stdClass Object
(
[id] => 1175883
[title] => Ako mene pitate, nakon što sam ga upoznao, Grše uopće nije onaj nabrijani tip iz svojih spotova: našem je novinaru u Trilju, uz Cetinu, domaći hip-hop vladar Billboardove ljestvice ogolio dušu. Ispričao mu je sve
[alias] => ako-mene-pitate-nakon-sto-sam-ga-upoznao-grse-uopce-nije-onaj-nabrijani-tip-iz-svojih-spotova-nasem-je-novinaru-u-trilju-uz-cetinu-domaci-hip-hop-vladar-billboardove-ljestvice-ogolio-dusu-ispricao-mu-je-sve
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Tog jutra Grgo Šipek i ja probudili smo se u Ukrajini. Takva su, eto, vremena da se budimo s pogledom na mobitel, a na njemu nas je obojicu 24. veljače dočekala vijest o mogućem početku novog svjetskog rata.
Trenutačno najuspješnijeg hrvatskog repera Gršu, što mu je umjetnički alias, tako sam upoznao u pomalo čudnoj atmosferi.
Oko jedan poslijepodne na cesti preko puta škole gotovo nikog, potpuni mir, stabla gledaju u Cetinu, čisti zrak Zagore miriše na tek procvjetale voćke. Reklo bi se – pastoralna simfonija, "Dječak u sjeni vrbe"...
I tako, dok je započinjala invazija na Ukrajinu mi smo se, po ranijem civilnom dogovoru, našli da bismo u Šipekovu rodnom Trilju razgovarali o njegovu mladom životu i hip-hopu s vrućega gradskog asfalta.
---
Joško Ponoš/Cropix
---
Dok je Grše pozirao za prvi set fotografija u eksterijeru, rijetko bi prošao tko od Triljana, ali svi pozdravljaju, svi ga znaju u njegovu zavičaju. "To je naš Grgo, baš gledam koga snimaju...", prokomentirala je jedna cura.
A mi smo, još tako s nogu, komentirali zabrinjavajuće ratne vijesti, no odlučili smo ponašati se kao da će sutra izbiti mir.
U mirnodopskim uvjetima Grše ima puno razloga za zadovoljstvo.
Ovisnik, kockar, hip-hop zvijezda
Momak još nije napunio kritičnih 27 – sjetite se samo koliko je poznatih glazbenih zvijezda ispustilo dušu upravo u toj dobi! – a iza sebe ima prilično gust životni "raspored" s ozbiljnim padovima, ali i usponom, iskustvo ovisnika, kockara, gastarbajtera i sada regionalne hip-hop zvijezde.
Ako mene pitate, nakon što sam ga upoznao, Grše uopće nije onaj nabrijani tip iz svojih spotova.
Tamo je, u tom njegovu "Ganglandu" i šire, uvaljen u "gangsta" kontekst s oružjem, nasiljem i mizoginijom.
Sve sami muški likovi – bar do najnovije "Mambe", gdje se pojavljuje plesačica na šipki, dakle žena kao objekt – nose fantomke u nekim mračnim podrumima, jako su opaki...
---
---
A ovaj Grgo Šipek iz Trilja zapravo je, vidim, jedno pristojno, zdravo seljačko "dite" (malo je mlađi od mog sina), koje vrlo racionalno planira budućnost, a ona se čini svijetla, ako svjetskog rata ne bude.
Može biti da oni koji prate samo glavne nacionalne medije za Gršu nisu ni čuli, ali radari američkoga glazbenog magazina "Bilboard" nepogrešivo su ga locirali.
Najrelevantnija top-lista na svijetu prije pet tjedana uvela je sekciju "Croatia Songs", s 25 najslušanijih pjesama u Hrvatskoj, koju osvježavaju svakog utorka.
I na njoj, zamislite, nema ni Gibonnija ni Graše, ali ima Grše. Njegov masivni hit "Highlife" ušao je kao 25., da bi se potom popeo na 22., a već tri tjedna zaredom je na 24. mjestu. Pjesma je vani već godinu dana, dakle izvrsno se drži.
