Dženan Kulović: Vatikan ulaže i u kasina

Talijansko pravosuđe proširilo je istragu na desetak banaka zbog sumnjivog računa koji bi mogao služiti za pranje novca, ali i za druga kaznena djela. Račun u Unicredit banci preko kojega prelaze milijuni eura, kako prenose mediji, otvorila je Vatikanska banka (u nastavku IOR).

Tako se nad ovom bankom opet nadvila sumnja u ilegalne poslove. Bliža povijest pamti povezanost IOR-a i talijanske mafije. Najpoznatiji slučaj jest onaj Roberta Calvija, vlasnika milanske Ambrozijanske banke u kojoj je i IOR imao kapital. Calvija je mafija ubila i javno objesila na londonskom Mostu crnih fratara jer im je navodno pokrao veći iznos novca koji je Cosa nostra prala. Banka je bankrotirala, a Crkva je izgubila oko 600 milijuna dolara.

Fenomen i način ustroja IOR-a jedinstven je u ekonomskom svijetu, kao što su jedinstvene i basnoslovne brojne priče o nevjerojatnom bogatstvu Vatikana. Stoga smo porazgovarali s Dženanom Kulovićem, koji predaje na katedri za organizaciju Ekonomskog fakulteta u Zenici, a nedavno je izdao knjigu “Vatikan – organizacija i funkcioniranje”. U njoj se, među ostalim, bavi i organizacijom financijskog poslovanja Vatikana.

Banka bez šaltera

Dženan Kulović: ‘Razlog pozitivne bilance Vatikana  je u porastu priloga Svetoj Stolici od biskupskih  konferencija, vjernika i raznih ustanova’  / Joško PONOŠ / CROPIX

− Vatikanska banka uobičajeni je naziv za Istituto per le Opere di Religione (IOR), lociran u Državi Grada Vatikana. IOR je središnja vatikanska banka i u isto vrijeme priznata kreditna institucija. IOR je nastao 1941. godine bez šaltera, s tisuću raznih ogranaka. Svakome klijentu dodjeljuje se kartica s kodificiranim brojem, bez imena i bez fotografije, a služi za identificiranje.

Pokrenuli su je profesionalni bankari koji izravno odgovaraju kardinalskom zboru i, krajnje, papi. Svrha je Istituto per le Opere di Religione da omogući čuvanje i rukovođenje pokretnim i nepokretnim vlasništvom prenesenim na povjerenje fizičkim ili pravnim osobama i namijenjenih za religijske ili humanitarne poslove. Zbog toga nije dio Rimske kurije i nije dio Središnje administrativne strukture Rimokatoličke crkve, kako je propisala Sveta Stolica.

Središnja banka nije odgovorna za državnu monetarnu politiku i za održavanje stabilnosti valute i ponude novca. To je neobično za normalnu banku, kao i činjenica da se profit koji ostvari ne raspodjeljuje dioničarima, koji u ovom slučaju ne postoje. Umjesto njima, novac se usmjerava u religijske i humanitarne svrhe.

Može li rimsko tužiteljstvo istraživati i sankcionirati funkcioniranje IOR-a?

− IOR održava valutne i kreditne odnose s talijanskim bankama, aktivno operira na svjetskom tržištu, igra na burzi novca, investira, skuplja dobitke, no kao strana institucija uopće ne podliježe talijanskoj financijskoj kontroli. IOR funkcionira kao crkvena privatna banka, savršeno prilagođena ulozi banke kojom upravlja papa.

Tko nadzire IOR?

− Prema pravilima sadašnjeg statuta, koji je stupio na snagu 1990. godine, IOR je pod kontrolom Komisije za nadzor i čini je pet kardinala. Osim komisije, IOR kontrolira i Nadzorni odbor. Komisiju za nadzor imenuje kardinal državni tajnik. Oni nemaju financijsku stručnost, riječ je o moralnoj kontroli. Malo jaču ulogu ima Nadzorni odbor, koji se sastoji od petorice laika i glavnog direktora.

Gdje je sve prisutan vatikanski kapital i koliko je utjecajan na svjetskom tržištu? Tvrdite da je Vatikan ulagao i u “Rivera Casino” u San Remu?

− Vatikanski kapital prisutan je u gotovo svim poslovnim sferama: telekomunikacijama, u prehrambenoj industriji, metalurgiji, turizmu, hidroelektranama... U Italiji pokrivaju otprilike pola financijskog tržišta, a njihov je kapital prisutan i u drugim zemljama širom svijeta, posebice u nekima od najjačih multinacionalnih kompanija. Vatikan nije većinski vlasnik ni jednog poduzeća, ali ipak ima udjela i ulaže u najprofitabilnije grane.

