StoryEditor
SpektarReportaža

Šešelji - isti rod, u dva naroda i dvije vjere

Piše PSD.
20. prosinca 2014. - 15:01

Dat ću sto hiljada dinara onome ko mi u telefonskom imeniku Srbije, pronađe ijednog Šešelja sem Voje! - ponudio je svojedobno Vuk Drašković, kad se politički razišao s Vojislavom Šešeljem. I odmah je krenula priča kako je “najveći” Srbin i pravoslavac, zapravo Hrvat i katolik, pa su mediji otkrili sela Marva Ljut i Orahov Do, odakle se Vojislavov otac Nikola kasnije preselio u Sarajevo, gdje mu se u braku s Danicom 1954. rodio sin Vojislav.
U Marva Ljuti, selu od desetak kuća, sedam kilometara udaljenom od Ravnog, prvog mjesta u BiH koje je popalila Jugoslavenska vojska, pričali smo sa Momčilom Šešeljem, Vojislavovim rođakom, koji je, kaže, zajedno s burazerom i starom majkom, jedini od Šešelja što se nakon rata vratio u rodno selo.
- Ono što ja znam jest da smo mi pred Turcima došli iz Crne Gore, i da smo i tamo bili pravoslavni. Jesi gledo ono neki dan što je onaj Šešelj iz Neretve govorio...

- Denis Šešelj?

Načelnik općine Ravno Andrija Šimunović
ispred spomenika Ruđeru Boškoviću
- E, taj. Sve ti je točno tako - Momčilo je dao za pravo vjećniku Hrvatske autohtone stranke prava, Vojislavovom političkom antipodu, koji je besjedio o Šešeljima kao jednom plemenu u dva naroda i dvije vjere. Pa i sam, veli Momo, obilazi svoje rođake u Opuzenu, u Podgradini, s kojima je oduvijek u dobre, a oni mu se žale da je ove godine nemoguće prodati mandarine što su rodile ko malo gdje.
- Onda su vaši rođaci u Opuzenu Srbi, pravoslavci? - u glavu ću.
- Ne, Hrvati katolici, i oduvijek smo mi u dobre. U mene je Sveti Luka krsna slava, a i oni slave Svetog Luku, samo na drugi datum - objašnjava Momo i pokazuje nam na licu mjesta kako je u Hercegovini oduvijek bilo teško s točnošću reći da ovo ili ono pripada ovome ili onome.

- Vidiš, ovu ti je SFOR tačku napravio i podijelio Marvu Ljut između Federacije i Republike Srpske, pa kad ja ovdje dotjeram svoj kamion, onda mi je hauba u Srpskoj, i za nju je nadležno Trebinje, a koš mi je u Federaciji, pa za njega moram u Ravno - zajebaje se Šešelj, privatni prijevoznik, koji u ovom kraju nema neprijatelja. Ispija kave u Ravnom i obližnoj Zavali, kod čuvene špilje Vjetrenice u kojoj pliva čovječja ribica, a arheolozi su tu pronašli i kostur leoparda (Panthera pardus) koji je ovuda vrebao žrtve davno prije Hrvata, Srba i Bošnjaka.
E, da, kuće Šešelja u Marva Ljuti su u Federaciji BiH, a njihovih susjeda obitelji Dreč - u Republici Srpskoj.
- Vidiš ti to, mi ti ne pripadamo ni jednima ni drugima, a opet, od papira što nam treba - možemo i u Ravno, i u Trebinje - praktičan je Momčilo, ne muči ga ni (h)istorija, ni politika.

