Ovo je obično razdoblje kada mnogi ambiciozno krenu vježbati, ali mnogi svoj skromni sportski put završe već debelo prije božićnih praznika. Krenu oni nadobudno, ali već drugi, treći tjedan “uleti” nešto prvi put, pa drugi put, i te tanke fitnes niti brzo popucaju.
Mnogi znaju taj osjećaj, i sami su ga vjerojatno iskusili, a ponešto o tome zna i Ante Burazin, poznatiji kao Fit Medo, fitness trener kojem su brigu o vlastitoj figuri prepustili mnogi, pa i naše slavne osobe poput Jelene Rozge ili Anamarije Asanović.
U svome poslu vrlo je popularan, a iskustvo ga je dovelo do toga da lako može procijeniti tko će brzo dignuti ruke od tjelovježbe, a tko će zasukati rukave pa što bude-bude...Tko radi s ljudima štošta i nauči o njima, pa ni Fit Medo nije iznimka.
Bolje se puno ne vezati
-Trener prije svega mora biti odličan psiholog. Dosta razgovaram sa svojim klijentima, slušam ih, savjetujem, jer nekad je potrebna samo lijepa riječ da se osobu motivira. Iskustvo me naučilo da već kroz prva dva tjedna znam prepoznat hoće li klijent odustati ili strpljivo raditi.
Saznam štošta o ljudima; s kim se bude, kako im se zove kućni ljubimac, zašto su ljuti na mamu tog dana…Ljudi vam se otvore te uz to što ste trener, kažem, postanete i psiholog. Ljudi često sami sebi zadaju ograničenja i misle da nešto ne mogu, da je nedostižno, a nisu ni pokušali kako treba. Zato sam ja tu da im budem potpora i netko uz koga se osjećaju sigurno na putu prema zdravom načinu života i lijepo oblikovanom tijelu.
Najizazovnije je postići to da klijent počne percipirati trening kao nešto što mu je sastavni dio dana, nešto što čini za sebe i svoje zdravlje. Ponosan sam i kad vidim kako polako odbacuju loše prehrambene navike i okreću se zdravijim izborima. I meni je izazov vidjeti hoću li uspjeti u tome, kaže nam splitski trener sa zagrebačkom adresom koji je u svom sportsko-psihološkom angažmanu naučio i poneku životnu lekciju.
- Bolje i mudrije je kada se trener i klijent ne vežu puno jedan za drugog jer onda brzo “izgoriš” i nećeš moći dugoročno raditi ovaj posao. Klijent kako dođe tako i ode; prestane trenirati kad hoće iz njemu znanih razloga. I to je u redu, sve je to posao - kaže nam Burazin po čijim kriterijima treba trenirati minimalno tri puta tjedno.
Njegova preporuka su treninzi srednje visokog intenziteta u trajanju od 60 do 75minuta, velika prokrvljenost mišićnih skupina, držanje visokog broja ponavljanja s optimalnim opterećenjima.
- Volim rad u superserijama, to mi daje kondicijski angažman, a treninzi su većinom povezani radom više mišićnih skupina po treningu. Trening uvijek počinjem laganim zagrijavanjem na traci te trbušnjacima, zatim slijedi glavni dio treninga s težinama.
Pitamo našeg sugovornika kako stoji s nerealnim ciljevima svojih klijentica. Dođu li, recimo, kao što frizeru dođu sa fotkom željenog friza, i njemu s fotkom Gisele ili Heidi Klum i kažu: Ja bih izgledala ovako! Spusti li takve odmah na zemlju ili ima blaži pristup?
- Zna biti i tih situacija, pogotovo u današnjoj eri Instagrama i društvenih mreža, gdje je sve vizualno i konstantno smo bombardirani time. Muškarci su dosta nerealniji kad je u pitanju postizanje fitness ciljeva, često bi u mjesec dana htjeli doći do ogromnih mišića. Fitnes je putovanje na duge staze, to treba biti životni stil, a s time dolaze i rezultati.
Naravno svačije tijelo je drukčije, zato i pristup treba biti individualan. Zato im kažem: Idemo napravit od tvoga tijela najbolje što možemo. Gisele i Heidi su cijeli život u treningu i u režimu prehrane, a mojim klijenticama je teško pojmiti količinu posvećenosti koja je potrebna da bi se do toga došlo, nadovezuje se on.
Nema ništa preko noći
Govori nam kako ljudi najčešće ne shvaćaju važnost prehrane. Griješe u računanju kalorija, naravno na način da ih unose (pre)više. Trenirati, naglašava, ne znači da poslije možeš jesti što god, koliko god. Zato mnogi i lako odustanu jer očekuju da će se tko zna što dogoditi nakon par odlazaka u teretanu.
- Kad postanu svjesni da rezultati ne dolaze preko noći, često bude gotovo. Isto tako upravo ih vlastiti rezultat i napredak motiviraju za nastavak treniranja - kaže on.
Zanimalo nas je još nešto; je li istina ili mit da žene najviše vole vježbe za stražnjicu i trbuh i zašto mnoge zaziru i od utega; što još ne vole, ali bi trebale pošto-poto zavoljeti kako bi postigle ono što hoće?
- Prvo vježbe za stražnjicu pa sve ostalo, imam nekoliko klijentica koje bi samo to radile cijeli trening, a kad spomenem vježbe za gornji dio tijela kreće panika!
Jasno je, dakle, što vole a što ne. Strah od “muškobanjastog” izgleda, i kriva predodžba da će postati bodybuilderice ako počnu dizati utege je ono što ih najviše muči.
Uložim vremena koliko god je potrebno da objasnim da to ne ide tako; žena nema dovoljnu količinu testosterona za izgradnju mišića velikih kao kod muškaraca, stoga uz pomoć utega postaje samo vitkija i fit. Strah od utega će uvijek mučiti žene, većini je prvo pitanje: “Hoću li se nabildati?”.
Dosta ih misli da će ih trening s utezima pretvoriti u The Rocka ili Hulka, stoga provode sate i sate na kardio-spravama. Misle kako će tako postići idelanu žensku figuru što je totalno krivo.
Kardio-vježbe će sagorijeti tjelesnu masnoću, ali lijepo oblikovane ruke i noge te ravan trbuh daje trening s utezima! Stoga uvijek kombiniram kardio, utege i vježbe snage s vlastitim tijelom, pojasnio je trener Ante, kojeg pitamo, barem onako generalnio, tko je u sportu dosljedniji - muškarci ili žene?
’Život na vagi’ - životni san
- Bitno mi je da osoba da 100 posto na treningu, ali moram bit realan, žena će se u više slučajeva pokušat izboriti da napravi lakšu verziju određene vježbe, dok je muškarac odradi bez puno “žuganja”. Žene će prije pokušati otkazati trening, muškarci su i tu dosljedniji, ali sve je to individalno. Mnogima sam pomogao u transformacijama i to je najljepši dio svake fitnes priče.
Fitnes nema veze s godinama, bitna je samo volja za radom i dobra energija, smatra Splićanin, koji sebe ocjenjuje strogim trenerom.
- Dajem sve od sebe da osoba uspije u svom cilju, ali ako osobu nešto koči i nije sama sa sobom “načisto”, nijedan trener tu ne može pomoći. Ovo je proces, a svi gledaju samo kraj priče - poentira Burazin.
Palo nam je napamet da ga pitamo prati li “Život na vagi” i bi li volio biti sudionikom tog ili sličnog projekta, a Ante se sav ozario:
- Biti trener “Života na vagi” je moj životni san! Slobodno stavite ovo u naslov, pošaljimo poruku u svemir, možda se i ostvari!
