Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
SpektarTJERALICA

Eda Vujević: Kako se riješiti muža i teške upale mjehura?

Piše PSD.
11. travnja 2015. - 13:30

LJUTI ŠOK

Neki moji poznanici potpuno neutemeljeno ponekad tvrde kako sam ja - moi?! - hladna osoba. Ono, nije me lako raspekmeziti, ne dajem milostinju uličnim prosjacima, a kad je na televiziji neki dirljivi film, ja prebacim na krimić, i tako. Na humanitarne akcije se odazivam samo kad dobro provjerim ko ih organizira i u čiju korist, a nisam nešto sklona prijateljicama više od dvaput biti rame za plakanje na istu temu.

Ostavio te momak? Aj, smiri se, otplači malo, proći će. Ostavio te momak? Onaj isti?! Aj, smiri se, nije on vrijedan suza. Ostavio te momak?! I još uvijek plačeš? Ajde s milim bogom, radi nešto, okani me se. Eto, ja sam hladna osoba. Pih... No dobro. Oni manje hladni ovih dana su u ljutom šoku jer ih je - opet! - netko nasamario i uhvatio na šećerni preliv njihove humanosti. Ako se nacija nakon ovoga ne osvijesti i konačno ne prestane glavinjati prema svakome tko s TV ekrana zakmeči tražeći milodar, neće nikad.

BUNAR

Dakle, bila jedna tetica s mužom, troje sitne dječice i mladim ljubavnikom. U neka doba, kako to već ide, mladi ljubavnik joj se prekomjerno omilio, a i dodijalo im skrivanje po šumama i gorama vrbovečke Dubrave. S jeseni su šume hladne i vlažne i nisu udobne za prakticiranje seksualnih vratolomija. Zato su preljubnici muža odlučili zatući i riješiti se upale mjehura. Što smisliše, to i napraviše. Presudiše mu sekirčetom na spavanju, spakovaše ga u kombi, odvukoše u onu istu šumu, nađoše napušteni bunar, vezaše mu bokun željeza oko nogu da ne bi, ne daj bože, izronio na svjetlo dana, ubaciše ga u bunar te vedro prionuše prakticiranju seksualnih vratolomija u toplom domu netom ubijenog muža.

No nije u vratolomijama sve, pa se teta domisli kako se domoći još veće udobnosti. Naše televizije, u stalnoj potrazi za toplim ljudskim pričama ko da su glasilo Caritasa, a ne javne dalekovidnice, jedva dočekaše tužni lelek zlokobnice koja je u kameru izbajala svoju bol. te muž je ostavio, te sitna djeca plaču, te vjetar huji kroz prazan špajz... I tako. Hrvati ko Hrvati, istog časa bez ikakve provjere dadoše i kuću i novac da se dvoje zločinaca ušuškaju, a svi ostali da dočekaju prošli Božić misleći kako je samo mali Isus plemenitiji od njih.

RASPLET

No, muž bogami nekako ipak izroni iz bunara, jest da je mrtav-hladan, ali muž se, pogotovo ubijeni, u zube ne gleda ako nisi forenzičar. I sad su svi u šoku. Ja nisam, ali dobro, ja sam ipak jedna prilično hladna osoba. Sad mi je zanimljivo pratiti rasplet. Neki barba koji je pustopašnim ubojicama poklonio svoju kuću i prepisao je na sitnu dječicu rečene zlokobnice, sad tuče glavom o zid, kao - šta ću sad? Time samo pokazuje da ga plemeniti čin davanja nije zadovoljio što, ako mene pitate, baca mrvicu sjene na tu plemenitost.

Mislim, ljudi nekako po difoltu očekuju da s druge strane njihovog humanoga čina stoji nužno netko na korak od svetosti, netko vrijedan njihove samilosne geste. Život redovito pokazuje koliko je to očekivanje nerealno, a ako ćemo pravo, to je očekivanje i egoistično jer ispada da dobrotu zaslužuju samo oni koji su dostojni naše slike o nama samima. Tetica iz vrbovečke Dubrave ispala je, ako ništa drugo, dobar razlog za razmišljanje o motivima svakog od nas da se pokaže humanistom. Ja sam razmislila, a vi kako 'oćete.

UEFA

Jesmo li razmislili o 'drakonskoj kazni' koju nam je odrezala UEFA? Kao, drakonska je kazna narediti da se, zbog paljevine i fašističkih arija na utakmici s Norveškom, iduća utakmica, ona s Italijom, igra pred praznim stadionom. Plus 50 iljada eura ekstra globe. Osim što sam relativno hladna, ja sam i relativno maštovita pa bih mogla, recimo, zamisliti i težu kaznu. Recimo diskvalificiranje iz natjecanja. To bi već bila, možda ne drakonska, ali skroz ozbiljna kazna.

Ovako, šta, naši će nogometaši igrati balun s Talijanima u komornoj tišini, neometani raketama, bakljama, neometani ustaškim pozdravima, hukanjima i sličnim znacima ljubavi i pažnje iz publike. U takvoj atmosferi bih i ja igrala nogomet, osim što bi mi možda nedostajalo da me u toj 'dostojanstvenoj atmosferi' iz počasne lože gleda predsjednica države prigodno odjevena u boje zastave kao ono protiv Norveške. Ali šta'š, ne možeš imati sve, i visoku gošću i idealne uvjete za rad.

PILOT

Izgleda da je naš fotogenični premijer konačno našao s predsjednicom zajednički jezik. Kupit će nam avione! I to borbene! Mojoj sreći ne vidi se kraja... Ministar obrane se isto raznježio na te dobre vijesti premda je, dakako, svjesan da on za dvije godine kad zrakoplovi, njih desetak, počnu zujati po hrvatskom nebu, on neće s tim imati nikakve veze. Mislim, jest on završio Zapovjedno-stožernu školu "Blago Zadro" i Ratnu školu "Ban Josip Jelačić", ali sumnjam da ga to čini prikladnim za poziv borbenog pilota.

Završio je prije četiri godine i fakultet novinarstva pa vjerujem kako nije nemoguće da će, kad ne bude ministar, postati kolega vojni analitičar na, šta ja znam, televiziji. Ili u listu 'Hrvatski vojnik'. No nema veze, zasad on tvrdi kako 400 milijuna eura za nove avione 'neće biti problem'. S takvim procjenama, samo mu je nebo novinarska granica...

MARIJANA

Procjenjujem kako ubojicu Marijane Jerković, ubijene prije više od 13 godina, više nitko ne traži. Čeka se novi saziv.

Eda Vujević

Izdvojeno