Krivi su sultan i janjičari

Momčilo Šešelj, rođak Vojislava Šešelja
Župnik u Ravnom don Pero Pavlović, rodom iz Čapljine, veli da bi “Momo sigurno za njega sve napravio”, ali da on bolje zna tko je tu i zašto s koje vjere na koju prelazio, i za čije interese.
- Tisuću godina je stara Trebinjsko-mrkanska biskupija. Uz pomoć sultanovih fermana i janjičara, predvodilo se katolike u pravoslavne. Osmanlijama je Vatikan bio moćniji neprijatelj od autokefalne pravoslavne crkve, pa su poticali ta prekrštavanja. Godine 1622., mještani dvanaest sela u Popovu polju, prevedeni su s katoličke na pravoslavnu vjeru, a 1627., pod prisliom je to učinilo čak 360 obitelji. Od dvanaest katoličkih crkava na ovom području, sedam su postale pravoslavne. Da je to sve točno, dokazuju molbe sultanu s kraja šesnaestog stoljeća da katolicima dozvoli popravak dotrajalih crkava i gradnju novih u Zavali, što Turci odbijaju - tumači don Pero. Kasnije su se, dodat će, neke pravoslavne obitelji zbog toga jer su im iz crkava izbacili mošti njihovih starih, iz protesta vratile na katoličanstvo.

Da je u Popovu polju, koje siječe nevidljiva entitetska crta i vijugava rijeka Trebišnjica, povijest ispremiješala ljude svjedoči i doktor onomastike iz Metkovića Domagoj Vidović.
- O podrijetlu Šešelja postoje predaje koje ovise o podrijetlu nositelja prezimena. Tako srpski odvjetak Šešelja drži da je podrijetlom od crnogorskoga plemena Riđana te da su se prvo iz Crne Gore doselili u Veličane odakle su prešli u Koteze, pa u M(uh)arevu Ljut kod Zavale.

U Zavali je navodno neki Šešelj ubio Turčina Omera te su se tri njegova sina iselila u Do u Popovu, Nevesinje, te jedan u Neretvu gdje se pokatoličio. Hrvati pak imaju predaju da je od trojice braće Šešelja jedan brat ostao obrađivati zemlje manastira u Zavali i da je dobio posao zvonara u tome manastiru. Jedna predaja kaže da je to bio prapradjed Vojislava Šešelja te se popravoslavio, a dvojica su se odselila u Dubrovnik i ostali katolici - kaže dr. Vidović s Odjela za onomastiku i etimologiju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Povijest sukoba i nadmetanja među vjerama i ljudima, danas je prošlost. U Popovu polju niče loza, voćke, kraj ima perspektivu, samo da je u njemu više ljudi.

Nema ni Hrvata, ni Srba

Don Pero Pavlović
- Moj novinar, od Trebinja do Hutova jedan autobus ljudi ne bi ukrco. E, to to ti je problem - žali se Momčilo koji i sam razmišlja o odlasku u daleki Katar, jer gradnja vila na Ivanjici s pogledom na Dubrovnik je podbacila, pa je i za njega sve manje hljeba. Rekli mu da je dolje jako vruće, ali su takve i plaće.
- Rat je ovđe razjebo ljude, ali da se ne bi moglo lijepo živjeti od zemlje, moglo bi. I sad tu jedan povratnik iz Amerike silno ulaže u poljoprivredu, i napredak se vidi - radosti Momčila što se neke stvari - polako, ali sigurno, kreću naprijed.

I Momin poznanik, načelnik općine Ravno Andrija Šimunović, kaže da se iz ovog kraja odlazi još otkad su ukinuli prugu što je povezivala Čapljinu i Dubrovnik.
- Nema više “ćire”, nema ni ljudi. U cijeloj općini je 1100 stanovnika, većinom starije dobi, pa opet ovaj kraj ima perspektivu. Sat vremena smo od Dubrovnika, ljeti smo zbog Vjetrenice i Međugorja zanimljivi turistima, a voćarstvo je svake godine u porastu - kaže načelnik dok ga fotografiramo ispred spomenika Ruđeru Boškoviću, a to nas opet vraća na staru temu, jer znamentog znanstvenika Hrvata Boškovića svojataju i susjedi Srbi, a Boškovićev otac je iz Orahova Dola gdje su doselili Šešelji.

