1. MY BLOODY VALENTINE

Kultni band iz osamdesetih ove se godine vratio u velikom stilu objavivši pravog nasljednika svojeg remek-djela “Loveless” iz 1991. godine. Možda je to jedan od najiščekivanijih albuma u novijoj povijesti rocka, no sada je ipak posve sigurno, riječ je o doista sjajnom nasljedniku genijalnog prethodnika. Ako je itko možda sumnjao da je novi album “M B V”, koji će band promovirati i na festivalskoj pozornici Terranea, objavljen samo zbog nostalgičnih razloga i konjunkture svega s početka devedesetih, iz prve su ga mogli razuvjeriti pravi slapovi psihodelijom ozračenih gitara i noisea, mumljajući hipnotički bas koji se albumom kotrlja poput udaljene prijeteće grmljavine, i ponovno ona ista “simfonija buke” koja je prije dvadesetak godina oduševila kritičare i publiku. Odličan album, ali i jednako dobre koncertne kritike banda u naponu snage zacijelo su dobro jamstvo da će Terraneo donijeti pravo zadovoljstvo starim i novim fanovima Shieldsova banda.

2. WU-TANG CLAN

Newyorška rap senzacija Wu-Tang Clan sredinom devedesetih godina nije samo promijenila neke žanrovske konvencije rapa i stvorila “semplersku” bazu kojom su se okoristili mnogi, nego i način funkcioniranja hih-hop družine. Čak devet MC-jeva (RZA, Method Man, GZA, Inspectah Deck, Ghostface Killah, Masta Killa, Raekwon, U-God te Ol’ Dirty Bastard) u labavoj su ”konfederaciji” banda bili i solo zvijezde i članovi megauspješnog kolektiva. Čak da su samo snimili i objavili debi “Enter the Wu Tang (36 Chambers)” – a ništa slabiji nisu bili ni kasniji “Wu-Tang Forever”, “The W”, pa i “Iron Flag” – ostali bi zapamćeni kao iznimno utjecajna i moćna formacija. I Wu-Tang-Clan u 2013. ne drijema na staroj slavi, nego je u pravoj “povratničkoj” sezoni sa serijom hvaljenih koncerata te novim materijalom. Album “A Better Tomorrow”, koji bi uskoro trebao biti objavljen, bit će predstavljen i na Terraneu, uz stare uspješnice.

3. CALEXICO

Za sve koji su ih gledali u Puli ili na dva njihova zagrebačka gostovanja, nema nikakve dvojbe “isplati” li se doći na Terraneo (i) zbog Calexica. Za one koji ih još dovoljno dobro ne znaju, evo nekoliko općih mjesta. Calexico su po mnogo čemu bliski Wilcu, dijeleći zajedničku prošlost uronjenu u alt-country i “no depression” pokret ranih devedesetih koje je Jeff Tweedy proveo s Uncle Tupelo, a John Copertino s Howeom Gelbom u Giant Sand, ali još više po sklonosti i vještini – još od dana kad su Joey Burns i Copertino surađivali s Friends Of Dean Martinez – eksperimentiranja i miješanja čudesne glazbene smjese od najrazličitijih žanrova. Ima tu još nešto: Calexico su, baš kao i Wilco, sposobni svaki koncert, budući da su itekako kompetentni glazbenici multiinstrumentalisti, pretvoriti u neponovljiv doživljaj!

4. THE CRIBS

The Cribs je obiteljski band braće Garyja, Ryana i Rossa Jarmana, a puno više od svrstavanja uz bok The Libertinesa i gitarskih bandova “novog indie-rocka”, pozornost medija i publike donio im je dolazak pridruženog člana Johnnyja Marra iz neprežaljenih The Smithsa. Njihov lanjski album “In The Belly Of The Brazen Bull” snimljen je nakon Marrova odlaska, no zadržao je dosta od starog – sada još žešćeg – gitarskog zvuka, potvrdivši band kao odličnu koncertnu atrakciju.

5. GANG OF FOUR

Kultni band koji predvodi Andy Gill ponovno stiže u Hrvatsku sa svojim neponovljivim umješkom punk-art rock/funka i žestokog političkog aktivizma koji je, još od nastupnog albuma “Entertainment”, jednako koncertno zanimljiv i inspirativan do danas. Ako možda još ne znate od koga su nadahnuće vukli i Rage Against The Machine i Franz Ferdinand, lako ćete to doznati upravo na Terraneu.

6. DUNCAN SHEIK

Sjajni američki alter rock singer-songwriter Duncan Sheik još od odličnog eponimnog nastupnog albuma iz 1996. svojom veoma kvalitetnom diskografijom zaslužuje punu pažnju. Iznimka je možda ne baš bajni lanjski album s remiksanim verzijama hitova osamdesetih, no valja vjerovati da će Sheik na Terraneu dati prednost svojem klasičnom “trubadurskom” materijalu.

7. BOSNIAN RAINBOWS

Ne, oni nemaju nikakve veze s Bosnom, nego s post-rock bandom Mars Volta budući da su u grupi njihov gitarist Omar Rodriguez-Lopez i bubnjar Deantoni Parks. Bosnian Rainbowes su (kao sporedni projekt Rodrigeza-Lopeza, koji je i snimao i svirao s bivšim Terinim bandom Le Butcherettes) nešto posve drugačije od matičnog banda. Grupa u kojoj su još Nicci Kasper za klavijaturama i već spomenuta pjevačica Teri Gender Bender, sudeći po nedavno objavljenom prvijencu “Bosnian Rainbows”, zvuči mnogo više kao Siouxsie & The Banshees nego kao Mars Volta!

8. ALOE BLACC

Dolazak Aloea Blacca na jedan “bazično” rokerski festival dokaz je goleme popularnosti nu-soula križanog s mrvama hip-hopa i ovodobnim R&B-jem. S dva dosadašnja albuma (intimističkim “Shine Through” te društveno osviještenim “Good Things”) Blacc je stekao ugled jednog od perjanika nu-soula itekako svjesnog žanrovske “bolje prošlosti”.

9. AZEALIA BANKS

Reperica koja je u proljeće ove godine objavila svoj nastupni album “Fantasea” posljednjih nekoliko godina niže uspjehe najprije u rodnom New Yorku, a onda i s druge strane Atlantika. S iskustvom rada na off-Broadwayu okrenula se house-rapu, a prvi uspjeh postiže lanjskim EP-jem “1991” i njegovim hitom “212”.

10. THE BOTS

Još jedan “rokerski” dvojac u postavi gitara i bubanj, naravno, iz prve vuče usporedbe s The White Stripes i The Black Keys. Sudeći po spotovima poput “The Northern Lights”, braća Mikaiah (vokal i gitara) i Anaiah Lei (bubnjevi i vokal) doista znaju dobro i žestoko “prašiti”, baš kao slavni uzori.

11. CLOUD NOTHINGS

Baš nitko zacijelo nema precizan uvid u razgranatu američku indie-scenu koja, baš kao i garažna polovinom šezdesetih, danas buja i cvate diljem SAD-a. Cloud Nothings predvodi Dylan Baldi, koji je na početku karijere band usmjerio prema osebujnom lo-fi power-popu, no grupa je brzo evoluirala prema slojevitijoj zvučnoj slici. Bilo je to očito na drugom albumu “Attack On Memory”, snimljenom u produkciji znanog Steveja Albinija, a “zaokret” je grupi omogućio više prostora za improvizacije i atraktivnije koncertne nastupe.

Zlatko GALL