Splićanka Dunja Ercegović, na široj glazbenoj sceni poznatija kao Lovely Quinces, mlada je i izrazito talentirana kantautorica koja je od samog početka visoko iskočila svojim osebujnim, drskim i izrazito emotivnim stilom. Bad Daughter nova je stranica u njezinoj karijeri, kao i velika potvrda njezine kreativnosti, svestranosti i talenta, zahvaljujući čemu jednako dobro i uvjerljivo pliva unutar više različitih glazbenih žanrova.
Njezin projekt Bad Daughter rezultirao je nedavnom objavom albuma "Let Me Panic" s osam pjesama, među kojima su i do sada objavljene "Favourite Game", za koju je snimljen i videospot, kao i "Thick", te najnoviji singl "New Lover".
Album objavljen pod LAA etiketom (dostupan je na svim streaming servisima) izazvao je hvalospjeve ovdašnjih glazbenih kritičara, koji su ga okarakterizirali kao vrhunski pop-album za svjetsko tržište.
Dunjin Bad Daughter je u samo tjedan dana od izlaska skupio više od 75.000 streamova, dok Spotify broji preslušavanja od SAD-a i Brazila, preko UK-a, Njemačke, Francuske, do Italije i Ukrajine. Bad Daughter vrti se na engleskim, njemačkim, francuskim radijima, pa sve do onih u Skandinaviji.
Od samih početaka s Lovely Quinces vaša priča je krenula jako, s turnejama po Europi i SAD-u, a snažno ste startali i s projektom Bad Daughter. Kritičari vas hvale, neki vaš album prozivaju i najboljim ove godine, pjesme se vrte na međunarodnim radiopostajama, vaš vokal opet osvaja... Koja je tajna, kakav je pristup radu i stvaranju koji dovodi do ovakvih rezultata?
– Nikada nisam išla u analize zašto su se baš meni ti određeni uspjesi dogodili. Je li za to zaslužan talent ili možda sreća? Također ne mislim da radim nešto revolucionarno da bih zaslužila takve hvalospjeve. Tajnu nemam, pristup radu i stvaranju je jako organski, spontan i nekalkulirajući.
Ne bih ljudima preporučila da nužno prate tu ležernu formulu jer je ona rezultirala sa samo dva mini izdanja i ne pretjeranom produktivnošću. Ganjati originalnost je unaprijed izgubljena bitka, zato bih uvijek savjetovala da to što rade prvenstveno bude iskreno.
Gledajući nazive pjesama, koje pozivaju na ples ili otkrivaju bunt i frustracije, zamjetna je razlika od samog naziva albuma "Let Me Panic". Što vas je inspiriralo pri njegovu nastajanju i što ste htjeli poručiti njegovim imenom?
– Naziv albuma ima veze samo na toj nekakvoj konceptualnoj razini s pjesmama, on je više disclaimer bilo kome tko naiđe na album, a tko je bio upoznat s mojim prethodnim radom kao Lovely Quinces.
Nekakva "molba" da mi se dopusti kreativna panika, jer sam nekako predviđala kako će ovaj album možda isprovocirati nekakve upitnike. Zašto ovo radi? Zašto ovaj žanr? Želi li biti mainstream? Je li to sad trend, imati dva projekta? Kao sve u životu, ne znam zašto nešto radim. Ne postoji neka velika agenda iza toga, samo potreba za igranjem i vjerojatno potreba da dokažem sebi kako nisam možda dobra isključivo zbog žanra u kojem djelujem.
Atmosfera, koncept, zvuk...
Koliko je rad s producentom Leonardom Klaićem utjecao na vaš aktualni zvuk, na način stvaranja albuma, na svojevrstan zaokret koji manifestirate u novim pjesmama?
– Ovaj album ne bi bio to što jest bez njegova utjecaja. Došla sam s gotovim pjesmama, tj. sa skicama i s poprilično jasnom vizijom u kojemu smjeru želim ići što se tiče atmosfere, koncepta, zvuka itd., ali on je produkcijski dodavao neke elemente i utjecaje koji meni ne bi pali na pamet. Kao da sam mu dala bojanku da je ispuni i on je tu i tamo samouvjereno prešao preko rubova s bojom. I to je tip suradnje na koji ciljam, da netko zna što mi treba prije nego ja to znam. (smijeh)
Lovely Quinces "podebljali" ste u formi benda, dok s Bad Daughter opet stavljate samo sebe u fokus. Po čemu se još razlikuju ova dva pristupa i kako će nastaviti živjeti u budućnosti?
– Nisam sigurna kako će koegzistirati, ali očito ću morati žonglirati. Što se tiče Bad Daughter, tu više razmišljam konceptualno, vizualno taj projekt mora biti dobro "podebljan" te zvučati i izgledati skupo. Lovely Quinces sebi dopušta taj lo-fi pristup, što mi dopušta da budem ležernija. Također mi je cilj da se ova dva projekta ne uspoređuju međusobno, ali znam da puno tražim budući da oba projekta dolaze od mene.
Možda će vrijeme pokazati i ljudi će samo naći razlike između BD i LQ. Već sam dobivala dojave takvog tipa, osim onog očitog ''promijenila si žanr'', netko je uočio da drukčije koristim vokalne mogućnosti. Znam da će mi ovo pitanje doći pred nos mnogo puta, ali s objašnjavanjem svoje logike koja stoji iza svega toga puno riskiram da zvučim pretenciozno. Svakako nisam ni prva ni zadnja koja je pokazala jedno od mnogih lica koje ima.