Scena Showbizz

GARAŽNA AMERICANA  

Zlatko Gall: My Buddy Moose - em organski, em žestoko

GARAŽNA AMERICANA         

Mladen Pobi / CROPIX

Album “Shine, Shine, Shine“, nakon hvalospjeva kojima je dočekan kod kritike, na najbolji je mogući način doživio i svoju zagrebačku koncertnu promociju. Riječki “My Buddy Moose”, koji su nekoliko dana ranije oduševili novosadsku publiku zajedničkim nastupom sa žanrovskim istomišljenicima “Rebel Star”, sjajnom svirkom u Vintage Industrial Clubu pokazali su da nove skladbe jednako dobro funkcioniraju na pozornici obilato pretrpanog kluba, kao i na CD-u ili vinilu.

Što, zapravo, mnogo i ne čudi jer album je ionako realiziran u, popularnom terminologijom rečeno, “organskoj produkciji“, bez kozmetike i nasnimavanja u potrazi za “slojevitom“ zvučnom slikom, koju bi dakako, lišen usluge kompjutora i semplova, band uživo teško mogao ponoviti. Pače, budući da je studijski zapis bio snimljen na dah u “živom“ studijskom sessionu, njegova prezentacija u punom klubu, pred publikom koja je s odobravanjem prihvatila nove ali jednako srčano i stare skladbe “My Boody Moosea”, očekivano je prošlo – glatko.

Posve je nebitno koliko je od onih natiskanih u koncertnom dijelu kluba baš starih fanova Luke Benčića, a koliko pak one “univerzalne“ rokerske publike, koja za vikende puni slična zagrebačka okupljališta. Ako i jeste u Vintage Industrial Baru bilo više ovih potonjih, “My Buddy Moose” mogu biti posebno zadovoljni, jer će mnogi među onima zacijelo biti novi fanovi njihove aktualne garažne “americane“.

„Shine! Shine! Shine!“ je najžešći iliti najrokerskiji, ali i najbolji, album u diskografiji banda. Ne samo zbog doista sjajnog autorskog materijala Luke Benčića, već i odlično pogođenog zvuka koji je band pogurao više prema garažnom rocku, power popu jednih Big Star i praskavom country rocku generacije “novih tradicionalista“ iz osamdesetih poput Long Rydersa.

Koliko je to dobra odluka pokazale su i nove obrade starih zgoditaka s prethodnih albuma (posebice prvijenca), ali i cijeli materijal novog albuma odsviran i te kako prpošno, praskavo, energično... Bend kojeg su na sceni “pojačali“ glazbenici koji su s njima kao gosti nastupili i na albumu, poput Vave i Dinka Tomljanovića iz “Bambi Molestersa”; “duhovnih rođaka“ i bliskih prijatelja Luke Benčića i njegove družine – u Vintage Industrial Baru zvučao je naprosto sjajno.

Usvirani, spontani, u dvosmjernoj komunikaciji s publikom (što je nekoć, uz pjevanje na engleskom bio i mali Benčićev problem) te s pametno odabranim materijalom u kojem se našao i pokoji zgodno obrađen tuđi standard, My Buddy moose su nekako idealno legli u prostor (onaj fizički ali i „duhovni“) novog zagrebačkog kluba. Koliko će pak on, kao i nova koncertna mikrolokacija Škugorova “Žednog uha“ u Klovićevim dvorima, pridonijeti ne samo živosti već i klupskom profiliranju zagrebačke koncertne scene, vidi se već sada.

Naime, u Vintage Industrial Baru, koji djeluje kao savršena kombinacija “alter“ okupljališta poput “Krivog puta“ i klupskog duha odavno prežaljenog “Kulušića“, već je profiliran program kojem su tijekom ožujka svojevrsni ambasadori bandovi poput “My Buddy Moose” i “Bambi Molesters”, odnosno “Shoot Me Wendy” – široj publici manje poznat zagrebački power pop/post-punk band, dobro znani “Dogma” i “Vatra”, te programi poput “tributea“ Stonesima sa neizbježnim “Telephone Blues Bandom”.

                                                                                                                                                                               Zlatko GALL


Naslovnica Showbizz