StoryEditor
Stilmoja karijera

Hillary i Merkel meni su moderne Nike

Piše PSD.
28. srpnja 2014. - 15:00
Tko je Vesna Krezić Kittelson? Zapitat će se to ovih dana mnogi prolaznik splitske Marmontove ulice kada u izlogu Francuske alijanse ugledaju papirnate skulpture živih boja. Ponese li ga to da zaviri unutra, osim te zgodne kombinacije slikarstva i kiparstva inspirirane mitom o grčkoj božici Niki, a nazvanih Torzo, naići će još na zanimljivu art knjigu “Mrs. Darwin garden” te slike i crteže iz ciklusa “Fontane”. No, za puni umjetnički doživljaj bit će mu potrebna priča, a to je ono što je nevelika skupina poklonika ove Splićanke s američkom adresom doživjela na svečanosti otvaranja izložbe koja traje do 7. kolovoza.
Izložbu je otvorio dr. Tonći Šitin, Vesnin drug iz klupe nekadašnje splitske realke “Vladimir Nazor”.

– Mi smo se u školi družili jer smo valjda osjećali bliskost kakvu mogu samo umjetničke duše. Umjetnost na poseban način povezuje ljude, zar ne? – kaže ova 67-godišnjakinja koja već više od četiri desetljeća živi u Minneapolisu. A na pitanje kako to da je onda diplomirala na Pravnom fakultetu, ona će spremno:
– Da bih zadovoljila roditelje, eto kako.
A umjesto odgovora na pitanje zar je morala otići čak u Minnesotu da bi u sebi otkrila slikaricu, dobivamo vrlo zanimljivu priču.

Ljubav u Cambridgeu

– Dakle, nakon diplome trebala sam raditi kod odvjetnika za pomorsko pravo, a nisam znala engleski. Prijateljica i ja smo zato odlučile iskoristiti ponudu fakulteta za odlazak u Cambridge na šest mjeseci radi učenja jezika. Nakon dolaska u ženski koledž Newnham, koji su, inače, pohađale i neke slavne žene, poput glumica Emme Thompson ili Judith Dench, odmah smo s nekoliko novostečenih prijateljica krenule na večeru i poslije toga na ples. A tek sam se bila raspakirala! I iste večeri, taman u trenutku odlaska s plesa, sjećam se da sam već bila navukla jedan rukav kaputa, za rame me je dotaknuo – moj “darling”. Pozvao me na ples, svirala je “Yesterday”, a na stropu se vrtjela ona kugla od stakala kakva se poslije mogla vidjeti i po našim diskotekama. Zamislite vi to! I do danas sam s njim – kazuje Vesna o važnom trenutku svog života. Suprug David tada je, 70. godine, kao kemijski i inženjer strojarstva, stigao u Cambridge da bi se specijalizirao za zaštitu okoliša.

– Kad je on meni rekao da ga zanima ekologija, ja sam pitala što je to. Tada je u nas to bila potpuna nepoznanica.

Ljubav između Vesne i Davida razbuktala se odmah i već za šest mjeseci su se vjenčali upravo u Cambridgeu. Skromno i romantično je to bilo, govori Vesna, dogodilo se u krugu koledža u jednoj kapelici na travnjaku. Koledž im je pomogao u svemu, našli su joj haljinu...

– Mi se često vraćamo u Cambridge, moj David tamo uvijek ima sobu na raspolaganju. Tako smo jedne godine na godišnjicu braku došli do kapelice uoči jednog koncerta koji se tu održavao, rekli smo svećeniku da smo tu vjenčani, a on je istog trenutka donio golemu matičnu knjigu i pronašao nas. Zatim je objavio publici da je koncert u našu čast – ganuta je Vesna, koja će od jednog takvog posjeta Cambridgeu, u vrijeme obilježavanja 200. godišnjice smrti Charlesa Darwina, dobiti snažnu inspiraciju – čiji rezultat može vidjeti i splitska publika u Alijansi – a uskoro će biti u kolekciji muzeja Tate u Londonu.

Uglavnom, Vesna je, umjesto povratka u splitski odvjetnički ured, otišla u Minneapolis k Davidovima, inače Norvežanima, a on ju je pitao: “Što ćeš ti sada raditi? Što želiš u životu postići? Stalno si okružena nekim knjigama o umjetnosti, zanima li te to?”

I doista, ona je, kako kaže, cijeli život crtala i naravno da se nije dvoumila te se ubrzo nakon dolaska u SAD upisala na koledž slikarstva, a zatim je završila i postdiplomski na koledžu za dizajn na University of Minnesota.
Osim rada na svojoj umjetnosti, predavala je na College of Art and Design puno godina, a kako je i David predavač na sveučilištu, svako ljeto dolaze u Hrvatsku. Njezin “darling”, kako ga obično zove, oduševljen je našim morem, voli jedriti kao i većina njegovih sunarodnjaka Norvežana. Zadnjih godina ljeta provode na Braču, u Postirama.

Vesna se 70-ih godina u Minnesoti pridružila ženskoj udruzi WARM (Women’s Art Registry od Minnesota) koja je osnovana 1976. godine kako bi okupljala i promovirala feministkinje i umjetnice te ih poticala na rad.

