 |
A publika ju je voljela vidjeti razgolićenu, otkako se navikla na njezino zgodno tijelo u kultnom erotskom filmu/mekanom porniću “Emmanuelle“ (1974.) koji je u bezbrižnim sedamdesetima, godinama prije AIDS-a, uveo seks na velika vrata kina, prethodno odškrinuta “Posljednjim tangom u Parizu“ (1972.) i “Dubokim grlom“ (1972.).
Sylvia je bila objekt muških fantazija. Ispred kamera je vodila ljubav s muškarcima i ženama, priznavši da su scene seksa s pripadnicama ljepšeg spola bile “prirodnije“.
Izračunala je da ju je nekih 650 milijuna ljudi vidjelo golu u trima filmovima o Emmanuelle. Lik seksualno radoznale glasnogovornice žudnje predodredio je Kristeličinu karijeru (“Ljubavnik Lady Chatterley“, 1981.), utoliko da je čak i njezin najveći post-Emmanuelle hit, hollywoodska komedija “Privatne lekcije“ (1981.), morao imati prefiks “erotski“.
Hollywoodske faze, natopljene alkoholom, drogom i aferama (Warren Beatty, Gerard Depardieu, Ian McShane...), Sylvija se ne voli sjećati.
- Dala sam veliki obol partijanju u osamdesetima u Kaliforniji. Tada
su svi šmrkali kokain. Za one koji žele znati više, preporučujem kupnju
biografije “Undressing Emmanuelle“ (“Razodijevajući Emmanuelle”) na
Amazonu (smijeh) – govori nam glumica na početku intervjua napravljenog u
povodu njezine uloge u hrvatskom filmu “2 sunčana dana“, najnovijem
projektu redatelja Ognjena Sviličića.
 |
Kako biste potencijalnim gledateljima opisali vaš lik iz filma “2 sunčana dana“?
- Tumačim ulogu postarije turistkinje Angele. Ona želi preobratiti jedan bračni na svoju vjeru, a kad u tome ne uspije, bez problema će ih ostaviti na planini, makar se našli u nevolji. Također, malčice je šefovski nastrojena prema suprugu koji boluje od Alzheimerove bolesti.
Gdje ste upoznali Ognjena Sviličića?
- Upoznala sam Ognjena na festivalu koji se održavao na moru u Vlissingenu, prije nekoliko godina. Pitao me je da li još glumim. Odgovorila sam potvrdno i dala mu posjetnicu svog agenta. Nisam mnogo očekivala od toga. Stoga sam bila veoma iznenađena kad sam od njega primila scenarij i započela raditi u Hrvatskoj svega šest mjeseci nakon toga.
Kakav je Ognjen kao redatelj? Snimanje u Hrvatskoj?
- Bilo je predivno raditi s Ognjenom. Izabrao je dobre glumce za film i učinio ga je vrijednim gledanja. Jako je ozbiljan kao redatelj i točno vam kaže što želi u sceni. Također, mnogo je vremena koristio za probe što je za glumce luksuz. Zbog toga bih voljela ponovno raditi s njim ili općenito snimati u Hrvatskoj. Imate prekrasnu zemlju!
Kako danas gledate na Emmanuelle? Je li ona za vas istodobno i blagoslov i prokletstvo?
- Jest. S jedne strane, gledam na nju kao na odskočnu dasku moje međunarodne karijere, i to je veliki blagoslov. Jako sam ponosna na Emmanuelle, jer je uspjela načiniti erotiku cijenjenom i trendy. S druge strane, prokletstvo je što je Emmanuelle atraktivna i nakon 35 godina pa me još uvijek za nju svi pitaju. To je razlog što sam napisala knjigu, nadajući se da ću zatvoriti to poglavlje moga života jednom zauvijek.
Seks simbolima je najbolje da umru u dobi od 40 godina, izjavili ste?
- Božice ljubavi ili poželjne žene, tzv. seks simboli, u svijetu filma jednostavno nemaju posla nakon 35. godine. Svijet showbiza ih pregazi. To je tužna činjenica. Zato je jako važno naučiti cijeniti život nakon toga i pronaći nove načine za osobnu sreću. I nešto raditi, naravno. Sada otkrivam čari kazališnih dasaka što je mnogo drukčije u odnosu na glumu pred kamerama. A mogu biti sretna i što sam izvojevala pobjedu u borbi protiv raka od 2002. do 2004. godine.
Imali ste 22 godine kad ste snimili “Emmanuelle“. Redatelj je bio impresioniran vašom prirodnošću na audiciji. Što ste to tako “prirodno“ napravili? Kako je prošlo snimanje filma?
- Na audiciji sam graciozno skinula haljinu sa sebe, ali trebalo je proći šest mjeseci prije nego je potvrdio da sam dobila ulogu. Snimanje s Justom Jaeckinom na Tajlandu bilo je jako opušteno. Prije “Emmanuelle“ snimao je reklame i modne fotografije. Nikad nije gubio strpljenje i imali smo sve vrijeme svijeta za snimanje svake scene. A nijedna scena nije bila vulgarna ili banalna, jer je Just bio veliki umjetnik. Imao je vjere u mene, kao i ja u njega.
Niste se bojali golotinje i simuliranja scena seksa?
- Simulirali smo seks, kao što je John Wayne simulirao pucanje na ljude. Već sam na audiciji bila upoznata s erotskom prirodom filma. Nije mi smetala golotinja. Dotad sam radila kao model i bila u savršenoj formi. Bilo mi je lakše snimati ljubavne scene nego duge dijaloge, jer tada još nisam tečno pričala francuski jezik.
Jeste li očekivali da će “Emmanuelle” postati dotad najgledaniji francuski hit, ujedno iznimno kontroverzan film zbog prizornosti seksualnih doživljaja?
- Mislila sam da “Emmanuelle“ nikad neće proći cenzorsku komisiju, no to se srećom ipak dogodilo. Što se tiče hitoidnosti, film je izišao u pravo vrijeme u Europi. Nakon smrti Franca, Španjolska je slavila svoju slobodu upravo s “Emmanuelle“, kao i Portugal kad je izgubio Salazara. Film je ostvario golemi uspjeh na Starom kontinentu. I Japanci su ga voljeli. Požurivali su nas da napravimo nastavak, “Emmanuelle 2“, s japanskim novcima, bili mi spremni na to ili ne. A između snimanja prvog i drugog filma uspjela sam i roditi sina Arthura, čiji je otac pisac Hugo Claus. Nažalost, profesionalni uspjeh koštao me je privatne sreće.
Spomenuli ste snimanja na Tajlandu. Mislite li da bi se između Emmanuelle i Jamesa Bonda mogla povući paralela sličnosti? Oboje su hedonisti, putuju po egzotičnim lokacijama...
- Odlična primjedba. Sličnost između Emmanuelle i Jamesa Bonda doista postoji. Čak sam bila i na audiciji za Bond-film “Operacija svemir“ s Rogerom Mooreom, ali na kraju su se producenti ipak odlučili za Corine Cléry
Kad biste mogli vratiti vrijeme unatrag, biste li pokušali ranije stremiti karijeri ozbiljne glumice?
- Da mogu vratiti vrijeme, sve bih ponovila. Osim, možda, hollywoodske faze. Danas, s odmakom vremena, vidim da je bilo prilično isprazno u tom vječnom sjaju praznoglavog uma.