StoryEditor
SpektarODBILI EKUMENSKU DEKLARACIJU

SPC gradi ‘inat crkvu’ na stratištu Bošnjaka u Srebrenici

Piše PSD.
15. lipnja 2013. - 14:30
Trodnevnu međunarodnu konferenciju pod egidom „Mir i pomirenje: Korak naprijed“, koja se ovaj tjedan održavala u Banjoj Luci, bojkotirala je Srpska pravoslavna crkva! Inicijator konferencije, biskup Franjo Komarica potrudio se okupiti čelnike vjerskih zajednica u BiH, ali i predsjednike regionalnih parlamenata te brojne goste iz Europe i SAD-a. Organizator samita bila je Europska akademija, a suorganizatori Narodna Skupština Republike Srpske i Institut „Zrinski“ iz Bostona.

No, samo tri sata prije početka konferencije biskup Komarica je obaviješten da Srpska pravoslavna crkva neće uzeti učešća u radu konferencije, odnosno da neće potpisati već usuglašenu deklaraciju vjerskih lidera u BiH niti će sudjelovati u zajedničkim molitvama u trima bogomoljama.

- Ja sam bio kod patrijarha Irineja u Beogradu i prezentirao mu moj prijedlog. On je dao punu podršku dijalogu o miru i pomirenju. Odredio je da na konferenciji SPC predstavlja vladika Grigorije, koji je inače i član Međureligijskog vijeća BiH. Tek uvečer mi je javljeno da neće sudjelovati na konferenciji. Tada više nisam mogao ništa učiniti - kaže nam biskup Komarica pojašnjavajući da je problem nastupio među bh-vladikama, ali mu službeno nije objašnjeno iz kojih su razloga u posljednjem trenutku otkazali sudjelovanje.

Previše unitarna

Naravno, među nazočnima na samitu odmah se postavilo pitanje zašto SPC odbija sudjelovati na konferenciji o miru i pomirenju. Jesu li javno priznali, skinuli masku, i pred gostima iz inozemstva pokazali da ne žele pomirenje!? Što ih je eventualno zasmetalo u deklaraciji koju su, uzgred, danima prije dobili na uvid i u čiji tekst su mogli intervenirati. Suočen s brojnim pitanjima uzvanika, banjolučki vladika Jefrem neslužbeno je ustvrdio da je deklaracija “previše unitarna“ i previše „ekumenska“, pojašnjavajući također da pravoslavci ne mogu zajedno moliti s katolicima i muslimanima. Tekst deklaracije koji su potpisali predstavnici Katoličke crkve, Islamske i Židovske zajednice, a koji je za vladiku Jefrema „unitaran“, ustvari je - univerzalan.

Primjenjiv svugdje u svijetu jer brani dostojanstvo čovjeka i njegova ljudska prava bez obzira na vjersku pripadnost. U biti, to je briljantan tekst koji zagovara pravo svakog pojedinca, kao i pravo na povratak u svoj dom svakog čovjeka koji je doživio nepravdu. Upravo takav stav, odnosno takva praksa nasušna je potreba u BiH, a pogotovo u Republici Srpskoj. Stoga su dobro upućeni u surovost bh-realiteta brzo zaključili da je problem deklaracije u tomu „što je previše dobra i što zagovara povratak protjeranih“. A da to nije u interesu ni vlasti Republike Srpske, ali ni SPC, to i nije neka posebna tajna.

U dugogodišnjoj praksi ima tisuće argumenata za takvu ocjenu stanja. Dobro je ilustrira i posljednji, još aktualni spor, izgradnja pravoslavne crkve na masovnoj grobnici Budak 2, neposredno iznad groblja u Srebrenici. Naime, i iz te odluke SPC da gradi crkvu na masovnoj grobnici neposredno iznad groblja u Srebrenici razvidno je da im nije stalo do mira, a ni do pomirenja. Jer, da baštine i zagovaraju te univerzalne vrijednosti, čuli bi vapaje Srebreničana i crkvu dislocirali petsto metara dalje od grobnice.

Dodik ne čuje majke

Inače, problemom izgradnje te crkve već duže vrijeme bavi se i Vijeće za implementaciju mira u BiH, kao i Vijeće sigurnosti UN-a. Stranci crkvu u izgradnji kolokvijalno nazivaju „inat crkvom“, traže njezinu dislokaciju, no vladike, kao ni Milorad Dodik, ne čuju ni srebreničke majke, ali ni međunarodne predstavnike. Ipak, unatoč svim problemima s kojima se svakodnevno suočava, biskup Komarica se ne predaje. Uporno kuca na sva svjetska vrata tražeći pomoć za proces pomirenja u BiH, kao i pravo protjeranih da se vrate u svoje prijeratne domove. I ovom konferencijom je namjeravao učiniti korak naprijed u tom pravcu.

I zajedničkom molitvom vjerskih lidera poslati poruku zajedništva i pomirenja. No, za tango je potrebno dvoje ili pak za bosansko kolo minimalno troje. Kardinal Vinko Puljić, reis-ul-ulema Husein efendija Kavazović, Igor Kožemjakin, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, mogli su zajedno moliti i u crkvi i u džamiji, ali vladika Jefrem nije bio spreman ući ni u katoličku katedralu ni u džamiju.

