StoryEditor
Spektarserija napada

Postaje li Milanović idealan kandidat desnice: dok udara po ljevici, aplaudiraju mu s druge strane političkog spektra, no bi li i glasali za njega?

10. listopada 2020. - 18:39
Predsjednik Zoran Milanović sa županom splitsko - dalmatinskim na obilježavanju godišnjice pokolja u Gatima 1. listopada 1942.  Vojko Bašić/Cropix

Punih deset dana Zoran Milanović ne uspijeva se zaustaviti.

Nizom brutalnih uvreda strijeljao je predsjednik Republike sve koji su se drznuli dovesti u pitanje njegovu odluku da prije i tijekom lockdowna posjećuje klub Dragana Kovačevića.

Dalija Orešković i Marjana Puljak postale su tako „samodopadne narikače“: jedna „drugorazredna odvjetnica“ koja spada u osobe „za promatranje“. Druga inženjerka koja je za banke smišljala algoritme kako da opelješe vlastite štediše.

U njihovu je obranu stala pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. I odmah zaradila salvu uvreda od poglavara s Pantovčaka: od toga da piše „fejk izvješća“ do toga da za nju nitko u zemlji ne zna.

Na red je potom došao i GONG, udruga koja je od 1999. godine odigrala presudnu ulogu za hrvatsku demokraciju: pazeći tada da HDZ ne ukrade izbore. GONG je Milanovića zbog posjećivanja ilegalnog ugostiteljskog objekta u zagrebačkj Slovenskoj ulici prijavio Povjerenstvu za sukob interesa. Zauzvrat, on ih je nazvao „kruhoborcima“ koji se bore za tuđi komad kruha i udomljuju u SDP-u.

Milanović je napao i B.a.b.e, sugerirajući im da promijene ime i ljude koji ih zastupaju.

„Lišo“ nije prošao ni Peđa Grbin. Milanoviću se nije svidjelo što se njegov protege, komentirajući performance koji su izvele Puljak i Orešković, izjasnio za slobodu demonstriranja. Na meti se potom našla Rada Borić. Uglednu hrvatsku feministkinju Milanović je nazvao „predvodnicom kabale“, javno ismijavajući broj preferencijalnih glasova koje je osvojila na parlamentarnim izborima. Tomislavu Tomaševiću sasuo je pak u lice da je – neprimjereno odjeven. Kao što se, paralela je koju je upotrijebio predsjednik, „nekad išlo na teferič na Ilidžu“.

Žarka Puhovskog nazvao je pak „drukerom“ i „ništarijom“ zbog uloge koju je imao na suđenju „proljećarima“ 1972. godine. A kolumnista Indexa Nevena Barkovića, koji je Milanovića upozorio da su na montiranom procesu svjedoci nebitni jer se presuda već unaprijed zna, „samodeklariranim ateističkim agitatorom“.

Nigdje desničara da ga "udari"

Nisu, naravno, ovo ni prvi ni jedini Milanovićevi napadi na svoje neistomišljenike. No ovoga puta sve njegove mete imaju isti zajednički nazivnik.

Riječ je listom o lijevim intelektualcima, liberalnim političarima, udrugama i institucijama koji skrbe o ljudskim pravima i idejama koje konveniraju sa ljevicom i liberalizmom. I koji su, sve odreda, arhetipski neprijatelji hrvatske radikalne desnice. Od GONG-a i Rade Borić do Žarka Puhovskog.

I dok Milanović riga vatru na sve lijevo od centra, perjanice hrvatske desnice šute. I trljaju ruke, jer je njihovim ljutim oponentima netko "sve skresao u brk". A da oni sami pritom nisu ni prstom mrdnuli. Ljevica je zgrožena, SDP šokiran ponašanjem čovjeka kojemu su prije manje od godinu dana dali svoj glas.

Društvene mreže gore od fotomontaža lica hrvatskog predsjednika. Jednom se javlja u liku Kolinde Grabar-Kitarović. Drugi put sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una. A čak ni vijest da će Milanović ovoga tjedna gostovati u Bujici – koja se naknadno pokazala „patkom“ – kao da nikoga nije iznenadila.

Milanović je nedavno bez da je okom trepnuo odlikovao generala HVO-a Zlatana Miju Jelića, čovjeka optuženog za zlostavljanje bošnjačkih civila u Mostaru koji se nalazi u bijegu od bosanskohercegovačkog pravosuđa.

