StoryEditorOCM
ShowbizČUDO OD DJETETA

Kakav stav, kakav karakter, a 17 mu je godina tek! Splićanin Luka Bajto ‘rasturio‘ u nagrađenom filmu - ne pretjerujemo, zvijezda je rođena!

24. srpnja 2022. - 20:12

Dočekali smo i hrvatsku premijeru dječjeg filma "Ljeto kada sam naučila letjeti", koja se odigrala 18. srpnja na Pulskom filmskom festivalu.

Možda o filmu već dovoljno govori informacija da ga je režirao Radivoje Andrić, koji je oko sebe ponovno okupio jaku glumačku postavu. Film je snimljen prema istoimenom romanu Jasminke Petrović, beogradske spisateljice za djecu i mlade. Roman je objavljen 2015. godine, a gotovo momentalno je postao tinejdžerski hit, o čemu dovoljno govori podatak da se vrlo brzo našao među dopunskom lektirom za osnovne škole u Srbiji.

U nastavku ćemo se vratiti na radnju filma i knjige, ali tek nakon što vam predstavimo mladića kojeg imate priliku vidjeti na naslovnoj fotografiji ovog teksta. Riječ je o Luki Bajti, Splićaninu koji u filmu igra glavnu sporednu ulogu, ali mu kolege glumci tepaju kako je njegov lik u stvari glavna muška uloga.

image
Saša Burić/Cropix

Film govori o dvanaestogodišnjoj Sofiji (Klara Hrvanović), djevojčici koja mašta o kampiranju s ekipom i prvom poljupcu. Ipak, ljetovanje će morati provesti u trošnoj obiteljskoj kući na Hvaru, sa svojom pomalo napornom bakom Marijom (Olga Odanović) i luckastom baba-tetkom Lucom (Snježana Sinovčić).

Bez društva i interneta, Sofijin život na Hvaru je pakao, ali se monotonija ubrzo prekida i Sofija otkriva dugo čuvane obiteljske tajne. S novim prijateljstvima i pustolovinama glavna junakinja filma i knjige dobiva svoje ljetovanje iz snova, ali i mnogo više. Tu dolazimo do Lukinog dijela priče, koji u filmu igra ulogu Luke, istoimenog "morskog" dječaka kojeg Sofija pronalazi na Hvaru i u kojeg se vrlo brzo zaljubi.

Karizma i vedar karakter

Kako i ne bi! Luka je mladić kojem preko objektiva možete osjetiti karizmu i vedar karakter. Moramo priznati da je i na nas ostavio snažan dojam zbog jedinstvenog, spontanog, opuštenog i iskrenog pristupa. Kod profesionalnih glumaca rijetko smo doživjeli ležernost kakvu nam je priuštio Luka, koji je prošlog tjedna napunio tek 17 godina. Našli smo se uoči hrvatske premijere, ali pet mjeseci nakon što je glavni junak naše priče u Srbiji već postao mlada glumačka zvijezda.

- Moram priznat, nisam uopće očekivao da će ovo nastati od tog filma. Iskreno, nisam niti znao tko režira taj film… Kad sam dobio ulogu krenuo sam googlati, ali ni tad nisam imao dojam koliko je to veliko. Radivoje Andrić je snimio kultna tri filma u Srbiji: "Munje", "Kad porastem bit ću kengur" i "Tri palme za dve bitange i ribicu".

image

Glumačka ekipa na okupu

Duško Marušić/Cropix

On tamo ima velik ugled. Kad mi je ekipa sa seta ispričala koliko se dugo čeka njegov dječji film, tek tad sam shvatio koliko je to velik projekt i koliku nosim odgovornost. Teško je roman ili lektiru prenijeti na ekran, ali mislim da smo uspjeli - puno nam je odmah na uvodu rekao Luka Bajto.

Nada se da će takva topla obiteljska priča u Hrvatskoj ostvariti barem upola uspjeha kao u Srbiji. U regiji je film od veljače ove godine pogledalo 200 tisuća ljudi, a nakon premijernog prikazivanja u pulskoj Areni, distribucija u Hrvatskoj kreće 11. kolovoza.

- U Srbiji je film doživio - boom. Prva premijera je bila ove godine u veljači u Beogradu. Bilo je puno ljudi, došli su glumački velikani, bio je crveni tepih… Vidio sam neke ljude koje sam mogao gledati samo na televiziji. Stvar je u tome što redatelj Andrić čak 16 godina nije snimio film, tako da su ga svi čekali - objasnio nam je Luka. Ipak, izgleda da je na njega veći utisak ostavilo drugo prikazivanje filma u Novom Sadu.

Davao autograme 45 minuta

- Tamo je bila većinom dječja publika, osnovnoškolci koji su jedva čekali film. To je bilo baš ludo iskustvo. Na premijeri u Novom Sadu su nam djeca dolazila da im potpišemo knjigu, a da nismo uopće sudjelovali u stvaranju te knjige. To mi je bilo baš simpatično. Slikavali smo se i davali autograme sigurno 45 minuta. Nevjerojatno mi je bilo da su mi se sramili prići ljudi koji su mlađi od mene dvi ili tri godine.

image

Luka je zbog snimanja propustio i prvih mjesec dana škole, ali i to je elegantno nadoknadio

Saša Burić/Cropix

Zaljubili su se u te likove čitajući knjigu, a mi smo konačno ovjekovječili sve što su dotad mogli samo zamišljati. Bili su oduševljeni, gledanost je bila ogromna, i još uvijek se gleda u nekim kinima - uz širok osmijeh nam govori 17-godišnji Splićanin, koji je kao profesionalni odgovorni glumac uoči početka snimanja filma pročitao knjigu Jasminke Petrović.

