Kada onako lijepa, sva u bijelom, žena krene put oltara uvjerena je kako joj je najljepši dan, a potom i period, u životu upravo započeo. Muškarac, čekajući je, ne može vjerovati svojoj sreći.
No, rijetko ta idila traje "do kraja vijekova", ljubav se raspline, trud se ne ulaže, najlakše je, nekako, dići ruke od svega i pozvati se na nepremostive razlike.
Ponavljati kako je važno dobro promisliti prije nego doneseš odluku o potpunom predavanju drugoj osobi - izgleda nije besmisleno, odluka je to koja je uistinu važna. I pred Crkvom je to savez svetosti, savez za koje bi se partneri trebali boriti svim snagama. Savez u kojem odustajanja nema. Ili ga ne bi smjelo biti... Što Bog združi, čovjek neka ne rastavi.
Razvod građanskoga braka nije kompliciran proces, udaljen je od vas nekoliko taksenih maraka i malo strpljenja. Potpuno je druga stvar s brakom sklopljenim u Crkvi. Tamo razvoda u smislu same riječi i nema, postoji samo nastojanje da se dokaže kako brak nije ni sklopljen valjano. Kao da ga uopće nije ni bilo...
E, za to se budući "razvedenici" moraju temeljito pripremiti, pred Crkveni sud treba iznijeti dokaze, valjane razloge, liječničke potvrde, iskaze svjedoka... Prije samog postupka trebaju porazgovarati sa župnikom, u obiteljskom savjetovalištu potražiti pomoć ili se konzultirati s crkvenim pravnikom, kako bi se utvrdilo postoji li pravni temelj za pokretanje parnice.
A crkveno poništenje ženidbe podijeljeno je u tri temeljne kategorije koje se odnose na osobnu sposobnost stranaka (zapreke), ženidbenu privolu i kanonski oblik. Među zaprekama koje se pred nadležnim crkvenim sudom mogu dokazivati su zapreke u dobi, različitost vjere, sveti red, javni doživotni zavjet čistoće u redovničkoj ustanovi, otmica ili zadržavanje ženske osobe, ubojstvo svojeg ili tuđeg ženidbenog druga radi sklapanja braka, krvno i tazbinsko srodstvo, zapreka javne ćudorednosti i zakonsko srodstvo koje je nastalo posvojenjem, potpuna spolna nemoć, kao i prijašnja ženidbena veza.
Kada govorimo o dobi premda po Zakoniku kanonskoga prava muškarac mora imati navršenih 16 godina, a djevojka 14, kod nas ipak osobe mlađe od 18 godina ne mogu ući u brak i dobiti sakrament ženidbe, osim ako ne traže posebnu dozvolu mjesnog biskupa.
Zapreka za valjano sklapanje ženidbe je i nemoć muškarca ili žene za bračni čin. Brak nije valjan niti ako je osoba prethodno bila u valjano sklopljenom crkvenom braku ili u svetom redu, ili ako je brak sklopljen pod prisilom.
Problem koji se razvodom može "razriješiti" je i ukoliko su partneri različite vjere. Valjani brak ne može sklopiti ni osoba koja je sudjelovala u zločinu ubojstva vlastitog ili tuđeg supružnika kako bi se "uvalila" u novi brak.
Crkva će razmotriti i razvrgnuti brak ukoliko se osoba predstavljala nevaljano, kao netko drugi, ali i ukoliko u trenutku sklapanja braka zbog duševnih bolesti ili poremećaja nije razumski postupala.
Alkoholizam ili ovisnost o drogi može biti osnova za razvod, jer "razum i volja su bili oštećeni". Ženidba je trajna zajednica između muškarca i žene, usmjerena k rađanju djece - tko to ne razumije, ne zna "gdje je zaš‘o".
Kada i ako se crkveni sakramenat braka poništi po kanonskim pravilima razlog mora ostati tajan deset godina.
Zato još uvijek i ne znamo razloge zbog kojih je brak pred Bogom između Danijele Martinović i Marka Perkovića Thompsona prestao važiti, kao i zašto su se Diana i Boran Uglešić prestali zvati bračni parom, sjetiti ćete se i kako su Nina Badrić i Bernard Krasnić nakon četiri godine dokazivanja dobili crkveno poništenje braka, ali i Pamela Ramljak i suprug joj Stojan Rakić...