Gršin album "Platinum" našao se na gotovo svim, pa tako i mojoj listi najboljih hrvatskih albuma 2021. godine. Na nekima i kao prvi. Porina neće dobiti; nije mu ni pristupio. Mladom rap pjesniku to je nanijelo stanovite duševne rane, koje ni "Billboard" ne može potpuno zacijeliti.
"'Billboardova' analitika, njegovi izvori i obrada podataka, neusporedivi su s ičim ovdje, s bilo kakvim kritikama i priznanjima, to je sigurno realan prikaz prave slušanosti i popularnosti", kaže Grše, s kojim se u tome moramo složiti.
Dodaje kako je "Highlife" i na Appleovu "iTunes Chartsu", još otkako je objavljen, u Top 50, a prvih par mjeseci bio je u Top 5. I album "Platinum" našao se na raznim "streaming" servisima među prvih deset, a na Spotifyju ima gotovo četiri milijuna slušanja.
"To mi je očito najuspješnija stvar dosad, stalno kruži, pušta se u klubovima", kaže Grše za "Highlife", ali veli da mu to ne može biti potpuna zadovoljština za izostanak iz konkurencije za hrvatsku diskografsku nagradu.
"U neku ruku jest, ali ipak me boli ta nepravda. Glupo je za sebe govoriti da si nešto zaslužio ili da je tvoj album najbolji, ali ne govorim to samo ja. To govori publika, to govori i nagrada Rock&Off, za koju je glasalo stotinjak novinara.
Sami ti brojevi – a oni su danas ogledalo svega, koliko god mi to gurali sa strane – daju mi za pravo da se osjećam zakinutim. Najviše to što album uopće nije nominiran! Očekivao sam da Porina možda neću dobiti, ali ne i da 'Platinum' neće biti niti nominiran za najbolji hip-hop album; to me baš pogodilo."
Misli da je razlog tome što uglavnom diskografske kuće nominiraju i glasaju za Porin.
"I sad, 'Croatia Records' ima tisuću zaposlenika i svi oni mogu glasati. A ja sam odbio 'Croatia Records' pet puta, tako da može tu svašta biti u pozadini..."
Odbio je najveću diskografsku kuću jer, kaže, "rade staromodne ugovore, a danas se sve promijenilo, možeš bez problema biti i neovisan".
"Agencija 'yem' više mi je nudila financijski, imaju moderniji pristup, a u 'Croatiji' bih se morao prilagođavati televiziji i tu bih izgubio na kreativnosti i izražavanju."
Svakako bi problem bile poruke iz "Highlifea", gdje kaže: "Grše tvrđi nego bilo koji Amer. Meci lete, Split je crnji nego Harlem. Kuje privodim, kuća mi je harem." Ili: "Ajde malo stenji, viči: 'Skrr, skrr'. Napunim te barutom pa svuda pršti krv, krv. Gledaš me u oči, vičeš: 'Je li ovo smrt, smrt?' Pogledan te u oči i završim to (brr, brr)."
---
---
Glazbeni 'Pakleni šund'
Ukratko, "explicit lyrics" do daske, kao iz tekstova o lokalnim likovima iz splitske crne kronike. Možda će nekom djelovati prvoloptaški, namjerno sračunati na to da izazovu sablazan, ali morate poslušati album, ako niste.
Sve to savršeno funkcionira u moćno produciranoj cjelini, nešto kao hip-hop ekvivalent tarantinovskom nasilju na filmu. A složit ćemo se da je "Pakleni šund" umjetnost, je l' da?
No, pri kraju albuma Grše će se ipak prvo u pjesmi "Oče" pokajnički obratiti Bogu, a potom ispisati i nježnu posvetu djetinjstvu i obitelji, u zadnjoj, jedinoj totalno autobiografskoj pjesmi "Suza", s pedagoškom porukom mladim fanovima: "Gangsta baze su zabava, ne shvaćaj ih doslovno. One su tu da te zabave – prvo i osnovno."
Priprema se snimiti spot za nju, i jako mu je stalo, ali teško da će njome doseći uspjeh "Highlifea" i toga je svjestan.
"Pjesme tipa 'Suza' i 'Oče' moju tipičnu publiku ne zanimaju. Nije me uopće briga kako će proći spot za 'Suzu', ali to me proganja otkako je izašao album, da ga snimim. Bit će izvrstan, trebao bi biti vani u petom mjesecu.