- Knjiga je vrhunska. Svi je trebaju pročitati. Bojao sam se da me ne ograniči u glumačkom smislu, ali je moj lik u filmu puno šire napravljen tako da sam imao više slobode - pojasnio nam je Luka. Kao što smo više puta naglasili, riječ je o dječjem filmu, ali je priča slojevita i u pozadini se odvija prihvaćanje i pomirenje davno razdvojene obitelji.

Tu stajemo s opisom radnje, morat ćete pogledati film kako biste otkrili više slojeva emotivne priče o jednom ljetu na Hvaru. A takvu priču vjerno su mogla ispričati jedino djeca koja znaju što je to ljeto u malom mistu, što to znači imat ekipu s vikendice.

- Bio je gušt snimat film u kojem se kupaš, ploviš, igraš, jedeš sladoled, ne mogu reći da je išta bilo što ne možeš zamislit. Inače, imam vikendicu u Nečujmu na Šolti, tako da mi je sve što sam radio u filmu bilo blisko. I na Šolti imam svoju ekipu i vozim kajić, tako da sam vidio sebe u toj ulozi. Možda mi je zbog toga bilo još lakše poistovjetiti se s ulogom.

Nekima sam govorio da glumim sebe: plovim brodom, zezam se po mistu, svih znam… - priznaje Luka uz širok osmijeh. Ipak, koliko god iz njegovih usta snimanje zvuči kao "valcer", prvi profesionalni angažman nije bio jednostavan zadatak, kao niti tempo koji je produkcija zadala.

- Snimanja na početku nisu bila toliko umarajuća jer nas je držao adrenalin, ali je poslije bilo komplicirano raditi 12 sati dnevno. Ne mogu reć da smo imali strog režim, ali bi nam preporučili da idemo u 21 sat u krevet kako bi se sutradan mogli probuditi u šest i snimati. Držao sam se toga i tako sam izdržao. Još bih između scena malo prikunjao - prisjetio se, opet uz smijeh. Otegotna okolnost mu je bila što je u rujnu 2020. godine, kada se odvijalo snimanje filma, tek krenuo u prvi razred V. gimnazije Vladimir Nazor.

- Zbog snimanja filma morao sam izostati iz škole prvih mjesec dana. Bilo me je malo strah… Volio bih da to spomenete jer su mi ravnateljica, profesori i učenici iz razreda maksimalno izašli ususret - diplomatski je naglasio naš sugovornik i prisjetio se kako je produkcija nazvala školu prije nego što su ga profesori i ravnateljica uopće upoznali.

- Tad sam im bio samo brojka među upisanima u školu, a oni su rekli će izići ususret. Dok sam snimao film na Hvaru, učio sam i nadoknađivao što sam propuštao. Kad sam se vratio, profesori su me primili bez problema, dogovarao bih se za testove koje sam propustio - kaže nam Luka, a i produkcija je njemu izišla ususret da barem prvih pet dana ode u školu kako bi upoznao učenike iz razreda. Zamislite samo dječaka koji dolazi u splitsku gimnaziju nakon snimanja filma, i to u razred vršnjaka koje tek treba upoznati.

image
Saša Burić/Cropix

Programiranje i gluma

- Možda su neki mislili da lažem. Pričao sam im o nečemu što tad još uvijek nije postojalo i nisam mogao dokazati. Svi su me stalno pitali kad će film. Vjerojatno su povjerovali u priču tek kad je trailer izašao, a i trailer se lako da napraviti - smije se Luka, ali je sretan što će konačno i oni imati priliku pogledati film "Ljeto kada sam naučila letjeti". Inače, junaku naše priče angažman u filmu nije prvo glumačko iskustvo, u jednoj splitskoj dramskoj skupini deset godina je glumio u mjuziklima.

- Primarni su mi bili mjuzikli. Volim pjevat i plesat, stalno me okružuje glazba. Skupljam ploče, obožavam glazbu, nedavno sam bio u Münchenu na Stonesima. Tako da mi je gušt raditi nešto gdje mogu glumiti i pjevati, a ples, iako mi nije bio zanimljiv, nekako nadođe - nabrojio je Luka, koji će u rujnu krenuti u treći razred V. gimnazije "Vladimir Nazor". A što nakon gimnazije?

- Čeka me hrpa velikih odluka. Ne planiram ići na Akademiju, uvijek sam gurao školu, a informatika je moja druga ljubav. S četiri godine sam sebi skidao crtiće, u srednjoj sam se upoznao s programiranjem i volio bih studirati računarstvo. Ali glumu bih uvijek imao uz sebe, mislim da se od toga ne mogu odvojiti i da će to uvijek biti dio mene. Sad, hoće li to biti drugi fakultet uz računarstvo ili možda amaterski, to ćemo još vidjeti. Glumio bih kad mi se otvori prilika za to.

Što ako te ovaj film lansira u profesionalne glumačke vode?

- Ne znam… Ni ovo što sam sad rekao nije 100 posto - opet se nasmije i nastavi:

- Stvarno nemam pojma. Prepustit ću se, šta bude bit će. Sad je prvi smjer računarstvo, al' se to može promijenit svaki dan. Oboje me jako zanima. Možda sam samo malo zaboravio taj osjećaj sa snimanja pa kad bi ga opet osjetio možda bi opet gluma bila na prvom mjestu. Izvjesno je da je gluma moj komad budućnosti i jako sam sretan što su mi stvari posložene. Zadovoljan sam što sam sa svojih 17 godina siguran što želim, odnosno što biram između dva puta koja su mi neizmjerno draga - ali to ne znači da će mi biti lakše.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. siječanj 2023 10:16