Aleksandar Stanković (52) jedan je od onih HRT-ovaca koji se najmanje odmarao preko ljeta. I dok su neke emisije javne televizije još uvijek na ljetnoj pauzi, njegova počinje već ove nedjelje.
Prvi gost u novoj sezoni “Nedjeljom u 2” zagrebački je gradonačelnik Tomislav Tomašević. Gdje je zapelo? Zašto se ne realiziraju predizborna obećanja i zašto Zagreb nije čišći, uredniji i sređeniji grad nakon godinu dana mandata nove vlasti? To su samo neke od tema emisije koja ide već pune 23 godine i redovito je na samom vrhu gledanosti. Na malim ekranima uskoro ćemo gledati i Stankovićev hvaljeni putopisni serijal “Vjetar u kosi”, snimljen ovog ljeta, a ovaj je put na svom motoru proputovao Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom.
Jedan ste od rijetkih HRT-ovaca čija emisija među zadnjima ide na ljetnu pauzu, a u jesenskoj se shemi na male ekrane vraća prva. Iza vas je čak 920 emisija, upravo danas ulazite u 23. godinu emitiranja. Kad ste tek počinjali s “Nedjeljom u 2”, jeste li uopće mogli zamisliti da će toliko godina opstati u TV eteru?
- Ma kakvi. Bio je plan godinu-dvije pa šta Bog da! I eto, Bog je velik pa je i meni nevjerniku dao puno. Puno radnih nedjelja da zabavljam napaćeni narod.
Dođe li vam da samome sebi odate poštovanje što ste toliko izdržali?
- Naravno! Velik je to staž i kilometraža. Tko tvrdi drukčije, kleveće i laže. Dvadeset godina opstati u ovakvoj vrsti posla mogu samo rijetki. U nekim trenucima i sreća me mazila, al sam uglavnom sam zaslužan za dugotrajnost.
Očekuju li nas u ovoj sezoni neke promjene ili sve ostaje po starom?
- Trebali bismo dobiti novog komentatora ili komentatoricu, nadam se da ćemo tu i tamo imati i neko ekskluzivno istraživanje za emisiju, a nastavljamo i s novitetom koji smo uveli u svibnju, a to je podcast “Nedjeljom u 3”.
Malo je TV voditelja koji mogu tako koncizno i precizno razgovarati s gostom punih sat vremena pred kamerama, i to još uživo. Imate li neke posebne rituale pred emisiju? Kako se pripremate?
- Ajmo malo sportskim rječnikom. Deset posto talenta i 90 posto rada. I u Nu2 je slično kao i u svim ostalim zanimanjima, ili sportovima. Da bi trajao trebaš se dobrano potruditi. Džaba ti talent, ako na prvoj prepreci, greški ili negativnoj kritici digneš ruke od svega. Nemam posebne rituale, još uvijek prije svake emisije imam tremu, ali to nestane za pet minuta. Pripremam se kako za kojeg gosta. Najlakše je kada je neka aktualna tema, a najduže se pripremam za goste koji su dugo u javnom životu.
Zašto ste u prvoj emisiji odlučili ugostiti zagrebačkog gradonačelnika?
- Zato jer je dobro vrijeme da se analizira godinu dana nove zagrebačke vlasti. S Tomaševićem ima puno tema, od razočaranja birača Možemo do Dinamova stadiona.
Kad smo kod političara, izbace li vas nekad iz takta dok vam gostuju u emisiji?
- Dogodi se to ponekad i ne mogu reći da sam na to ponosan. Emocija nikad nije suradnik razuma. Voditelj bi uvijek trebao biti iznad situacije, a ne u njoj.
Kako nekad uspijevate ostati smireni na provokacije?
- Pa i to se uči. Kada Mamić dolazi u goste, znaš da moraš biti smiren i već si time dao gol. Nekad se u samoj emisiji uštipnem za nogu i kažem si, smiri se.
Jednom ste izjavili da su vam stresne bile emisije koje su ostavljale negativne repove za sobom, poput one sa Zdravkom Mamićem, Ivom Sanaderom ili Jelenom Veljačom. Na što ste konkretno mislili?
- Pa treba otrpjeti napade novinara i javnosti nakon tih emisija ako nešto nije kako su oni zamislili. Slučaj gostovanja Jelene Veljače je najbolji primjer za to. Histerija oko ničega. Kanta govana na glavu zbog izražene sumnje da je slavna američka glumica žrtva seksualnog uznemiravanja.
Najgledanija “Nedjeljom u 2” bila je ona s Lepom Brenom 2009. godine, koju je gledalo 1,2 milijuna Hrvata. Koju biste estradnu zvijezdu voljeli vidjeti nasuprot vas u budućnosti?
- Nakon što je Đole otišao želja je manje, ali još uvijek bi bio izazov razgovarati s ljudima poput Husa, Houre, Nele Karajlića pa i Bore Čorbe, ali to je malo izgledno na HRT-u.
A kojeg političara, glumca, sportaša...?
