SMRTONOSNO ORUŽJE Tko može biti bolji od Gibsona i Glovera?

“Prestari smo za ova sranja!“ – Mel Gibson i Danny Glover, “Smrtonosno oružje 3“ (1992.)

"Umri muški" ili "Smrtonosno oružje"? Kada film(ofil)ska svita počne lamentirati o punokrvnim klasicima celuloidne akcije, ovo je jedno od prvih (teških) pitanja što uvijek isplivaju na površinu. Uglavnom odmah poslije onoga tko je posljednji akcijski junak, Schwarzenegger, Stallone ili Willis. "Lethal Weapon" i "Die Hard" vuku dosta zajedničkih paralela da ih se doista može svesti na zajednički akcijski nazivnik.

 “48 sati“ sreće “Ramba“

Oba su filma rođena otprilike u isto vrijeme, krajem osamdesetih (prvi 1987., potonji 1988.). Oba su redefinirala suvremene kanone kvalitetne visokoproračunske žanrovske kinematografije, načete koju godinu ranije s "Rambom", “Terminatorom“ i "Predatorom", te inicirala uspješnu tetralogiju. Oba su se, konačno, kalila ispod tvrdog producentskog čekića Joela Silvera (“Komandos“, “Predator“, “Prljavi igraju prljavo“, "Matrix").

Odabrati boljega između tako utjecajnih ostvarenja prilično je, dakle, nezahvalan zadatak. Upitate li to hrvatskog redatelja Dejana Šorka, on će se odlučiti za "Umri muški". Nakon određena nećkanja, moj će tajo prednost ipak dati "Smrtonosnom oružju", a nekolicina prijatelja i redakcijskih kolega podjednakim će, pak, omjerom "pro et contra" glasova sugerirati kako u ovome dvoboju pravog pobjednika zapravo nema.

To je vjerojatno i točno. Osobno, da mi netko prisloni pištolj na čelo i traži odgovor na spomenuto pitanje, rekao bih da je "Umri muški" formom i supstancijom superiorniji "suspenser", pogotovo originalni film Johna McTiernana (McT je ipak artist, dok je Richard Donner zanatlija), ali da je "Smrtonosno oružje" u cjelini emotivno angažiraniji, "ljudskiji" serijal. Pa nek' puca!

Suprotnosti se privlače

"Smrtonosno oružje" oplodio je, negdje 1985., Shane Black, tada još neafirmirani scenarist (kasnije je napisao "Prljavi igraju prljavo", "Posljednjeg akcijskog junaka", "Pakleni poljubac", "Cmok, cmok, bang bang") i glumac (prvi specijalac kojemu Predator odere kožu u istoimenu filmu). Zasigurno nadahnut buddy klasikom "48 sati" i “Rambom“, Black je osmislio priču o dvojici drotova, bijelcu Martinu Riggsu i crncu Rogeru Murtaughu. Iako je murjački par bio crno-bijeli, karakterizacija mu bijaše sve samo ne takva.

Riggs je ožalošćeni udovac. Policajac na ivici ("on the edge") kojega ramboidni ožiljci vijetnamske prošlosti čine lakim na šakama i obaraču ("trigger happy"). Mahniti "loose cannon" suicidalnih tendencija. Čak i čuva poseban metak za tu "priliku". Murtaugh je, pak, postariji obiteljski čovjek. Čitavu je karijeru radio sve po pravilima ("by the book"). Od toga, jasno, ne namjerava odustati ni sada kad je navršio 50-u i nalazi se na korak od mirovine. Riggs i Murtaugh oprečni su likovi, znači, ne samo po boji kože. Jedino što im je zajedničko jest da obojica ne vole raditi s partnerima.

Na papiru ih je, srećom, spario Black, a pred kamerama, u tijelu idealnih tumača Mela Gibsona i Dannyja Glovera, redatelj Donner i to zahvaljujući sugestiji "casting" direktorice Marion Dougherty. Prema Donnerovim riječima, kemija između Gibsona i Glovera proradila je već na prvom zajedničkom čitanju skripte. Pronalazili su tugu i radost tamo gdje ih on nije vidio. Ostalo je povijest.

"Beretta" u ustima

Najavljen dojmljivom krilaticom ("Dva policajca. Glover nosi oružje. Gibson jest oružje. On je jedini policajac u Los Angelesu registriran kao SMRTONOSNO ORUŽJE.") i nabrijanim foršpanom, "Lethal Weapon" postao je hit "zima-proljeće" sezone 1987. u američkim kinima. Usprkos tome što je Donner tvrdio kako mu akcija baš i ne ide od ruke, "Smrtonosno oružje" mitraljiralo je vrsna akcijsko-scenska rješenja koja kaskaderskom uvjerljivošću šamaraju mnoge današnje digitalizirane prizore.

No, redatelja su još više od akcije zanimali likovi Riggsa i Murtaugha, njihova drama na rubu tragedije (sjećate li se, za žanr, iznimno snažne scene kada Gibson u svojoj prikolici gura "berettu" u usta spreman da si "presudi"?; uzgred, samo na osnovi nje Mel je kasnije dobio ulogu Hamleta) koju je on umješno profilirao upravo kroz akciju i pogibeljne situacije junaka, bilo da je posrijedi skok s krova sa benignim samoubojicom ili finalni obračun sa malignim krijumčarima drogom. Rezultat Donnerove redateljske pedanterije ozbiljna je karakterna studija i, kako bi to Bogart rekao, priča o početku jednog divnog prijateljstva umotana u ponajbolji akcijski ("buddy") triler uopće.