Imao sam potrebu da se ljudima predstavim iz srca, jer sam kroz svu ovu glazbu sebe predstavio kao nekog mafijaša, luđaka. Imao sam potrebu iznijeti i tu svoju toplu priču. Ne bojim se da ću zbog toga izgubiti publiku. Vodim se time, kad je nešto iskreno, da tu ne možeš promašiti.
Imam pokriće za obje svoje priče i ne želim da me ljudi gledaju samo kao opakog lika iz spotova. Postoji i druga strana mene. Moraš ići široko..."
---
---
Njegova najveća uspješnica nije baždarena za formatirana radija, ali kao što i sam u njoj kaže: "Ulice šire zvuk, jebe me se za eter."
Reklo bi se stoga da mu i nije stalo do "obične" televizije i radija, ali on me odmah demantira.
"Mislim da je to razlog zašto nas toliko Srbija i Bosna gaze na tom polju. Hrvatska je ostala u nekom drugom vremenu, ta naša glazbena industrija. 'Billboard' nam dokazuje što mladi danas slušaju u Hrvatskoj. Evo, 'Slobodna' je neki dan prenijela moje gostovanje na Radiju Ultra i vidim ispod u deset komentara, pitaju se: "Ko je ovaj?'.
Nije mi ego toliki da me to pogađa, nego je to dokaz koliko smo mi zanemareni na televiziji i radiju, a zapravo su trenutno najjači glazbenici iz moje branše, ja i kolege moje."
Da bi se razumjelo o čemu Grše govori, vrijedi ukratko analizirati sastav ekipe koja se još uz njega našla na "Billboardovoj" top-listi "Croatia Songs".
Četvrti na ljestvici trenutačno su Matija Cvek i Eni Jurišić s aktualnom pop uspješnicom "Trebaš li me", vidjet ćemo dokle će oni izdurati, a od Hrvata tu su još Zagrepčani 30Zona i KUKU$, s novom trap hitčinom "Debili" (20.), kao i Jelena Rozga, ali u duetu s beogradskim kolegom Sašom Matićem (15. ožujka naglo pali s 12. na 21. mjesto).
Ostalo je sve mahom srpska i bosanska turbofolk i trap "roba", ona koja po YouTubeu skuplja po nekoliko desetaka milijuna pregleda i apsolutno je dominantan regionalni žanr.
Do jučer suvereno prvu Senidah, doduše, upravo je s vrha skinula eurovizijska avangardistica Konstrakta, koja je tek uletjela (ima Boga!), ali tu su i dalje apsolutno dominantni Jala Brat, Buba Corelli, Coby, Tea Tairović...
Tako vam stvari stoje i to vam je amen, i po "Billboardu", i po YouTubeu, i po Spotifyju, sviđalo se vama to ili ne.
"Zgražat će se mnogi nad time", potvrđuje Grše, i već jesu, "ali tako je bilo i 60-ih kad se establišment pitao za rock kakva je to muzika – droga, alkohol, žene... Isto je sada s hip-hopom i trapom, a oni su ipak neki znak ovog vremena.
Koliko god mnogi to negirali, hip-hop je već dugo najjači žanr u svijetu, ali mi uvijek kasnimo. Bilo bi i hrvatskih repera više na 'Billboardovoj' listi da nacionalne frekvencije zapravo prate što naši glazbenici danas rade. A srpska glazbena industrija, njihovi mediji, od svojih prave najveće zvijezde, oni su na televiziji i u novinama stalno, zato su toliko aktualni i jaki u regiji."
'Dalmacija lifestyle'
Uskačem mu s primjedbom da je njihova produkcija znatno skuplja, njegov novi singl "Mamba" na YouTubeu, s kojim pokušava uskočiti na njihov teren – ali opet na svoj način – ne izgleda tako raskošno.
---
---
"Vidite, a radio ga je isti čovjek kao i Bubi i Jali. Pa, to o čemu govorim i dovelo ih je do tih budžeta. Logično, kad ljudi uzimaju 17 tisuća eura po koncertu, a nastupaju dva puta tjedno.
Da ja mogu toliko naplatiti nastupe, uložio bih u spotove da boli glava. Koliko god ovaj moj žanr možda bio vulgaran, opet ima toliko kvalitetne glazbe koja bi se mogla super uklopiti u programe TV-a i radija, poput moje 'Suze'..."
