Bude malo nezgodno kad si stariji čovik šta je naresta davno u nekim vrimenima kad su vridili neki drugi kriteriji. Kad san ja bijo mulac, onda su u muzičku školu išla uglavnom dica obrazovanijih i uglednijih roditelja. To "uglednijih" značilo je da su ti roditelji šaže ili viđeniji drugovi. Moj ćaća nije spada niti u obrazovane roditelje, a još manje u šaže. Od sve muzike šta san zapamtijo a vezano uz njegovo ime bile su cintare šta ih je naša blizu mlinice di je radio. Nije ih da nikom od nas da se pokušamo malo izvježbat. Ko zna, možda je tako i ne oteć upropastijo jednog velikog glazbenog talenta. Tako san ja stvarno i mislijo dok mi par momaka koji su vrhunski vladali sviranjem nisu dobrodušno pojasnili priču o slonu i uhu.
Usprkos svemu, ja san i dalje nastavijo slušat druge kako sviraju razne instrumente i poče san lagano pantit neke melodije.
Uvik bi ja i sva ostala mularija išli za našom Glazbom kad bi svirala u sprovodima. Sve smo pogrebne i borbene marševe znali ustima oponašat.
Onda je došlo vrime da se skupilo i godina. Tu mi već nisu bili po volji ni vrapci ni komarci. Počelo je ipak nešto lipše.
Za koji misec biće skoro punih deset godina da je osnovan Gradski pjevački zbor Neuma. Bilo je to svojevrsno iznenađenje i svojevrsno osvježenje na drniškoj glazbenoj sceni. Njijov repertoar obuhvaća duhovne i svjetovne skladbe iz različitih glazbeno-stilskih razdoblja, od gregorijanskih korala, priko crnačkih duhovnih skladbi do ostvarenja suvremenih skladatelja 21. stoljeća.
Kad bi sad nabrajali di su sve nastupali, to bi odnilo puno i vrimena i prostora. A bili su svugdi, u Šibeniku, Kninu, Vukovaru, Makarskoj, Metkoviću, Splitu, Ogulinu, Gospiću, Zadru, Tuhelju. Zapravo, rič je o dvadesetak mlađe čeljadi, pola i više ženskih, ostatak muških. Svi znaju pivati, svi vole pivati, sve je to fino presložila i posložila njijova osnivačica i voditeljica profesorica Jelena Prpa. Ono što fascinira kod tog Zbora nije samo to da oni pivaju i da to lipo čine. Oni su i suorganizatori niza bitnih glazbenih događanja u Gradu, najčešće u sretnom zajedništvu sa Župom Gospe od Ružarija i Pučkim otvorenim učilištem.
Ono šta su Dubrovniku Glazbene večeri i koncerti u Kneževom dvoru, to su nama Glazbene večeri u crkvi svetoga Roka. Veliki je broj istih izvođača i u Dubrovniku i u nas. Problem je što mi nemamo televiziju pa se za nas malo čuje.
Sve ovo iđen okolo kole da bi reka koju o Glazbenoj večeri 21. rujna. U Svetoga Roka nastupa je Gradski pjevački zbor Neuma i imali su tri mlade gošće, tri divojke što tek stasavaju i čine prve korake svojih glazbenih karijera. To je Lucija Barišić iz Drniša, flautistica već u 4. razredu Srednje glazbene škole Ivana Lukačića u Šibeniku. Š njon su svirale nešto mlađe Lujka Obratov iz Tisnog i Laura Prpa iz Drniša. Nisan moga virovat da tri flaute mogu tako lipo i skladno zvučat. Pripuna crkva posjetitelja toplo je pozdravila cure koje se pripremaju za takmičenje u Opatiji u jedanajstom misecu. Bile su oduševljene kad su im ruže poklonili pivači iz Neume.
Lipi je običaj da posjetitelje koncerata u crkvi svetoga Roka svojim proslovom u program uvede vrsni glazbeni znalac Ante Lojić. To je učinio i ovaj put, odmjereno, zaneseno, nadahnuto. Izvedbe skladbi on je prepoznao kao ozbiljenje glazbene ljepote, kao glazbeno pjesništvo. Za pravo su mu dale ponajprije dame iz Zbora maestralnom izvedbom skladbe "Majka uz kolijevku" Jakova Gotovca. Za trenutak akustika ponese, i čovjek se nađe u nekim dalekim predjelima duše, gdje caruje samo čista emocija. Eto, tako je bilo, poštovani prijatelji, na koncertu u crkvi svetoga Roka u Drnišu, 21. rujna ljeta Gospodnjeg 2019. Reče na kraju promotor Lojić, a ja prenosim vama: Bog vas srićom i zdravljem poljubio!