Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

Koronavirus

• U potresu ozlijeđeno 15-godišnje dijeteŠokantni prizori iz Zagreba Koronavirus i dalje sije smrt, čak polovica umrlih je u Europi • Tri su načina za zaustavljanje Covida-19 • Više nema napuštanja mjesta boravišta • Pomaže li Sumamed u liječenju zaraženih? Nakon Trumpa hvale ga i FrancuziSplitski restoran građanima dostavlja besplatne obrokeIz Kube u Italiju poletjela 52 liječnika Sad konačno znamo zašto ljudi u Italiji ne prestaju umirati • Veliki vodič za vozače u Hrvatskoj • Hrvatska ulazi u kritičnu fazu • Otkriveno tko je šeik koji nam je donirao 11,5 tona medicinske opreme • Detaljan vodič kroz život u doba korone • Zadnji je čas da se uozbiljimo • Mislite da nam lažu o koronavirusu? •

• U potresu ozlijeđeno 15-godišnje dijeteŠokantni prizori iz Zagreba Koronavirus i dalje sije smrt, čak polovica umrlih je u Europi • Tri su načina za zaustavljanje Covida-19 • Više nema napuštanja mjesta boravišta • Pomaže li Sumamed u liječenju zaraženih? Nakon Trumpa hvale ga i FrancuziSplitski restoran građanima dostavlja besplatne obrokeIz Kube u Italiju poletjela 52 liječnika Sad konačno znamo zašto ljudi u Italiji ne prestaju umirati • Veliki vodič za vozače u Hrvatskoj • Hrvatska ulazi u kritičnu fazu • Otkriveno tko je šeik koji nam je donirao 11,5 tona medicinske opreme • Detaljan vodič kroz život u doba korone • Zadnji je čas da se uozbiljimo • Mislite da nam lažu o koronavirusu? •

StoryEditor
SpektarTJERALICA

Eda Vujević: Šta će nam psihijatri kad imamo aktiviste!

Piše PSD.
18. travnja 2015. - 17:31

ČEKAONICA

Ponekad u sebi otkrijem ćiribimbaške porive. Nije da se njima ponosim, nije da prakticiram tu sramnu djelatnost, ponajviše zato što bih ja u pravilu ćirila kroz nedostupne ključanice. Recimo, baš bih rado bila zriknula kako predsjednica naše države i predsjednik njezine dojučerašnje stranke sjede u predsjedničkim dvorima i čekaju premijera. Navodno, tako je poslije predsjednica ljutito izjavila, čekali su ga sat vremena. Ja kad nekog čekam više od deset minuta, isti čas ga prekrižim.

Zato ja nikad neću postati predsjednica ni mjesne zajednice, a kamoli države. Treba tu strpljenja kojeg imaju samo izuzetni. Recimo Kolinda... Nakon sat vremena - alo, sat vremena! - čekanja na premijera koji je dva dana ranije rekao kako neće doći na kavu i keksiće s njom, predsjednica je pokazala tek neznatne znakove bijesa. Istina, ne znam na čemu je temeljila svoja očekivanja - mislim, kad meni netko kaže da ga ne čekam, ja ga zbilja ne čekam, ali svejedno... Možda joj je Tomica utuvio da će Milanović ipak doći? Pitaj boga...

KREKERI

Mislim, da je meni bilo ćirnuti njih dvoje, Tomicu i Kolindu, kako čekajući Godoa, hrskaju krekere i srkuću kavu i beštimaju. Nema ga. A nema... Srk, krc... Pogledaj, još ga nema. Prasac praseći dabli praseći... (Sat kuca, vjetar napuhuje blistavo bijele zavjese, kroz prozor dopire cvrkut ptica...) Izgleda da neće ni doći. Izgleda, bogami... A da mi počnemo bez njega? Šta da počnemo? Pa kavu s predsjednicom. Aha, kavu... Vidi, ostao je sami fundać... I tako... To ja samo zamišljam, naravno, dragi čitatelji, nemam nikakvih operativnih saznanja kako to zbilja izgleda jer nisam nikad bila u posjetu nijednom predsjedniku države. Posjet Kući cvijeća se ne računa.