Govori mi o tome nakon što smo se već spustili u njegov glazbeni studio u podrumu tetkine mu kuće, koja je "nalijepljena" na onu što je danas dijele on i njegov stariji brat. Grše je u prizemlju, u stanu koji mu je ostao iza babe i dida, pa se stoga ipak odlučio vratiti "iza brda", nakon podstanarskog staža u Splitu.
Složna braća dijele i studio, a brat je roker, bivši bubnjar sinjskog M.O.R.T.A. koji sada ima cover bend "Pojave". Stoga nije čudno da će nas unutra dočekati klasični rock instrumentarij i posteri "Led Zeppelina" i "Kissa".
Iako je još lani u jednom intervjuu rekao da mu je Split "predivan grad", koji "ima sve" i k tome ga "fascinira, impresionira i jako motivira", a njemu "ne treba ništa više", ispalo je da Grši ipak treba mir koji mu nije mogao pružiti nabrijani "Dalmacija lifestyle" kakav gledamo u spotu za "Highlife", s više od 2,6 milijuna pregleda na YouTubeu.
U studiju, na stupu iza miks-pulta, vidim i raspelo. Grše je kao dijete bio ministrant, svake nedjelje u crkvi, i zapravo je logično što je na kraju albuma imao potrebu poručiti da i nije tako loš. Kažem mu kako bi pjesma "Oče" na nekom mitingu mladih katolika imala veću snagu nego išta iz žanra milozvučnog kršćanskog popa.
"Da, istina je. Rekao mi je i jedan svećenik ovdje da je davao mladima za pokoru da poslušaju tu moju pjesmu", potvrdit će Grše.
---
---
Morao sam ga upitati odakle je onda izvukao sve to crnilo i agresiju s većeg dijela "Platinuma", kad već priznaje da ima pokriće za obje svoje "strane"?
"Klasična priča... Cijelo djetinjstvo bio sam u sportu, balunu, i onda dođe pubertet, dođe ludilo, a moja narav takva kakva je vodila me u neizbježno.
Pao sam razred u srednjoj školi u Sinju, prebacio se u drugu, travica, kockanje... Bio sam teški ovisnik o kocki, aparatima... A kasnije mi se i brat, za kojeg sam jako vezan, ozbiljno razbolio. Imao sam dosta traumatično razdoblje i možda je baš to bio razlog zašto sam počeo repat.
Tu sam se, tek u devetnaestoj, spojio s muzikom. Zapravo mi je ona spasila život, tko zna gdje bih završio, gdje bih bio danas... Em sam našao ispušni ventil, em je ona bila nešto pozitivno s čime mogu doći pred mater i ćaću, nakon svih negativnih stvari koje su se događale. Ono: 'Grgo radi muziku, ide mu, super!' To je bio pozitivan šok svima, nisu imali pojma."
Znakovito, prva njegova pjesma zvala se "Sve je nestalo", prikupila je dosta brzo desetak tisuća pregleda na YouTubeu, ali odavno je drži na "privatno". Kad sam ga zamolio za pristup, jer baš me zaintrigirao njezin naslov, ljubazno me odbio. Ima čovjek svoje razloge i očito nisu šaljivi.
Priznaje da se u njegovoj lirici čuju i neke stvarne priče iz problematičnog životnog razdoblja, iz kojeg se izvukao kad je počeo imati problema s anksioznošću i depresijom.
"To me je promijenilo, stao sam na balun, a dosta mi je pomogla i moja sadašnja zaručnica Rafaela, baš me promijenila kao osobu. Znate, ljudima je teško vidjeti te kao istog čovjeka kad si na drogi ili izvan nje, to su totalno različite osobe, onako imaš lažno samopouzdanje.Čitav taj lifestyle... ja to iz sebe nikako ne bih mogao izvući da nisam to i prošao.
Više nisam u tome, ali problem je što ti podsvijest radi, taj neki automatizam, i čim krenem pisati odmah me ta priča povuče. Iako danas ne živim tako, to možda čuči u meni kao nešto s čime se na ovaj način borim. Napišem pjesmu da to izbacim iz sebe, i bude mi žao što sam je napisao, ali jednostavno moram."
