Na dan kad je drugi put postala mama Jelena Perčin podijelila dirljivu objavu Milene Dravić o epizodi iz Hrvatske 'koja ju je ozdravila'

Dubrovačka glumica Jelena Perčin jučer je drugi put postala mama. Svoju drugu kćer koja će, kako piše Jutarnji, dobiti ime Maša rodila je u zagrebačkoj bolnici u Petrovoj, a njezin suprug Momčilo Otašević cijelo je vrijeme bio uz nju.

Maloj seki nedvojbeno se silno veseli i Jelenina 9-godišnja kći iz prvog braka, Lota. Jelena i Momčilo odavno su sve pripremili za dolazak svoje curice, a glumica je ponosno podijelila video na kojem Momčilo sastavlja krevetić-igraonicu.

"Sitno brojimo. Moj muškarac u kući je najbolji" - napisala je tada glumica koja je također jučer, bez obzira na uzbuđenje velikog događaja u osobnom i intimnom životu, na Facebooku podijelila objavu Milene Dravić, koja je izuzetno emotivno proživjela iznimno srdačan prijem na pulskom filmskom festivalu.

Dapače, nazvala ga je "događajem koji je ozdravio".

Dojmljivu objavu velike junakinje glumišta bivše države prenosimo u cijelosti:

"Trenutak zvani Arena bio je sasvim neočekivan. Naime, zaista izuzetna direktorica Pulskog festivala, gospođa Gordana Ristović, smjestila me je u gledalište uz kompozitora Alfija Kabilja i glumca Igora Gala, obojica su te večeri dobili nagrade za životno djelo.

Svečanost otvaranja je počela i u datom trenutku voditeljica je sa scene uz nekoliko napomena o mom glumačkom radu, o tome da sam bila nerazdvojivi dio tog festivala, saopćila da sam tu, u gledalištu. Potom me osvijetlio reflektorski snop, a ja sam ustala.

I tog trenutka nastaje nešto što nisam mogla ni slutiti ni sanjati. Kreće gromoglasan aplauz, hiljade ljudi na nogama, puna Arena aplaudira. Bivalo je sve jače i jače, prolamalo se, odzvanjalo, orilo se sve. I trajalo.

Nisam čovjek koji pati od toga da mu se aplaudira i da ga tapšu, ni doslovno ni metaforično. Ali u tom gromoglasnom aplauzu te noći u Areni... kao da su se spojili i svi aplauzi cijele bivše Juge. Bljesnuli u punom sjaju i snazi tragovi jednog nestalog vremena, pa i života.

A tu, u toj Areni sam počela, bila sa svojim prvim filmom “Vrata ostaju otvorena” Františeka Čapa, samo koju godinu kasnije bila najmlađi dobitnik “Zlatne arene” za ulogu Malene u filmu “Prekobrojna” velikog reditelja Branka Bauera i suradnika mu Kreše Golika. Šta me najviše dirnulo. Svi ti događaji, sve te reakcije ljudi. Bilo je ne samo snažno i sjajno. Bilo je iskreno! Umijem to da procijenim, vjerujte. I zato me to na neki način i ozdravilo.

Projekcije, filmovi, uloge, nagrade, prijem kod Tita i Jovanke na kojem su bili i Sofija Loren i Karlo Ponti, kolege, prijatelji, ljudi sa kojima sam radila... sve to prođe kroz glavu... Osvježilo se i pamćenje na, u mom sjećanju zauvijek utisnut, brod “Istra”. Tu smo se skupljali, družili i tu je svirao odličan bend. A ja sam obožavala da igram pa sam na tom brodu bila inventar.

Satima sam neprekidno igrala. Srećom, tada nije bilo žute štampe pa je čovjek mogao normalno i da se raduje ili da tuguje i da zaigra. Sad ne smiješ ni da se razboliš ni da se veseliš da mediji od toga ne naprave pakao bljutavosti i ogavnosti.

I nije riječ samo o čovjeku koga mediji čereče - mada je i to nedopustivo, valjda svako ima pravo na minimum dostojanstva - nego o publici, o ljudima kojima se šalju zapravo otrovne poruke. No, to je posebna tema da se sad ne bavim ja njome. Nek se bave oni koji su odgovorni za mentalno zdravlje nacije, oni kojima ovaj duhovni ponor neće oprostiti ni život ni istorija...".