Što otvara jedno pomalo bizarno pitanje: postaje li to Milanović idealnim kandidatom hrvatske desnice na idućim predsjedničkim izborima?

- Čisto sumnjam da on postao naglo desni. Milanović nema što tražiti na desnici. Ona naprosto neće glasati za njega - kaže nam sociolog sa Sveučilišta u Zadru dr. Sven Marcelić. I sam priznaje da teško prati koga je Milanović sve u zadnje vrijeme uspio napasti. Svađao se Milanović, podsjeća on, i sa Plenkovićem, ali se primjećuje da je zadnje vrijeme više okrenut prema ljevici.

image
Sven Marcelić: Desnica jednostavno neće glasati za Milanovića
 
Jure Mišković/Cropix

- Ne znam zašto je to tako. Jedna od mogućih interpretacija je da on napada scenu lijeviju od SDP-a, odnosno da radi u korist svoje bivše stranke koju je dobrim dijelom i sam doveo tu gdje je, do propasti na parlamentarnim izborima. Pa sad napada sve odreda na ljevici jer SDP-u treba određeni poticaj da izađu iz krize.

Druga interpretacija je da je sam zaglavio s pričom o klubu u Slovenskoj, pa mu treba distrakcija, što se čini prilično jasnom strategijom - ističe Marcelić.

Na društvenim medijima oduševljeni desničari

Glasači desnice – vidljivo je to i na društvenim mrežama ii forumima - cijene te njegove istupe. Ali, upozorava Marcelić, ne percipiraju to kao neki iskreni zaokret. Od Milanovića se, naime, očekivalo da napada prema desno, no on se naglo počeo ponašati vrlo nepredvidljivo i napade usmjerio na ljevicu.

- Tek treba vidjeti što iza svega stoji. Možda smo u ranoj fazi i možda su se stvari tek krenule raspetljavati, pa ćemo uskoro doznati stvarne razloge. Tek je krenulo, ali simptomi su već uznapredovali.

Ako predsjednik svaki dan nastavi sipati prema nekome, postat će dosadan. Ako su ti njegovi napadi strateške prirode, brzo će se otkriti što je tu doista na stvari. Ako nam je predsjednik pak otišao „na kvasinu“, i to ćemo brzo vidjeti - zaključuje Marcelić.

Davorko Vidović SDP-ovac je koji je politički uspon aktualnog hrvatskog predsjednika pratio od početka. Te 2007. našao se u skupini socijaldemokrata bliskih Ivici Račanu koje je Milanović nakon što je 2007. izabran za predsjednika SDP-a maknuo u stranu.

Pitamo ga bi li Milanović bio idealan desni kandidat nakon niza otrovnih strelica upućenih pojedincima s lijeve scene.

- Milanović nikad nije bio nesklon jednom suverenističkom diskursu. Suverenizam je njegova politička pozicija. On nije nacionalist, ali u suverenističkom smislu on je veći suverenist od bilo kojeg desničara - odgovara Vidović. Milanović, prema riječima našeg sugovornika, nije čovjek neke velike ideologije.

- On nikada nije bio lijevo. SDP se tu slučajno našao na putu. To je 2000. godine bila pobjednička stranka i on je ocijenio da bi mu u tom trenutku SDP bio dobar medij preko kojeg se može ući u politiku.

No pritom nikada nije bio licemjeran i glumio da je veliki ljevičar. Ideološki se držao prilično neutralno i dok je bio predsjednik SDP-a. Ne samo zato što se deklarirao kao liberal - podsjeća Vidović. On se, uvjeren je on, i u to vrijeme sviđao desnici.

Ima gard koji neki vole

- Dijelom i zbog toga što ima tu autoritarnu crtu i gard koji desničari vole. Socijaldemokrati su soft politička opcija, tu prevladava demokracija, razgovori, tolerancija...

Milanović je pokazivao da ima ono što se sviđa desničarima: aroganciju i bahatost. Iz komentara koje prate ove posljednje događaje upravo se to i može iščitati – ocjenjuje Vidović.

image
Davorko Vidović: Milanović nije nikada glumio da je veliki ljevičar.
 
Goran Mehkek/Cropix

Podsjećajući da je svojedobno kolala teza i da bi Milanović bio puno bolji predsjednik HDZ-a nego Plenković. Kao i da bi Plenković po svojem habitusu bolje odgovarao SDP-u.

Vidović naglašava i da je „Milanović politički pragmatik bez ideologije koji je uvijek bio fokusiran prvenstveno na sebe“.