Smatra li se onda na neki način taocem ljudi s kojima je sve to prošao i publike koja sad očekuje upravo takve priče i rime? Očito je da se i samim povratkom doma htio odmaknuti...
"Pa, nije da se želim odmaknuti u smislu da poričem. Ti ljudi su i dalje dio mene i to je dio mog života. Bilo bi pomalo licemjerno sad, kad me život odveo u drugom smjeru, da se sramim tog dijela svog društva i publike. Ali ne želim biti njihov rob i zapeti u jednom kalupu, želim raditi ono što me inspirira i motivira u ovom trenutku."
---
Grše na nedavnom koncertu u zagrebačkoj 'Tvornici'
BLOCKSTAR DIGITAL
---
'Di si Saša, kralju?!'
Grše je upravo nastupio u splitskom klubu "Zenta", nakon što je krajem siječnja oduševio publiku u punoj zagrebačkoj "Tvornici".
Ponavlja da mu se Split doista činio gradom po mjeri, planirao je tu živjeti, ali ga je počeo gušiti.
"Stalno si u doticaju s onim od čega si se maknuo... Izlazim iz zgrade i uvijek mi djeca prilaze, ljudi koji me slušaju. Kad si anksiozan, to ti jako smeta, a ja još imam problem s time.
Postao sam prilično introvertan, što nikad nisam bio, ali pozornica mi nije nikakav problem, ona mi je zona komfora, drugi svijet, na njoj se osjećam nadnaravno. Glazba, spotovi... sve super.
Ali interakcije s raznim ljudima mimo toga postale su mi teške. Čak i s klincima, koji su danas skroz drukčiji nego prije. Da sam ja kao dijete vidio Sašu iz TBF-a, nikad mi ne bi palo na pamet urlati s 20 metara: "Di si, Saša, kralju?!".
A danas su dosta divlji, velika je razlika između generacija prije i nakon interneta, jako. Internet je ispao najveće zlo, jer klinci misle da se, kao što mogu na njemu srat što god hoće, jednako mogu ponašati i na ulici.
Ovdje mi je mir, tišina, evo sad ću se spustit na kavu i pozdravit ću deset ljudi, dok to ne možeš u Splitu. U Splitu ću uvijek biti stranac, koliko god u njemu živio."
Gršin brat s bendom "Pojave" upravo se sprema s obrada tuđih stvari prijeći na autorske, a Grše kaže da možda i on tu "zaluta". Plan mu uopće nije lud – napraviti potencijalno vrlo kurentni crossover rapa i rocka.
Nešto kao jednom davno Run DMC s "Aerosmithom"? – pitam ga.
"Da, to je baš dobar đir i jako vuče jer smo ovdje već radili neke hard rock obrade mog zadnjeg albuma. Velika mi je želja promiješat malo žanrove. Možda ga cijelog tako i snimimo, show zvuči. Poseban mi je osjećaj kad sviram s bratom, ta povezanost. A on je stvarno talent, dobar su bend s odličnim gitaristom..."
---
Joško Ponoš/Cropix
---
Jasno je da Grše kalkulira kako privući publiku iz oba svijeta, jer je svjestan da je reperski staž kratak poput sportskog.
"Već godinu i pol živim samo od glazbe, usprkos koroni. Ali meni je plan, kad dođem u neke godine, 35-36, da još mogu živjeti od nje. Kratak je rok repera, drugačije je to nego u drugim žanrovima.
Vojko V. je ušao u drugo područje jer obrađuje teme koje su šire prepoznatljive i zanimljive. TBF je odrastao sa svojom publikom i to im je prednost, i još danas nastupaju iako nisu izdali album deset godina. Odlična su ekipa, bili smo zajedno na Mostar Summer Festu.
Ali Edo Maajka, Tram 11...sve to kad uđe u neke godine gubi vezu s izvornom publikom koja se tada teško može poistovjetiti s tobom. Nakon 35. želim baš aktivno, planski raditi nešto a la 'Rage Against Machine', kombinaciju hard rocka i rapa. I produkciju mogu raditi, imam dosta mogućnosti i već sada se pripremam na to."
