Kad su krenuli stihovi hita 'Il me ženi il tamburu kupi', bilo je jasno da će Željko Bebek stotinama Splićana okupljenima na bedemu Cornaro prirediti tulum.
I bilo je tako.
Nastavilo se jako, Bregovićevim rukopisom, veselicom 'Na zadnjem sjedištu moga auta'.
'Hvala Splite što pjevate sa mnom, da nije tako, ne bi bilo ovako' - zahvalio se srčano vitalni glazbenik, koji ni u sedmom desetljeću ne gubi na scenskom žaru.
'Ja sam naprosto naučio da se ovakva atmosfera u Splitu dešava'.... - ozaren je bio Bebek, pozdravljajući posebno srednju generaciju koju, kako je istakao, tako rado vidi pred sobom.
Posebne pozdrave poslao je eventualno 'nekom starijem od sebe'.
Izrazio je veliko žaljenje što njegov sin Zvonimir nije s bendom na pozornici.
'Ima temperaturu 39, pa su mi misli malo podijeljene...' - priznao je glazbenik, potvrđujuci koliko ovo nesretno vrijeme sije brige i koliko je nježan otac.
'S kim sam bio, kog sam ljubio...' odzvanjali su Bebekovi stihovi splitskim bedemom, kao i oni iz kajdanke "Bijelog dugmeta", kojoj je baš on dao pečat kao ni jedan pjevač nakon njega.
"Selma", "Zaboravi, ako možeš", "Pristao sam bit' ću sve što hoće" bili su točno ono što su htjeli čuti svi na Cornaru stariji od 40, a takvih je bilo prilično.
Kao i onih puno mlađih, zbog kojih je Bebek osjećao poseban ponos i radost, začinjavajući sjajnom enegijom toplu i ugodnu večer, koja je, raspoloženjem koje je vladalo, mogla stvarno biti i Silvestrovo.
