Je li uopće „pristojno“ kraj šokantnih TV-slika o posljedicama zemljotresa u Zagrebu i sve opasnijem širenju Corona virusa, glasno razmišljati i pisati o sportu!? Tu dvojbu nam, dakako, ublažava informacija da su se u Londonu početkom Drugog svjetskog rata, unatoč bestijalnom bombardiranju njemačkih letjelica, redovito održavale kazališne i filmske predstave. Kao jedan od načina da se smanji panika i depresija među žiteljima britanske prijestolnice. Virus je jamačno manje pogibeljan od zrakoplovnih bombi, ali je neusporedivo podmukliji protivnik čovjeku. Zato, vrijedi parafraziranje stare latinske u stilu: ploviti se mora, a loptati ne mora.
Kako iskoristiti „prisilno“ zatišje na sportskim borilištima!? Na to pitanje traži se odgovor i u šibenskim klubovima. Je li ovo prilika da se ozbiljnije pozabavimo dugoročnom strategijom, te izradom dokumentacije za „ključne“ sportske objekte.
Ne može se zatvoriti oči pred činjenicom da je Krešimirov grad obnovom svojih srednjovjekovnih tvrđava, bujanjem turizma i ugostiteljstva u staroj gradskoj jezgri, promijenjenim izgledom Poljane i sličnim „zahvatima“ dobio novo, izuzetno privlačno lice.
Kao što je broj zaposlenih u proizvodnim pogonima industrijske zone Podi uvelike premašio cifru zaposlenih u dobrom, starom, ali srušenom TEF-u. Zato je i neizbježno pitanje: Jesu li, konačno, na red došli i sportski objekti?
- Kao čovjek, koji je „vječno“ zaljubljen u svoj šibenski zavičaj, ne prihvaćam indiferentnost Šibenčana, koji participiraju u državnom političkom vrhu, te Hrvatskom saboru, u odnosu na nemale muke najuspješnijih šibenskih klubove glede kapitalnih sportskih objekata – javio nam se telefonski iz zagrebačke (samo)izolacije Jere Slavica, koji je bio predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Šibenik u trenutku, kad je košarkašima Šibenke na sramotan način oteta titula prvaka bivše države.
Nismo ga mogli umiriti ni informacijom kako je ne tako davno podizanje zimskog bazena u Crnici bilo plod uspješne suradnje bivšeg SDP-ova gradonačelnika Milana Arnautovića i njegove HDZ-ove nasljednice Nede Klarić s ondašnjim saborskim zastupnicima i sportskim zanesenjacima Pericom Bukićem i Antom Kulušićem. Zašto, uostalom, prešutjeti i istinu da je u tim trenucima Šibenčanima bio itekako sklon, mnogima kontroverzni, Zadranin Božidar Kalmeta, jedan od „ključnih“ ministara u hrvatskoj vladi!’
Čemu treba dati prioritet u šibenskim projektima podizanja ili obnove sportskih objekata!? Šubićevcu ili Baldekinu!? Je li zamisao, što se rodila u doba inicijative o fuziji GKK Šibenik i (ugaslog) KK Jolly, a koja govori o preobrazbi Baldekina u isključivo košarkaški hram s kapacitetom od nešto više od 2000 gledatelja, kratkoročna, pa i dugoročna realnost šibenskih košarkaša i Funcuta!? Vapi li, suprotno tome, Šubićevac za hitnim, ali ne baš i skupim „zahvatima“. Kao preduvjetom za viši rang, koji se prijateljima nogometa, doima kao na pladnju. U oba slučaja, neovisno o prioritetima, riječ je o investicijama, prilično usklađenim gradskom proračunu.
Nogometnu priču potencirao je u neslužbenom, prijateljskom razgovoru glavom i bradom hrvatski izbornik Zlatko Dalić, koji je i osobno kroz samoizolaciju (ne)izravno ćutio posljedice pandemije Corona virusa. Potvrdio nam je ono, što se nerijetko govori na hodnicima Hrvatskog nogometnog saveza.
- Ja o tome, naravno, ne odlučujem, ali kad bi se mene pitalo što uraditi, ako se ne nastavi prvoligaško i drugoligaško natjecanje, ne bih imao nikakve dvojbe. Na jesen bi Prvu ligu igralo 11 klubova ili bi samo Šibenika pridodao aktualnim prvoligašima. Ne treba, vjerujem, posebno objašnjavati da to Šubićevac zaista zaslužuje, javio nam se telefonski Zlatko Dalić.