- O podrijetlu Boškovića nema spora jer u Orahovu Dolu do dolaska Šešelja oko 1880. nije bilo pravoslavaca, a Ilija, Ruđerov rođeni stric, bio je popovski župnik kojega su koncem 17. st. ispred crkve sv. Ivana u Orahovu Dolu ubili uskoci - napomenut će Vidović ovom novinaru, a ja njemu i ostalima da ćemo o Hercegovcu Boškoviću drugi put, jer sam i s jednim rodom, u dva naroda i dvije vjere - teško izišao na kraj.

saša ljubičić
snimio duje klarić/cropix

Prešli na pravoslavlje zbog manjeg poreza

Doktor onomastike Domagoj Vidović, u istočnoj Hercegovini istraživao je podrijetlo obitelji Šešelj.
- Godine 1695. spominje se Mihajlo Šešelj kao mletački posjednik u Dolu u Popovu (Mihajlo je i danas obično hrvatsko ime u istočnoj Hercegovini). Tih su se godina Šešelji iz Popova uistinu preselili u okolicu Opuzena (Lađište i poslije Podgradinu). Iz Popova su se doselili kao katolici. Za to je više dokaza. Prvi je posredni dokaz to što su svi doseljenici iz Popova u Neretvanskoj krajini zadržavali iskonsku vjeru. Tako su, primjerice, Kadijevići koji su pristigli iz Zavale kao pravoslavci i danas u okolici Opuzena pravoslavci. Drugi je posredni dokaz činjenica da je u Popovu bilo pragmatičnije prelaziti na pravoslavlje jer se plaćao manji porez Turcima i dobivala su se zemljišta od manastira u Zavali te su stoga u Popovu i cijela sela (poput Dračeva) u 17. st. prelazila na pravoslavlje. Izravni su dokaz podaci iz matičnih knjiga. Šešelji su upisani u katoličke matice župe Slivno kod Opuzena od 1766. Da je među Šešeljima čak i u Popovu donedavno bilo katolika, potvrđuje dokument s konca 19. st. u kojemu jedan od Šešelja traži oslobađanje od posta od administratora Trebinjsko-mrkanske biskupije. Ukratko, popovski su Šešelji do 18. st. nedvojbeno bili katolici te su se kao katolici doselili u Neretvansku krajinu. Na pravoslavlje su u Popovu uglavnom prešli vjerojatno koncem 18. st. kako bi dobili određena zemljišta manastira u Zavali, a da ih je ondje bilo katolika sve do konca 19. st., dakle do razdoblja kad se djed Vojislava Šešelja Vojin iz Muhareve Ljuti preselio u Orahov Do, potvrđuje molba jednoga Šešelja Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Paradoksalno jest da Vojislav Šešelj nedvojbeno ima katoličke krvi, što njemu vjerojatno i ne smeta jer Hrvate drži Srbima katolicima. Paradoksalna je i činjenica da su se na Haaškome sudu nakon gotovo trista godina razdvojenosti našla dva Šešelja - potomak iseljenika u Neretvansku krajinu hrvatski književnik Stjepan Šešelj i velikosrpski ideolog Vojislav Šešelj. Prezime Šešelj dovodi se u vezu s imenicom šeše \'boginje, ospice\' - kaže Vidović.

Vojina tetka spašavala Hrvate

U Orahovu Dolu, u kojem je rođen Vojislavov otac Nikola, pričaju kako je Vojina tetka spašavala mjesne Hrvate 1991. i 1992. Njih petnaest bilo je zatvoreno u jednoj kući i ona im je nosila hranu. Kad su je pitali zašto to čini, rekla je: "Nisu svi Šešelji kao onaj nesretnik."

Branio ga Šeks

Vojislav Šešelj političku je karijeru započeo ranih osamdesetih kao oporba komunističkom režimu. Godine 1984. uhićen je i osuđen na osam godina zatvora. Branitelj mu je bio Vladimir Šeks. Kazna mu je smanjena pa je 1986. godine izašao na slobodu i otišao u Beograd gdje je nastavio nastupati s krajnje desnih, antikomunističkih i nacionalističkih pozicija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. rujan 2020 04:44