U ritmu akcijske razbibrige

Donner je dotad imao običaj započinjati serijale i onda od njih u zadnji čas odustajati ("Omen", "Superman"). Međutim, Riggsa i Murtaugha toliko je zavolio da nije mogao odoljeti a da ih u kadru ne uhvati još koji put. Tako je nastalo "Smrtonosno oružje 2" (1989.). Odmaknut od klišeja, Donner je zadržao mračnu, serioznu atmosferu izvornika (premda psihički donekle skuliran, Gibsonovo lice znade poprimiti luđačku grimasu kad ga raznjupaju), ali ju je rasteretio vragolastom akcijom, šašavim humorom i (nesretnom) ljubavnom pričom (za prvo je zadužen odlični Joe Pesci kao iritantni svjedok Leo Getz, a za drugo seksepilna Patsy Kensit), što se pokazalo punim pogotkom i u drugi plan stavilo verbalno prepucavanja dvojice murjaka koji se sada već kao par savršeno nadopunjuju.

Iako je "Smrtonosno oružje 2" jedan od onih rijetkih nastavaka za koje volim(o) reći kako su dostojni originala, zahvaljujući njegovim vedrijim tonovima serijal je prorijedio dramske elemente i počeo svirati u ritmu akcijske razibrige. Unatoč osvježenju u liku i tijelu Renee Russo (kao Lorne Cole, ženske verzije Riggsa s kojom će uspoređivati ožiljke prije seksa), odnosno Jeta Lija, "Smrtonosno oružje 3 i 4" (1992., 1998.) više se oslanjaju na adrenalinske prizore rušenja višekatnica, iznimno spektakularnih potjera krivim prometnim tracima, pomahnitalih negativaca za volanom buldožera, nadmudrivanja s piromanima što rigaju mlazove vatre iz plamenobacača i kung fu obračuna protkanih prečesto improvizatorskom zafrkancijom, zasjenjujući pomalo ono što nas je izvorno privuklo policijskom duetu.

Pa opet, ne treba biti odveć kritičan. I ovakvi kakvi jesu, treće i četvrto "Smrtonosno oružje" punokrvni su "guilty pleasure" filmovi koji unutar žanra funkcioniraju više nego dobro, što se, nažalost, ne bi moglo reći za 75% moderne akcijske "buddy" produkcije (“Gas do daske“, “Zločesti dečki“, “16 blokova“). Za Riggsova i Murtaughova "sranja" nikad nećemo biti prestari.

Resetiranje serijala Hollywoodom su dugo kolale glasine o mogućem petom nastavku "Smrtonosnog oružja". U fokusu priče navodno se trebao naći Murtaugh koji pukne po šavu nakon Riggsova umorstva te sam postaje "smrtonosno oružje" žedno krvi i osvete. No, od toga neće biti ništa, jer studio Warner Bros najozbiljnije razmišlja o “rebootu“ (resetiranju) hitoidna serijala na zgražanje fanova. Riggs i Murtaugh su, istina, još na samom kraju trećeg dijela obznanili kako su “prestari za ova sranja“, ali tko će ih utjeloviti bolje od Gibsona i Glovera!? Njušim(o) potencijalnu kombinaciju Sam Worthington-Samuel L. Jackson. Ili možda Chris Pine-Denzel Washington koji su već glumili zajedno u filmu “Unstoppable“. Ne miriše to na dobro.

Mačak s devet života Gibsonov Martin Riggs trebao je, prema originalnoj zamisli Shanea Blacka, umrijeti još na kraju "Smrtonosnog oružja 2", nakon što ga opaki Rudd pokosi s tri metka. Riggsova smrt postala je nanovo aktualna i u pretprodukciji četvrtog dijela. Prema prvoj verziji scenarija, Riggs nije trebao isplivati na površinu onda kad ga u finalu poklopi ogroman betonski blok i odnese na samo dno. No, kao i u prethodnu slučaju, redatelj Richard Donner jednostavno nije htio čuti za tu opciju.

Od krijumčara do kung fu majstora Iako nisu toliko impresivni kao u Alan Rickman i Jeremy Irons u "Umri muški" franšizi, negativci iz "Smrtonosnog oružja" dovoljno su zanimljivi u akcijskome žanru. U originalu bio je to krijumčar drogom i specijalac Joshua (Gary Busey) s kojim se Riggs pošteno polemao i uhvatio ga nogama u "jiu jiutsu" kravatu na Murtaughovoj kišom okupanoj tratini. Nastavak je predstavio podmuklog južnoafričkog diplomata Rudda (Joss Ackland) čiji je diplomatski imunitet metkom u čelo "opozvao" Murtaugh. Kao pomahnitali zlikovac za volanom buldožera u trojki se nalazio bivši policajac i trgovac oružjem Jack Travis (Stuart Gordon), dok Riggsa i Murtaugha nitko nije namučio i izdevetao kao najdojmljiviji negativac serijala Wah Sing Ku (Jet Li; uloga je prvotno bila namijenjena Jackieju Chanu) u posljednjem poglavlju “Smrtonosnog oružja“.

Najbolji 'buddy' akcići 1. 48 sati (Walter Hill, 1982.) 2. Smrtonosno oružje (Richard Donner, 1987.) 3. Prljavi igraju prljavo (Tony Scott, 1991.) 4. Crveno usijanje (Walter Hill, 1988.) 5. Tango&Cash (Andrei Konchalovsky, 1989.)