Grše zapravo razmišlja poduzetnički, sve što proizvede od početka ide pod etiketom njegove "Blockstar Digital" produkcije, a veliki pomak napravio je već na drugom albumu u odnosu na prvi, "Tirulium", s kojeg je lansiran prejaki "Badr Hari", sa 6,2 milijuna pregleda na YouTubeu. Produkcijski napredak bio je ogroman – što se u međuvremenu dogodilo?
"Dogodio se utjecaj trapa, koji je drukčiji od rapa. Kod trapa je jako važna produkcija i instrumental. Rap je prije svega fokusiran na tekstove, a trap je više naslonjen na muziku i instrumentale."
Štoviše, tekstovi su uslijed načina produkcije teško razumljivi, uskačem, ali "kad uđete u taj žanr i određeno ga vrijeme slušate, uho se istrenira i dosta bi vam toga bilo razumljivije", uvjerava me Grše, kojem iz svoje staračke perspektive ipak priznajem da sam uživao u energiji koju je on, kako kaže, pokupio iz prezrenog trapa.
"E, pa to je to, eto – to što ste sami otkrili, to je ta energija koja nosi, karakteristična baš za trap. Te vokalne melodije, gdje nije bitno toliko što pričaš, koliko je bitan 'vibe'. Danas je važno samo da te nosi.
Ja sam isto bio protiv trapa dok ga nisam osjetio sam, a njega je najbolje osjetiti uživo. To je zapravo moderni punk, divljanje, taj 'flow' i produkcija. Nije bitno što govoriš, samo energija i da to vozi. To je razlika između čistog rapa i trapa."
Napominjem da je kod njega ipak jako važno što govori, s čime se složio.
"Zato što sam ja to dosta pomiješao, išao sam naći neku zlatnu sredinu – da je modernija produkcija, a da opet ima priču. Album je dosta šaren i za svakog ima nešto – od humora preko socijalne tematike do uličnog preseravanja."
---
---
I evo ga sad doma, bolje volje je odma' jer, kaže, "Trilj mi je ipak ugodno okruženje i sigurno će to imati utjecaj na moj budući zvuk. U Splitu smo dali sto tisuća kuna u tri godine za podstanarstvo, mogao sam kuću skoro sagradit.
Tetka mi je dala podrum za studio, sad adaptiram stan, moram i pir organizirat...", govori više onako za sebe Grgo Šipek Grše, skroz normalan momak, kažem vam, s totalno "banalnim" privatnim planovima.
U međuvremenu, grabi krupnim koracima u karijeri. U prošle tri godine napravio je tek prva dva, ali kakva! Ma koliko naši "mainstream" mediji šutjeli o tome.
Nije da ga nema po alternativnim glazbenim portalima, ali, kaže mi na kraju: "Daj, stavite ovo u fizički oblik, da mi i baba vidi unuka u 'Slobodnoj'."
Pa da mu čovjek ne bi udovoljio! Na stranu to što smo i došli s namjerom da ovaj "portret umjetnika u mladosti" napravimo najprije u "fizičkom obliku".
---
Prvi je album snimio kao gastarbajter u Njemačkoj
Prije negoli će postati dijete provincije na putevima afirmacije Grgo je 2016., kao 20-godišnjak, otišao na "arbeit" u Njemačku, ali te je dvije godine iskoristio i za snimanje svojih prvih ozbiljnih materijala. Glazbom se počeo baviti krajem srednje škole, s prijateljem Đonom u rap grupi "III. Čin", a u Njemačkoj se priključuje grupi "6wild", u kojoj ostaje vrlo kratko...
"Radio sam u Ulmu na proizvodnji Airbusovih aviona, u tvrtki kojoj je gazda Hrvat, na ulaznoj kontroli. Pregledavali smo komade kad dolaze, kod nas su bili grubi radovi, lakiranje, brušenje. Radiš 12 sati, dođeš doma umoran, skuhaš pa ideš spavat. Strpa te s 50 ljudi, s 50 'konzervi', koji ti pričaju svaki dan o poslu, o autima, klasične 'džiberske' priče, a ja se nisam u to mogao uklopit. Živio sam u zgradi za radnike s deset stanova – u svakom stanu pet soba, jedna kuhinja, jedan WC, jeziv život. Skidam kapu ljudima koji mogu tako živjeti."
