Mijenjamo se s godinama, a u ovom turbulentnom vremenu u kojem živimo, možda je i više stvari utjecalo na nas, nego što smo osvijestili. Ono što znam sa sigurnošću je da sam prije bila onaj "teški" putnik. Morala sam se organizirati mjesecima unaprijed, moralo se "poklopiti" puno uvjeta, a pakiranje je bilo svemirski pothvat. Valjda su pandemija, potres i rat pomjerili neke stavove i presložili ladice u crnoj kutiji.
Sreća je u malim stvarima na kojima treba biti zahvalan što smo shvatili sad kad se veselimo svakom odlasku na koncert, kavi na otvorenom, kavi u zatvorenom, punim restoranima i terasama, punim kazališnim dvoranama i druženjima s više od 20, 50 i 100 prijatelja te svadbama bez propisa. Sad opet sve možemo, ali sad to malo više cijenimo.
Ja sam odlučila cijeniti i biti zahvalna na otkrivanju novih zemalja, ali i napraviti popis svega što želim vidjeti. Sad sam onaj "laki" putnik. Spakiram se za rekordan 1 sat, kupujem karte 2 tjedna prije, rezerviramo hotel par dana prije, prognozu provjerim večer prije.
Brzo smo se navikli na tetošenje
Prekrižila sam tako već nekoliko destinacija: jug Italije, Istanbul i Egipat. Ali najposebniji je bio Egipat. Jedna kava s prijateljem mi je promijenila cijeli moj travanj i 2 tjedna prije polaska smo odlučili: "Idemo!"
Odabrali smo najkraću rutu pa smo išli autom do Banje Luke i onda na direktan let te za 5 i pol sati od vlastitog dvorišta stigli do Hurgade – jednog od glavnih turističkih središta Egipta s izlaskom na Crveno more. Kažu neki da je Hurgada ljubav na prvi pogled, a to su oni koji se zaljubljuju u ljeto prije vremena, pješčane plaže, palme, žuto-bijele ručnike i deve na plažama.
Ljetovati u turističkom kompleksu je i za mene bilo nešto novo, ali brzo se ljudi priviknu na tetošenje pa nije bilo teškoća u dobivanju sladoleda na plaži, kupanju prije ljeta i više obroka no što bi ijedan nutricionist odobrio. Vratili smo se deblji i sretniji, a osmijeh na licu pojačavaju domaćini koji su vrlo vješti u turističkoj ponudi.
Zemlja je to s puno nižim standardom od našeg uz prosječnu mjesečnu plaću od 250 do 350 eura pa se s napojnicom od svega nekoliko eura dobije pozdrav na hrvatskom "Dobar dan!", uz naravno, neizostavne nogometne poveznice. Jer za Hrvatsku možda nije svatko čuo, ali za Mandžukića, Rakitića i Modrića zasigurno jesu.
Da neke od kalorija ipak potrošimo, bili smo na cjelodnevnim izletima koji su najbolji pokazatelj koliko je šarolika ponuda ove neobične zemlje: izlet u srce pustinje na jeepovima i quadovima uz čaj u beduinskom selu, vožnja brodom i ronjenje na Rajskom otoku te posjet Kairu.
Tek na 6% površine Egipta žive ljudi, a ostalo je pustinja pa je posjet beduinskom selu bio doživljaj za pamćenje. Gospodari pustinje su nas dočekali u svojoj nastambi s čajem koji nude turistima i devama koje smo jahali uz pomoć njihove djece. U tom kutku pustinje odsječenom od svijeta, živi pedesetak muškaraca, tridesetak žena i puno djece koja imaju jednu školu. Imaju jedan mali televizor, imaju i struju, ali Kairo nisu vidjeli, najdalje su otišli do Hurgade, a djeca se igraju s ovcama.
Stigli smo jeepovima, a potom dobili i vožnju quadovima. I tako se voziš usred pustinje na quadu i nestvarno je koliko se osjećaš maleno i nebitno usred tog krajolika. Ali Egipćanin u šali viče: "You girl, go faster, you Big mafia" pa ne stigneš više filozofirati.
