Stilmoja strana volana

Godišnji odmor

Piše PSD.
14. kolovoz 2013. - 22:04
Stvarno je glupo reći kako je danas posjedovanje i voženje automobila luksuz. Ali, ipak je postao luksuz, no samo zbog prevelikog rasta cijena svega i svačega vezanoga uz navedenu temu, da ne kažem drito u glavu – zbog pada standarda. Automobil je potreba.

Bez obzira na to koristite li ga za odlazak na posao, u spizu ili za posjete prijateljima, rodbini, liječniku, automobil je nevjerojatno olakšavajuća okolnost koja ne samo da štedi na vremenu, nego i onima kojima, primjerice, smetaju vrućine ili hladnoće umnogome olakšava život. Poznat mi je ne jedan slučaj kada se ostalo bez jedinog automobila u kući. Uglavnom je došlo do oporavka, ali vrlo teško. Uglavnom.

Gledam samo svoj primjer: da ne vozim, put od kuće do posla trajao bi mi sigurno sat vremena za biti siguran da ću na posao stići kada želim; dva do tri presjedanja ili dugotrajno čekanje lokalnog autobusa. Ako me u nekim situacijama na koncu ne pokupi Hitna, s obzirom na one okolnosti na koje više ne mogu utjecati. Dakle, spadam u skupinu ljudi kojima je automobil olakotna, gotovo nasušno potrebna životna okolnost. Ima i druga strana.

Vozim jer moram, a ne zato što volim. Ponekad, vrlo rijetko, znalo me ponijeti da se provozam za gušt, ali od toga danas više nema ništa. Ne zbog zdravstvenih promjena, nego ponajprije zbog toga što sebi nisam u stanju priuštiti vozanje za gušt. I to nema veze s tim što mi je mater Bračka! Jednostavno, prije sedam-osam godina zaletiti se do Dubrovnika (grada koji sam zavolio i prije nego što sam prvi put tamo bio) na jednodnevni izlet nije djelovalo kao peto izdanje Nemoguće misije. A danas je to vrlo blizu tome. Čak i na godišnjemu. E, godišnji...

Znate li što meni znači godišnji? Znači to da će moja nejaka, bolja polovica voziti u cca 95 posto situacija koje zahtijevaju gibanje automobilom. A ja ću poneki put po diktatu otići nešto kupiti na ciljano mjesto ili obići svoje penziće doma; drastično manje kilometara u mojim venama u odnosu na redovan rad. Jasno mi je da svatko ima svoju predodžbu idealnoga godišnjeg, ali moja startna pozicija jest ta da znam kako ne moram prevaljivati određenu kilometražu, bez obzira na to koliko se divim ljepotama koje se vide uz cestu po kojoj stalno vozim. Ostalo dođe samo po sebi.

CHARLIE

#MOJASTRANAVOLANA