- Milanović je tražio poziciju koja će mu osigurati osobni proboj. U tome je bio uspješan. Pošlo mu je za rukom da dođe na dvije najmoćnije funkcije u državi: premijersku i predsjedničku - zaključuje Vidović.

Stručnjakinja za odnose s javnošću Ankica Mamić ističe pak da napadi Milanovića na istaknute figure sa ljevice nisu ideološki motivirani.

- To što su neki ljudi postali ikone ljevice, ne znači nužno da Milanović ide na njih sa ideoloških osnova. On nije Radu Borić napao zbog njezinog feminizma, ni Žarka Puhovskog svog njegovih ideoloških pozicija. On se s njima obračunava navodeći neke više-manje neugodne činjenice iz njihovih biografija – naglašava ona. Zato tu, prema njezinom uvjerenju, nije riječ o ideološkom sukobu.

- Predsjednik je očito procijenio da iz ove pozicije u kojoj se sada nalazi, kao upravo izabrani predsjednik Republike koji pred sobom ima pet godine mandata, može biti pravobranitelj svih građana. Neosporno je da neki od njegovih obračuna sa ljudima koji su ikone ljevice izazivaju simpatije na drugoj, desnoj strani. Hrvatsko je društvo duboko podijeljeno, a neprijatelj mojeg neprijatelja često postaje moj prijatelj – ističe Ankica Mamić.

Dosta mu je političke korektnosti

I pritom napominje jednu važnu stvar: Milanović je zbog svojih posljednjih poteza neosporno dobio simpatije na desnici, ali i potporu od ljudi kojima je dosta političke korektnosti. I koji smatraju da je došlo vrijeme da se određenim ljudima u lice kaže istina.

- Milanoviću ne aplaudiraju samo desničari, nego i građani kojima je dosta tog javnog licemjerja. Dosta im je da se govori o „nekim ljudima“ umjesto o pravim imenima. Kada su ga krenuli napadati, pokazao je da to neće mirno gledati. Nego da će svakome dati ono što njega ide.

Njegova je logika slijedeća: na izborima sam dobio milijun glasova, i što će meni tamo netko držati lekcije o bilo čemu. Može me svatko napasti, ali onda i ja imam pravo svakome reći što ga ide. Ne može se na mene nabacivati blatom, a da ja glumim Svetog Petra. Riječ je, da podsjetim, o političaru koji nikada nije ni glumio niti se ponašao kao sveti Petar - zaključuje Ankica Mamić.

Svijest da je u Hrvatskoj osvojio „popular vote“ – i da je to postigao unatoč tome što su njegovi kritičari godinama uvjeravali javnost da za taj pothvat nema ni sposobnosti ni kvaliteta – mogla je utjecati da Milanovićev nabujali ego potpuno podivlja.

I da predsjednik Republike sa potpunim omalovažavanjem krene u seriju napada nezapamćenih na javnoj sceni još od „crnih, zelenih i žutih vragova“ Franje Tuđmana.

Jer tko je to uostalom bolji, uspješniji, pametniji i sposobniji, tko to može kvalitetnije braniti interese građana, a tko izravnije reći popu pop, a bobu bob od njega, petog hrvatskog predsjednika?

‘Nekakav Zuppa‘ i salonski šminkeri‘

 

Ovo nije prvi put da se Milanović nimalo biranim riječima osvrnuo na svoje kritičare. U zimu 2009. godine omalovažavajući je govorio o uglednom lijevom intelektualcu Vjeranu Zuppi govorio je kao o „nekakvom Zuppi“.

Njega, poznatog splitskog sociologa Dražena Lalića i politologa Davora Gjenera prozvao je „salonskim šminkerima“ koji „liječe svoje komplekse“. Razlog?
Kada ih je kolega Davor Krile pitao o smjeru u kojem ide SDP, oni na stranicama Slobodne Dalmacije nisu željeli aplaudirati njegovu načinu vođenja SDP-a.

lijentelizmu kojega je na velika vrata uveo na Iblerov trg. Njegovu grljenju sa Milanom Bandićem. Prekidu dijaloga kako s intelektualcima, tako i s građanima. Nešto kasnije obojica su se zatekla u izbornom stožeru Ive Josipovića, a na nagovor Drage Pilsela su se i rukovali. Zuppa je podržao Milanovića i kada je postao premijer, i kada je izabran za predsjednika Republike.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

11. listopad 2020 10:52