- Bjelogrlić, Šerbedžija, Đoković, Dončić, Matea Parlov Koštro, Dario Srna... Od političara želja nemam.
Uskoro vam kreće i četvrta sezona putopisnog serijala “Vjetar u kosi”. Motorom ste ovaj put odlučili putovati Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom. Što sve možemo očekivati?
- Nadam se da ću gledateljima uspjeti prenijeti ono što smo moja ekipa i ja na tom putu doživjeli, a to su divne zemlje i divni ljudi! Iskustva su nam odlična i jedva čekam to pokazati gledateljima. Od prekrasne prirode koja je tu nadohvat ruke do gostoljubivih ljudi koji su nas redom i bez iznimke svugdje primali kao najrođenije. Svega u serijalu ima, a najviše bosanskih i crnogorskih rijeka, jezera i planina. Od Vrbasa na zapadu do Durmitora i Skadarskog jezera na istoku.
U kojem će se terminu emitirati?
- U večernjem terminu prije “Otvorenog” jednom tjedno. Bit će šest epizoda po 26 minuta.
Što vam je predstavljalo najveći izazov?
- S malim motorom od devet konja u 13 dana obići sve te vrleti i planine u BiH i Crnoj Gori. Sve je prošlo dobro zahvaljujući i odličnoj ekipi snimatelja, vozača, suradnika, na čelu s kolegicom Martinom Validžić.
Koliko ste ukupno kilometara prešli?
- Sve skupa oko 2700 kilometara, a zanimljivo je da sam na benzin potrošio samo oko 800 kuna jer motorić kojim sam išao ima i ekološki moment - troši manje od dvije litre na 100 kilometara.
Jeste li ikad mogli svezati kosu u rep? Kada zadnji put?
- Imao sam kovrčavu kosu pa je to bilo teže. Međutim, da, postoji faza kada sam furao repić. Bilo je to prije 30 godina.
Jednom vas je u “Nedjeljom u 2” zamijenio Mislav Bago koji je tada radio na HRT-u. Kako ste primili vijest o njegovom odlasku?
- Nemam mudre riječi kada je smrt u pitanju. Bago je iznenada otišao tako da sam bio zatečen. Nismo bili prijatelji, samo poznanici, ali sam cijenio ono što je radio. Bio je odličan novinar i nekih njegovih intervjua ću se uvijek sjećati.
Koga cijenite od svojih kolega?
Dežulovića, Antu Tomića, Hedla, Boru Rašetu. Od TV novinara Hrvoja Krešića, Maju Sever, Jagodu Bastalić... Šprajc je bio dobar u “Direktu”.
Kritizira li supruga Željka, novinarka Glorije, s kojom imate sina i kćer, vaše nastupe?
- Kritizira onda kada se nešto “zakuha” oko mene, ili emisije. Briga za obitelj joj je ipak ispred mog “junačenja” na televiziji.
Koje je bilo najgore “ribanje” vaših šefova koje ste doživjeli?
- Zbog jednog “ribanja” sam se naljutio pa nisam radio taj tjedan i Bago je vodio emisiju, ali smo to sve riješili na obostrano zadovoljstvo. Pod Hloverkom kao urednicom bilo je dosta “ribanja” i svađa, ali koga to više zanima. Najveći institucionalni pritisak bio je nakon jedne emisije u kojoj se govorilo o karakteru rata u Hrvatskoj. Čelnici osam braniteljskih udruga od mojeg ravnatelja tražili su smjenu, a HRT se ogradio od mene zbog “spornih” izjava o Domovinskom ratu. Samo sam pitao čovjeka koji je ratovao protiv svoga brata u Vukovaru nije li uperiti pušku u brata definicija građanskog rata.
Jeste li ikad pomišljali da odete s HRT-a? Je li bilo ponuda za konkurentske TV kuće?
- Bilo je svakakvih ponuda, ali sam uvijek cijenio slobodu u radu koju imam na HRT-u i zato nikada nisam otišao. Znam da to hejterima HRT-a lažno zvuči, ali meni nitko nikada nije nametao goste, teme razgovora ili nešto slično. Uvijek sam imao autonomiju da to radim sam. Čak i kada su pojedini urednici branili goste, a to je bilo samo u tri navrata, uvijek je tim gostima nakon kratkog vremena bilo dopušteno gostovanje u Nu2.
Da niste novinar, bili biste...?
- Režiser. Ili bih možda radio nešto u marketingu, možda čak i popravljao motore. Tko će ga znati...
Pišete li još uvijek pjesme?
- Pišem, pišem. Imam u planu jedan književni projekt, ali o tome više sljedeće godine, kada dovršim sve što sam mislio.
Mislite li raditi Nedjeljom u 2 sve do mirovine?
- Za sada mi je cilj napraviti tisuću emisija. Za to mi treba još dvije godine rada u Nu2. Nakon toga, ako me prije ne najure iz emisije, imat ću 54 godine i vidjet ću što i kako dalje.