Vojna rasvjeta

− Kada govorimo o financijama Vatikana, one ne služe samo Vatikanu, nego se iz novčanih sredstava Vatikana financira mastodontska organizacija o kojoj ovise sveučilišta, koledži i više škole, te sjemeništa, kulturna fundacija s osam akademija i bezbroj instituta, zatim velika agencija za informacije i propagandu uz koju su vezane moćna radiopostaja, novine, časopisi i informativni uredi, te znanstvena organizacija s dva astronomska opservatorija te nekoliko instituta i laboratorija za istraživanje. Potrebe Vatikana vrlo su različite.

Redovni troškovi, poput plaća, najamnina, mirovina, raznih naknada, troškova održavanja upravnih službi, vrlo su veliki. Njima pridodajmo izvanredne troškove. Tako je, na primjer, održavanje II. vatikanskoga koncila stajalo šest milijardi lira. Osvjetljenje Trga svetog Petra za noćne svečanosti, na primjer, osigurava talijanska vojska, koja iznajmljuje svoje reflektore Papinskoj Državi, a svaki put taj se iznos penje na nekoliko milijuna eura.

Pitanje kapitala Svete Stolice − je li riječ o nevjerojatno velikom bogatstvu? I kakva je godišnja bilanca?

− Što se tiče vrijednosti imovine Vatikana, postoje razne spekulacije. Mnogi su autori pisali o imovini Vatikana, ali iz prijestolnice su uvijek stizali demantiji. Bogatstvo Vatikana nesumnjivo je veliko, ali to se opravdava nesigurnom situacijom, procesom globalizacije, potresima na financijskim tržištima i drugim razlozima. Vatikan ulaže u poslove koji donose velike prihode, ali s manjim poreznim obvezama.

Vatikanski ekonomski poslovi dugo su bili tajni, a sada se godišnja bilanca objavljuje. Bilanca Svete Stolice obznanjuje se polovinom godine za prethodnu godinu. Ove je godine, prvi put nakon duljeg razdoblja, bilanca Svete Stolice znatno poboljšana. Ta poboljšanja odnose se na tijela Rimske kurije, izuzimajući Zbor za evangelizaciju naroda, koji ima vlastitu administraciju, i medijske institucije povezane sa Svetom Stolicom, kao što je Vatikanski radio, Vatikanska tiskara – izdavačka kuća “L’Osservatore Romano”, Vatikanski televizijski centar i Vatikanska izdavačka knjižara.

Naime, pobrojene institucije već dulje vrijeme pokazuju tromost u funkcioniranju, što se odražava na njihove završne račune. Bilanca Svete Stolice za ovu godinu bit će službeno objavljena krajem mjeseca. Do obrata je došlo 2007. godine, nakon nekoliko uzastopnih godina negativne bilance. Tako je 6. srpnja 2007. bila objavljena bilanca za 2006. godinu iz koje se vidjelo da je treću godinu zaredom, nakon dugog razdoblja minusa, poslovanje bilo pozitivno za 2,4 milijuna eura.

Ulazna strana u blagajni Svete Stolice iznosi 227,8 milijuna eura i za 2,4 milijuna eura veća je od rashoda. Razlozi pozitivne bilance nalaze se u porastu priloga Svetoj Stolici od biskupskih konferencija, vjernika i raznih ustanova, pa su u 2006. iznosili 86 milijuna eura u odnosu na 73,9 milijuna u 2005. godini.

Prekobrojni zaposlenici

Što se, pak, tiče 2010., bilanca će, unatoč recesiji, biti pozitivna?

− To je prije nekoliko dana potvrdio i nadbiskup Velasio de Paolis, koji obnaša funkciju predsjednika Prefekture za ekonomske poslove, prikazavši preliminarnu bilancu Svete Stolice za 2010. godinu. Mjere koje su poduzete odnosile su se na smanjenje plaća, smanjenje broja zaposlenih (kojih je sada 2668) u institucijama koje već nekoliko godina uzastopno nisu prikazivale pozitivan rezultat i interes za poboljšanje. Dakako, i vjernici kao pojedinci prilažu Petrov novčić. Vatikan zarađuje i na nekretninama, odnosno njihovim iznajmljivanjem.

U 2006. godini od nekretnina je dobiveno 32,3 milijuna eura u odnosu na 22,4 milijuna eura u 2005. godini, ili još manje u prvoj polovini ove godine, jer je trgovanje nekretninama za mnoge luksuz u razdoblju recesije. Jasno, u svijetu je došlo do pada potražnje za nekretninama, što je dovelo do pada cijena.

saša horvat