Unatoč odbijanju pružene ruke pomirenja, biskup Komarica drži da je ipak napravljen korak naprijed te „da se treba naći razumijevanje za takvu odluku SPC“. Gosti iz Europe i SAD-a, među kojima je bila i izvjestiteljica EU Parlamenta za BIH Doris Pack, nisu krili razočaranje odlukom Pravoslavne crkve. Opet je propuštena prilika za ozbiljan iskorak, zaključili su sudionici samita u gradu na Vrbasu.


ZDRAVKA SOLDIĆ ARAR

Rešid Hafizović, profesor na Islamskom fakultetu u Sarajevu

Ne žele moliti

s Muslimanima»Nesudjelovanjem u radu banjolučkog samita predstavnici Srpske pravoslavne crkve samo su ostali dosljedni sebi, kao i uvijek, baš kao što su bili dosljedni čak i u zločinu devedesetih godina proteklog stoljeća, udružuvši snage s ‘balkanskim kasapinom’ koji je onomad presvisnuo u Haagu od žalosti što nije uspio do kraja provesti svoju brutalnu ratnu avanturu na Balkanu. Nitko kao on nije tako precizno crtao po zemaljskom zemljovidu Balkana krvave granice ‘velike nebeske Srbije’ o kojoj, čini se, još uvijek snivaju patrijarsi Srpske pravoslavne crkve koji, unatoč sadašnjoj vremenskoj distanci, još uvijek žive u prevlasti davnog srpskog političkog srednjovjekovlja.

Gore od njihova nesudjelovanja na banjolučkom samitu o miru i pomirenju je to što ih politička Europa još uvijek beskompromisno poziva na takve razgovore unatoč njihovu otvorenom, ustrajnom i bahatom protivljenju i jednom i drugom. Umjesto što vuče za rukav mrzovoljne izaslanike SPC-a da se pridruže stolu mira i pomirenja, najmanje što je do sada trebala učiniti politička Europa u Bosni je to da s milenijskog lica bosanske države ukloni onu užasnu krvavu krastu, taj zloćudni ‘melanom na nosu Europe’ koji prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve bezočno i drsko naziva ‘najmlađom srpskom državom’ na Balkanu. To bi tek bio mali zalog i predokus istinskom i trajnom miru i pomirenju na Balkanu i u Europi.

Kako neslužbeno doznajemo, stvarni razlog odbijanja predstavnika SPC-a da sudjeluju u rečenome samitu nije preveć unitaristički ton teksta deklaracije, kako je službeno rečeno, već njihovo rezolutno odbacivanje svake mogućnosti ‘da se mole skupa sa muslimanima’. Ako je to tako, mene kao muslimana i Bošnjaka samo interesira gdje bi to oni, uopće, mogli da se mole skupa s muslimanima: u nekoj od onih tisuću džamija koje su do temelja porušili diljem Bosne u protekloj krvavoj agresiji na nju, ili u onoj inat-crkvi što je uporno podižu na masovnoj grobnici muslimanskih žrtava na Budaku, kod Potočara, nadomak Spomen-groblja žrtava genocida počinjenog u Srebrenici; ili, možda u onoj crkvi što ju je u toku agresije podigao u avliji nane Fate Orlović u Konjević Polju bivši vladika Vasilije Kačavenda?


Milan Vukomanović, sociolog religije, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Pravoslavcima smetaju euroatlanske integracije

» Bez obzira na kronični „ekumenski deficit“ koji inače postoji unutar Srpske pravoslavne crkve (SPC) i koji je više izražen kod nekih vladika nego kod drugih, pretpostavljam da je banjolučki episkop Jefrem imao i neke političke razloge zašto nije htio potpisati spomenutu deklaraciju. Vjerujem da je jedna od spornih sintagmi u tom dokumentu bila i podrška „euroatlantskim integracijama“, osobito ako imamo u vidu vrlo negativan stav SPC-a prema bruxelleskom sporazumu Beograda i Prištine.

SPC je već duže generalno opredijeljen protiv NATO-a, a euroskepticizam, štoviše euroantagonizam, značajno je porastao u vezi s pregovorima o Kosovu. Dva episkopa SPC-a su tim povodom nedavno učestvovala u nesvakidašnjem, skandaloznom crkveno-političkom performansu na beogradskom Trgu Republike, izvodeći jekteniju za „upokojenje“ srbijanske vlade i skupštine. To je bio javni nastup ostatka desekularne hibridne koalicije još iz vremena Koštuničine vlade, koju obično nazivam političko pravoslavlje. Velika je šteta, s druge strane, što je banjolučka eparhija izrazila rezervu prema jednom međunarodnom samitu takvog obima i značenja kao što je bio ovaj u Banjoj Luci, koji je, među ostalim, imao i naglašeno ekumensko značenje.

Banjolučka deklaracija je, inače, vrlo općeg karaktera, dovoljno inkluzivna da bi je mogle prihvatiti sve vjerske zajednice u BiH, ali nešto je tu očigledno naknadno zasmetalo predstavnicima SPC-a i mislim da to ima veze sa spominjanjem euroatlantskih integracija. Umjesto iskoraka naprijed, SPC je i ovdje ostao tapkati u mjestu, bez dovoljno sluha za društvena i politička kretanja u regiji i Europskoj uniji. Dobro je, ipak, što su vjerski poglavari i predstavnici političkog i javnog života iz zemalja regije posjetili pravoslavni hram Hrista Spasitelja u Banjoj Luci gdje im se obratio vladika Jefrem.


Izdvojeno