Godina 2018. bila je godina Andrije Vujevića. Ne samo da je dobio sina Petra, već je nakon posljednjeg koncerta s "Dječacima" (rekao im je "Ne može!"), ostvario punu afirmaciju sebe kao Vojka Vrućine puneći klubove i dvorane ne samo u Hrvatskoj, nego i diljem regije (očito ga nitko ne sabotira).

Kao potvrda priznanja i među kolegama glazbenicima stiglo je šest nominacija za Porin, od čega i one najvažnije za najbolji album i najbolji album klupske glazbe ("Vojko"), najbolju mušku vokalnu izvedbu, "Ne može" je kandidat za pjesmu godine, a kipić bi mogao i u ruke Rina Barbira za videospot, te za likovno oblikovanje koje potpisuje Mate Žaja.

Za ovogodišnji Porin pristiglo je više od 100 prijava za kategoriju "Album godine" i gotovo 300 za "Pjesmu godine". Jeste li bili iznenađeni velikim brojem nominacija koje ste dobili, i to u udarnim kategorijama?

- Iznenađen sam i drago mi je što sam nominiran za toliko Porina jer je to priznanje hrvatskoga glazbenog mainstreama prema rap muzici koju radi jedan tip s par suradnika u oskudnom studiju od 14 kvadrata. Za moj album je izašlo puno dobrih recenzija, ali mi se čini da postoji cijeli sloj ljudi koji neće poštovati nešto dok ne dobije "službena" priznanja poput nagrada kao što je Porin.

Kad biste mogli birati, u kojoj kategoriji biste najviše voljeli dobiti kipić?

- Ne bi bilo loše dobiti Porina za album godine, a i ovo ostalo je O.K.

Nominirani ste u kategoriji "najbolja muška vokalna izvedba" u konkurenciji Petra Graše i Marka Tolje. Jeste li se mogli prije koju godinu zamisliti u tom društvu?

- To mi je najkomičnije od svega. Da mi je netko prije dvije godine, dok sam sjedeći na uredskoj stolici u šlapama u studiju snimao vokale za "Ne može", rekao da će ta izvedba biti nominirana za najbolju mušku vokalnu izvedbu, ne bih mu vjerovao.

Prve reakcije glazbenih kritičara na album bile su odlične, a uslijedili su i rasprodani nastupi. Je li to najbolja potvrda da je odluka napuštanja uspješnog benda bila dobra?

- Svi pokazatelji da je to bila dobra odluka su tu, ali svejedno je šteta što su "Dječaci" propali, mogli smo postići svašta da smo bili malo pametniji i organiziraniji kao grupa. Kao solo autor imam puno više slobode raditi što god mi padne napamet, ali odgovornost za kvalitetu glazbe je tri puta veća.

Nakon "Vojka" najavili ste "Dvojka". Je li u planu već neki singl koji bi se mogao naći na novom albumu? Koliko je teže raditi sad kad svi imaju veća očekivanja?

- Između koncerata i mijenjanja pelena trudim se napraviti što više muzike. Ne planiram izbacivati ništa što se meni osobno ne sviđa tek tako da ostanem relevantan, jer iz iskustva znam da takvi paničarski potezi mogu samo napraviti kontraefekt. Čini mi se da su očekivanja od idućeg singla ogromna, no zasad uspješno izbjegavam razmišljati o tome.

CD-ove gotovo pa nitko više ne kupuje, nove generacije slušaju pjesme gotovo isključivo na YouTubeu. Evo, izbrojao sam 15 milijuna pregleda "Vojka" samo na službenom kanalu, je li to uspjeh?

- Petnaest milijuna nije puno kad se gleda općenito cijela balkanska scena, ima ekipe koja radi ovaj novi hibrid cajke i rapa i imaju po 50 milijuna pregleda po pjesmi. Ali ni YouTube nije vjeran pokazatelj situacije, postoje bendovi poput TBF-a, "Hladnog piva" i "Brkova" koji nemaju 'ko zna kakve preglede, a redovito pune koncertne dvorane. Na kraju krajeva, jedino što je bitno je to da se ljudima sviđa materijal i da su spremni doći na koncert, sve ostalo je predigra za to.

Zbog čega ste odabrali mali klupski prostor kakav je "Quasimodo" za prvi samostalni nastup u Splitu? Koliko je drugačije pripremati se za svirku u svom gradu, gdje će se ipak okupiti prijatelji, ali i dio onih koji vas poznaju kao DJ-a u istom klubu?

- Prvi samostalni koncert u Splitu je bio na festivalu Xstatic prije nekih pola godine. "Quasimodo" jest stvarno malen prostor, ali tu sam proveo puno vremena kao DJ, često sam izlazio tamo dok sam izlazio i najviše mi je smisla imalo tamo održati koncert.

