. A situacija je bila toliko kritična da je i Perica Bukić, kao 48-godišnjak, bio primoran uskočiti u bazen na ligaškoj utakmici u Sisku, koji nije ni postojao na hrvatskoj vaterpolskoj karti kad je spomenuti Šibenčanin osvojio zlato na Olimpijskim igrama u Los Angelesu.
Budva i Kragujevac
Zbog svih spomenutih posrtanja i radosti valja bježati od teze kako je nadolazeće doigravanje za ulazak u Prvu ligu "povijesnog značenja". Vaterpolo će se i u idućim godinama igrati u Crnici, neovisno o tome hoćemo li u pet kola nadmetanja s riječkim Primorjem, novosadskom Vojvodinom, niškim Naisom, Budvom i kragujevačkim Radničkim izboriti izravni plasman u Prvu regionalnu ligu. Ili barem pravo na "majstoricu" s pretposljednjim sastavom iz tog natjecanja na kojemu je trenutačno, vjerovali ili ne, slavni beogradski Partizan, jedan od najuspješnijih europskih klubova svih vremena. Gotovo je važnija istina da je Crnica u aktualnoj sezoni dobila gotovo sve prvoligaške obrise. U sportskom, ali i organizacijskom smislu.
U play-off Šibenčani ulaze kao prvi. S bodom prednosti, ali i neugodnim rasporedom, u kojemu triput gostuju (Niš, Kragujevac, Rijeka). I objektivnom procjenom da će gotovo presudne biti bitke s Budvom u Crnici, te Kragujevčanima u gostima. U realna saznanja valja ubrojiti i procjenu da regionalne lige, zbog nesretnog spleta sportsko-političkih okolnosti, katkad dobiju i neugodni miris vučje jame. Da se valja pripremiti i za logističke, ne samo sportske borbe.
Pritom se misli neizbježno vraćaju na zgodnu izreku nekadašnjeg glavnog urednika "Sportskih novosti", pokojnog Zvone Mornara, koji je u svojoj kolumni davno napisao: - Ako u vučjoj jami ne zavijaš kao vuk, onda si blesav i glup!