Rajski otok poput Maldiva
Na svu sreću, nadimak "Big mafia" se nije zadržao, ali Egipćani lako kreću u komunikaciju, zaustavljaju na svakom koraku i spremni su na cjenkanje, učenje jezika, prodaju i zaradu u svakom trenutku. Upozorili su nas na u/naporne prodavače, međutim, takve nismo sreli. Možda smo bili dobri u cjenkanju pa su zaključili da smo tvrd orah.
Ronjenje kod Rajskog otoka uz otkrivanje koralja je bio jedan od prizora koji nisam očekivala u Egiptu jer na trenutke se činilo kao da nas je netko teleportirao na Maldive. Uz jako sunce i predivno more potvrdilo se još jednom da svaka ekipa mora imati onog jednog člana koji opskrbljuje sve s kremama za sunčanje. A to sam u ovom slučaju – ja. Dok drugi pakiraju marmeladu, ja ne krećem bez Nivee SPF 50+, i to za tijelo i za lice. Svatko kome je koža lica osjetljiva na sunce će shvatiti da je to esencijalni dio puta, a u ovakvim prilikama se pokaže dobrim za sve pa na plaži često budem glavni opskrbljivač.
Uz 30 milijuna stanovnika, Kairo je 6. najprometniji grad na svijetu, a taj promet nam je svima bio prizor kojem se nismo mogli načuditi. Traka više nego što možemo zamisliti, ali prestrojavanje, skretanje, obilaženje uspijevaju kao da su Transformeri, iako voze neka vozila koja nismo vidjeli od 1999. Uz niži standard, svaka obitelj koja ima jedno vozilo se smatra dobrostojećom, a većina njih ima jednu nekretninu. Od djece se očekuje da uzdržavaju roditelje te im financijski pomažu. Zakonski je bolje to uređeno nego prometna pravila kojih su se počeli držati unazad par godina.
Krstarenje Nilom je otpočelo uz vječni hit Celine Dion iz filma "Titanic", ali naša vožnja je završila bez sante leda i omogućila nam da vidimo i one bogate dijelove grada, kao i siromašne. Neki od bogataša iz skupljih dijelova će se uskoro preseliti jer traje projekt izgradnje "Novog Kaira" u koji će preseliti 7 milijuna stanovnika ne bi li rasteretili život u glavnom gradu.
Soundtrack "Titanica" se uskoro zamijenio soundtrackom "Indiane Jonesa" kad smo stigli do Gize. Jedna od 3 glavne piramide je Keopsova piramida, stara 4 i pol tisuće godina, najstarija i najveća piramida u Gizi, ujedno i svjetsko čudo. Naš egipatski vodič je malo na engleskom, malo na hrvatskom pričao o teorijama kako su je izgradili – malo o robovima, malo o radnicima i malo o izvanzemaljcima. Jer do danas znanstvenici nisu otkrili kako su sagrađene. Kako i tko je donio 2 300 000 kamenih blokova da bi sagradili jednu piramidu? Kad bi se od tog kamena digao zid visine 3 metra, bio bi dovoljan da opaše cijelu Francusku.
Avantura u piramidi
A kad smo već kod Francuske, Napoleon je u Keopsovoj piramidi prespavao i tvrdio da više nije isti čovjek. Pa smo morali u tu piramidu ući. Sveukupno smo unutra proveli 35 minuta, hodali, puzali, penjali se, uspinjali stepenicama. Upozorili su nas da je u glavnoj sobi sad samo prazan kovčeg jer sva blaga su u glavnom muzeju u Kairu, međutim, nije nam to ni bilo važno. Prava je avantura uspinjati se i stići do cilja jer to je jedno od onih iskustava koja se događaju jednom u životu. Ne mogu baš jednom tjedno reći "Ušla sam u jedno od 7 svjetskih čuda." Bilo je i vruće i sparno, ali uzbudljivo i posebno. Treba se suočiti sa strahovima, a i ponekad se zapitam "Kad sam zadnji put učinila nešto po prvi put?" Sad imam odgovor – "Ušla u piramidu."
Zbog toga i volim putovanja, zbog tih jedinstvenih iskustava i ljudi koje susretneš i upoznaš, a promijene ti život. No, kaže pjesma "sve što je lijepo srcu brzo prolazi" pa je i 9 dana sunca i pijeska došlo do kraja, a vratili smo se bogatiji za jedno iskustvo. I par kila.