Drugi razlog je što je splitska publika jako nepredvidiva i ići na neki veći prostor činilo se kao velik rizik. Kad su "Dječaci" bili u najjačoj formi u ljeto 2012., sami smo organizirali koncert na početku ljeta u kinu "Bačvice" i nismo uspjeli napuniti prostor.

U više navrata jasno ste rekli da ne želite drugima "popovati", repati o politici, niti se u svojim stihovima baviti aktivizmom. No, ipak, dali ste podršku borbi za očuvanje park-šume Marjana kojoj zbog nemara institucija prijeti uništenje?

- Ne znam koliko se dijeljenje storyja na Instagramu i eventa na Facebooku može svrstati pod podršku. Sve to skupa je još jedna u moru domaćih priča koje izazivaju gorčinu u želucu. Marjan umire, Karepovac smrdi, voda je mutna čim padne kiša, hamburger košta 130 kuna. Ko to more platit?!

Centar Splita se pretvorio u apartmansko naselje. Veže li vas još nešto da se povremeno spustite u Dioklecijanovu palaču?

- Ne baš, ionako nikad nisam bio tip od kave na Rivi. Stan, studio, auto, hotel, backstage i pozornica, tu provodim 95 posto svog vremena.

Objavljene su tri epizode splitske serije "Carstvo Ladovine", kako vam se čini?

- Nisam stigao pogledati niti jednu seriju. Dosta ljudi mi je reklo da im se sviđa i da vjerno prikazuje domaću ekipu.

Punite klubove od Zagreba do Beograda i Sarajeva, kako ljudi koji nisu iz Splita uopće mogu razumjeti o čemu se radi kad se spominje biftek u Lovca ili Biloga pivca? Pitaju li tko su Ćuba i Cipa?

- Mislim da svaki grad ima svoj biftek u Lovca, kao i svoga Ćubu i Cipu, ne moraš znati ko su točno ljudi i lokacije o kojim govorim da znaš o čemu govorim. Čini mi se da ljudi cijene što ne razvodnjavam priču pokušavajući je napraviti što općenitijom do te mjere da priče više praktički i nema. Ta općenitost i nedorečenost je nešto od čega mi se čini da pati dobar postotak hrvatskih tekstova, pogotovo u pop sferi.

Di su pare

Nakon Huljića u "Pasta italiani", kao gost u Domu sportova repao vam je Damir Kedžo, gostujete kod Dalibora Petka na CMC-u, čini se kao da namjerno izazivate ovaj 'tvrđi/gangsta' dio svoje publike?

- Mislim da većina moje publike kuži da nisam niti blizu nikakav gangster, kriminalac niti diler. Od početka solo karijere, pa čak i u "Dječacima", jasno sam stavio na znanje da ne patim od tih "underground" i "komercijala" priča iz 2001.

Prije koju godinu "Dječaci" su tijekom prijenosa Porina protestirali zbog ukidanja emisije "Montirani proces!" i pozvali na zaustavljanje cenzure na HTV-u? Trenutačno je situacija još gora jer je HRT pokrenuo tužbu protiv svojih novinara pa se poziva na bojkot. Čini li vam se da kao društvo idemo unatrag?

- Mislim da društvo u globalnom smislu ide naprijed, ali radi interneta i navale informacije tek sada imamo dobar uvid u sve probleme. Što se tiče hrvatskog društva, u to zbilja nisam siguran, znam samo da svaki put kad gostujem na HRT-u, primijetim da su im hodnici i sobe sve prljaviji i sve lošije održavani.

Nešto je definitivno trulo u državi, ali ne pratim previše socio-politička zbivanja, tako da se ne osjećam kompetentnim komentirati.

Nakon što ste dobili dijete, jeste li počeli zaobilaziti aftere kako biste što prije došli kući?

- Očinstvo me promijenilo u smislu da sam se navikao živjeti s puno više odgovornosti nego prije. Žena mi kaže da sam dobar otac, igram se s malim i pomažem u svemu koliko god sam u mogućnosti. Ima puno vrijednosti koje bih htio prenijeti sinu, ali je najbitnija od tih vrijednosti osjećaj za samostalnost. Naježim se vidjeti da ima ljudi koji s 30 godina još uvijek žive s roditeljima.

Mnogima nedostaje "Di su pare?", jeste li među takvima?

- Naravno, bili su dnevna doza smijeha. To je ekipa koja je radila bez honorara, čisto iz srca i humor koji su objavljivali bio je bez cenzure i provokativan, što skoro pa ide pod definiciju pravog humora. Od starta je ta priča bila predobra da bi bila istinita, dugo su i izdržali sa svim uvrijeđenim ljudima koji su ih prijavljivali Facebooku.