Darwin kao inspiracija

– Ja sam svakako feministkinja, ali nikako militantna. Znate, u Americi se tada razvijao snažan ženski pokret i bilo je vrlo radikalnih razmišljanja. Smatram da se žena mora izboriti za ravnopravnost, a to može samo u suradnji s muškarcima. Uz pomoć njih mi možemo razbiti konvencije koje nas stoljećima u svim kulturama i religijama sputavaju i podčinjavaju. Obožavam muškarce, a divim se uspješnim ženama. One mogu biti fantastične umjetnice, znanstvenice i političarke. Vjerujem u političarke jer mislim da daju sve od sebe za zajednicu. Pogledajte Hillary Clinton, ona je veliki konceptualist, donosi programe koji život mijenjaju nabolje. Ili Angela Merkel. To su snažne žene, to su današnje božice pobjede, moderne Nike – uvjerava nas Vesna.
Što je to u Darwinu što je Vesnu Kittelson toliko oduševilo?

– Zapanjila me priča o ljubavi njega i Emme Wedgwood. Kad sam doznala da se on umalo odrekao svoje teorije evolucije zbog nje, to me ganulo. Ona je bila velika vjernica, a on skeptik. No, jedan ga je tragični događaj zbunio, a to je gubitak desetogodišnje kćerke koja je bila iznimno naklonjena znanosti i puno vremena je provodila s njim u njegovim staklenicima. Imali su, inače, desetero djece i svi su nešto postigli, ali ipak mu je ta kćerka bila najmilija. U njezinoj smrti nije mogao naći logiku, a u znanstvenom radu je upravo pokušavao logički povezati stvari. Tada se Emma još više okreće Bogu, a on dvadesetak godina nije htio objaviti svoje znanstvene spoznaje.

Zatim mu dolaze kolege sa sveučilišta i nagovaraju ga da to učini i Emma ga potiče. Znate, divim se produktivnim ljubavima i stalno ih tražim – pojašnjava Vesna i napominje da je u Cambridgeu imala mali atelje, kao gost – slikarica. Upravo u njemu je izradila ideje o posveti toj velikoj ljubavi između Charlesa i Emme, inače prvih rođaka, no u viktorijansko doba takav brak nije bio čudan. Izradila je art knjigu koja se otvara kao harmonika, a na svakoj stranici naslikala je jedan cvijet kakav ne postoji u prirodi, no nazvala ih je latinskim imenima stvarnih biljaka – lavandula, agave, tulipa... Upravo tako se radilo u doba Darwinovih. To je, kako kaže, njezina reakcija na uništavanje flore i faune. U nemoći da zaustavi uništenje prirode, kreirala je nepostojeći vrt. Znate li da na planetu imamo veliki, big problem s nestankom pčela, zapitat će vas ova umjetnica zabrinuto.

– Pokušavala sam nekako ući u Darwinovu glavu, njegove misli, zaroniti u njegovu maštu, a da ne budem arogantna. On je bio fenomenalan otac i stric, s njima su rasli i nećaci. Dadilje su svu djecu osposobljavale za školu, Charles ih je zainteresirao za prirodu – kaže umjetnica, svjesna da su religija i Darwin još i danas prilično udaljeni za neke ljude, a za neke su dvije povezane strane našeg postojanja, pa je njegova ljubav s Emmom to veća i čudesnija.

Splitski temperament se čuje

– Ona je vjerovala da je ljepotu prirode kreirao Bog, a on nije bio siguran u to – poučava nas Vesna, a nama se čini da u ljubavi prema prirodi ona prepoznaje i ljubav vlastita života.
Ona i David imaju sina Andreja koji je, pak, oženio Brazilku s kojom ima sedmogodišnju kćerkicu Isabellu i petogodišnjeg Giovannija.

– Malenoga zovemo Đio, on obožava nogomet, a rekli su mu da je najbolji jer je Brazilac i Hrvat. Sav je važan, a još uvijek koji put zna dati gol svojima, ne snalazi se na terenu. Kad mi sjednemo za stol, ima nas s tri kontinenta, a to je, vidite, baš sjajno – pričljiva je Vesna na splitskim Prokurativama, kojima se, eto, već četrdeset godina vraća kao u vlastitu stijenku zalutala ribica.

– Zamislite kad sam ja s ovim mediteranskim temperamentom banula u tu uljudnu Minnesotu gdje prevladava visokoobrazovano stanovništvo, suzdržano u komunikaciji, i počela se derat, ovako po splitski? Mome mužu trebalo je nekoliko godina da se navikne na ovaj šušur. Jednom mu je moj sin na Peristilu rekao: “Daddy, everything is O.K., neće se nitko potuć, oni su temparamentni.”

Silvana UZINIĆ
Snimio Nikola VILIĆ/Cropix

Želi portretirati Josipu Lisac

Vesnu pitamo postoji li kakav dobar primjer božice pobjede među hrvatskim političarkama.
– Zasad, na žalost ne, ali znate koja žena ima važne i iznimno snažne i, rekla bih, spiritualne osobine? Josipa Lisac. E, njoj se divim. Ona razmišlja kozmički, ona je hipermoderni mislilac. Želim je portretirati.

Listići od zlata

– Skulpture Torzo izrađene su na d’archer papiru na koji s unutrašnje strane nanosim svilu. Trodimenzionalnu formu zatim s vanjske strane slikam apstraktno, ponekad nanosim i listiće od 24-karatnog zlata. Skulpture su tijela bez glava, a inspirirane su mitom o božici Niki, suvremenom arhitekturom, kubizmom i modom – pojašnjava autorica koja je izlagala u Americi i Engleskoj te sada već četvrti put i u Hrvatskoj.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. listopad 2021 16:43