Takozvani “mali”, obični ljudi dobili su (još jednu) svoju pjesmu. Band aid pod nazivom “Ordinary People” obraća se takvim, običnim ljudima svijeta, te apostrofira njihovu moć, ali i činjenicu da su ih lideri često vodili u neželjenom pravcu te da u ovim kriznim vremenima oni mogu biti nositelji promjene.
Projekt čiji je nositelj riječki rock band Whiteheads i njihov najpoznatiji član, Davor Tolja (Denis&Denis), sklopljen je po principu raznih band aid-ova kakvi su bili popularni osamdesetih godina. Tako se vokalima Whiteheadsa pridružuju i Marko Tolja te senegalsko-talijanski dvojac, pjevačica Awa Fall i kantautor Ermanno Fabbri, koje je doveo njihov tekstopisac Ivo Šćepanović, splitski novinar širokog spektra interesa i djelovanja. Glazbu za “Ordinary People” napisao je Ivan Krševan Komnenović.
“Često sam ljut zbog nepravdi u svijetu, ne samo sada, nego tako je bilo i kroz povijest. Kad mi je Ivo Šćepanović pokazao tekst i spomenuo mogućnost da dovede strane pjevače za moguću suradnju, rekao sam kolegama iz banda - idemo vidjeti tko će najbolje to napraviti. Verzija koju je predložio Ivan Komnenović bila je najbolja, a ja sam napravio aranžman na način da je on i neki presjek moje glazbene karijere. Pjesma Ordinary People počinje od elektropopa, a završava s hard rockom”, kaže Davor Tolja.
“Pjesma je nastala tako što sam s pjevačicom Awom Fall iz Bergama pričao o tome da joj pokušam napraviti engleski tekst. Odlučio sam se za temu običnih ljudi koji su nevidljiva sila svijeta. I onda je krenulo... Tekst se svidio njoj, pa se uključio i Ermanno Fabbri iz Milana, za kojeg sam već radio tekstove na talijanskom, i onda su riječki Whiteheads zaokružili cijelu priču”, objašnjava Ivo Šćepanović.
Ovo je treća njegova pjesma plasirana izvan granica Hrvatske. Prva je simpatična navijačka “Mi Manca il Calcio”, o tome koliko ljubiteljima nogometa za vrijeme pandemije fali “balun”, u doba dok se utakmice nisu igrale ni na praznim stadionima.
Druga je tipični ljetni pop “Ti aspetto sulla spiaggia”, o ljubavi na plaži, u istom kontekstu. Oba teksta na talijanskom Šćepanović je napisao za Ermanna Fabrija, a ovaj, treći, najambiciozniji je projekt ove vrste iz Šćepanovićeve radionice.
Ne samo u poruci, već i glazbeno. Pjesma raste prema kraju na kojem samo fali neki veliki crnački gospel zbor da bi bar malo podsjetila na grande finale “I Still Haven’t Found What I’m Looking For” U2, u verziji s albuma “Rattle And Hum”. Ili bar na onaj iz Gibonnijeva hita “Oprosti”.
I ovako, “Ordinary People” uz malo sreće i marketinškog napora može postati najozbiljniji Šćepanovićev prodor na inozemno tržište, pogotovo ako pjesmu “posvoji” Anna Oxa, o čemu se pregovara.
Bio bi to i neočekivani novi uspjeh Davora Tolje, koji odavno djeluje iz “drugog plana”, a danas više sliči na Bruna Langera iz Atomskog skloništa nego na samog sebe iz doba kad je nizao hitove s Marinom Perazić.
Uostalom, poslušajte...