VRAPČE

Onda, da mi je recimo ćirnuti kako nesuđeni predsjednik države, mlađahni Vilibor, odlučuje u koju spektakularnu prosvjednu akciju ići, a u koju ne ići. Mislim, nevolje i nepravde ima na sve strane, a njegov Živi zid sve je tanji, ne smiju se trošiti na baš svaku tužnu priču, pogotovo na priče u kojima nemaju potvrdu dolaska televizijskih kamera ili makar fotoreportera. Ja Vilibora nekako uvijek zamišljam u nekom polumraku, s voštanicom na stolu, s guščjim perom u ruci i tintaricom ispred sebe, kako križa jedan po jedan prijavljeni tužni događaj... Priznajte da ima neki monaški look! I onda on tako u bijeloj košulji na volančiće zaokruži - Vrapče.

Pa onda pozove sluge svoje da donesu table kartona na kojima on onda, sve držeći prstić na čelu, krasnopisom dugo u noć ispisuje parole kojima će sutra živahno mahati pred bolnicom. 'Ministri, zašto šutite?',  'Udružena zloćinaćka skupino!' - meko ć, naravski! - 'Tko je sljedeći?'... I slično...Kamere zuje, aparati škljocaju, Vilibor pozira, Živi zid u pohodu na pravo laika na dijagnosticiranje teških psihičkih bolesti opasnih po bolesnika i njegovu okolinu kroči u još svjetliju budućnost. Šta će nam psihijatri kad imamo aktiviste?

PSIHA

Istina, teška srca priznajem kako se baš psihijatrima ponekad ne mogu načuditi. Među njima ima krasnog svijeta, ali kad psihijatri zagreze, mene to pogodi ravno u živac. Vidi, nikad nisam čula da bi neki, šta ja znam, hematolog ili gastroenterolog davao dijagnoze preko novina i na neviđeno. Čak se i dijabetolozi drže gospodski i daju samo globalne ocjene o debljini nacije. Ali psihijatri... Bože sačuvaj! Eno, čitam u novinama izjavu jednog splitskog psihijatra, inače politički desno orijentiranog u kojoj dijagnosticira stanje ministra branitelja. Veli 'Matiću su se simptomi PTSP-a blago pojačali' i dodaje 'Kod Glogoškog se vidi jedan nevjerojatan mir, budući da je on uvjeren u ispravnost ovoga što radi.' A?

U mojoj knjizi iz psihologije piše da to što je netko uvjeren u ispravnost svojih djela može govoriti i o, recimo, narcističkom poremećaju, o sociopatskoj strukturi ličnosti... Možda imam krivu knjigu? Psiha je čudna stvar, moš' je tumačiti kako god te volja. Nije psiha bubreg pa da ga moraš snimiti da bi znao je li u pitanju upala ili kamenac.. U mozgu možeš imati koliko god oćeš kamenaca, mozgovni kamenci su jako relativni, moj Alberte.

SIMONA

Eno je snagu mozga, duha i psihe demonstrirala i Simona, donedavna Gotovac. Žena se preobratila u sveticu. To su naravski odmah zabilježili mediji pa su je i uslikali jer slika govori više od tisuću riječi. Veli Simona, smjerno zakopčana u neku bezveznu džins košulju u kakvoj ja idem na pazar, da 'u čistoći i krijeposti živi već tri godine i tri mjeseca'. Dugo, brate, i za moje kriterije. 'Želim Bože da me Ti odjeneš kako je Tvoja volja. Ne želim više nositi ono što sam prije nosila.

Ne želim to uopće imati u svom stanu, da ja to gledam', povjerila je Simona svoj dijalog sa Svevišnjim novinarima. Da mi je bilo ćirnuti kroz neku Simoninu ključanicu i biti svjedokinja tog čudesnog trenutka kad je Simona vidjela Boga svoga... Možda je imala kamence? Novinari su izgleda s njom udahnuli isti svetački duh pa joj nisu postavili nijedno urološko pitanje...

MARIJANA

Eh, da ima neka brava iza koje će sjesti ubojica Marijane Jerković pa da se i ja mogu proglasiti svetom... Santa subito. Nema šanse, izgleda.

eda vujević

Izdvojeno