Pitam ga zašto je otišao nakon što se doma već počeo baviti glazbom, a nije mogao repati na njemačkom, koji nije ni naučio jer je stalno bio okružen Hrvatima.
"Ali, tamo sam odmah našao studio i počeo raditi prvi album preko kolege s posla. On me povezao s jednim našim momkom koji je gore cijeli život, a ima studio. Nije da sam odustao od glazbe pa otišao u Njemačku, nego mi je bilo važnije da se malo maknem od kuće, izazov mi je bio otići i nešto zaraditi. Ali, 90 posto albuma 'Tirulium' je tamo nastalo. Da nisam otišao od doma, mislim da nikad ne bih ništa napravio. Zoni iz 'Dječaka' je to odavno rekao: 'Ako mislite nešto napraviti u glazbi, otiđite od kuće.' E, ta mi je rečenica dosta zvonila..."
---
---
Joško Ponoš/Cropix
---
---
Tu su moji didovi instrumente svirali…
Iako je Grše relativno kasno otkrio sebe u glazbi, zapravo je bio genetski vođen do nje. Po ocu je Zagrepčanin, odatle nimalo vlaško prezime, a majka mu je iz Trilja.
Potpuno netipično za hrvatske unutrašnje migracije – nije ona otišla za suprugom u Zagreb, nego obrnuto. Sagradili su kuću u Trilju.
Gršin pradjed bio je prva violina u splitskom HNK-u, a pradjedov brat jazz-bubnjar. Djed mu je svirao klavir i harmoniku, ali bavio se i pisanjem stihova – eto i veze s Gršinim repanjem...
---
---
Svađao se s gostima dok je konobario
Prije odlaska na rad u Njemačku, Grše je ovdje odradio ozbiljan konobarski staž, ali u tom poslu, priznaje, nije se najbolje snašao.
"Uh, konobarenje je jako stresan posao i ljudi tu profesiju jako podcjenjuju. Ja sam radio od kafića do noćnih klubova, tako da sam prošao dosta toga i nagledao se svega.
Svašta mi se događalo – od padanja s punom tacnom na nos kad je bio pun kafić do prolijevanja kave ljudima u prsi.
Na kraju sam se počeo dosta svađati s gostima, gubiti samokontrolu, tako da sam shvatio kako to jednostavno više nije posao za mene."
Grše na nedavnom koncertu u zagrebačkoj 'Tvornici'
BLOCKSTAR DIGITAL
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Tog jutra Grgo Šipek i ja probudili smo se u Ukrajini. Takva su, eto, vremena da se budimo s pogledom na mobitel, a na njemu nas je obojicu 24. veljače dočekala vijest o mogućem početku novog svjetskog rata.
Trenutačno najuspješnijeg hrvatskog repera Gršu, što mu je umjetnički alias, tako sam upoznao u pomalo čudnoj atmosferi.
Oko jedan poslijepodne na cesti preko puta škole gotovo nikog, potpuni mir, stabla gledaju u Cetinu, čisti zrak Zagore miriše na tek procvjetale voćke. Reklo bi se – pastoralna simfonija, "Dječak u sjeni vrbe"...
I tako, dok je započinjala invazija na Ukrajinu mi smo se, po ranijem civilnom dogovoru, našli da bismo u Šipekovu rodnom Trilju razgovarali o njegovu mladom životu i hip-hopu s vrućega gradskog asfalta.
---
Joško Ponoš/Cropix
---
Dok je Grše pozirao za prvi set fotografija u eksterijeru, rijetko bi prošao tko od Triljana, ali svi pozdravljaju, svi ga znaju u njegovu zavičaju. "To je naš Grgo, baš gledam koga snimaju...", prokomentirala je jedna cura.
A mi smo, još tako s nogu, komentirali zabrinjavajuće ratne vijesti, no odlučili smo ponašati se kao da će sutra izbiti mir.
U mirnodopskim uvjetima Grše ima puno razloga za zadovoljstvo.
Ovisnik, kockar, hip-hop zvijezda
Momak još nije napunio kritičnih 27 – sjetite se samo koliko je poznatih glazbenih zvijezda ispustilo dušu upravo u toj dobi! – a iza sebe ima prilično gust životni "raspored" s ozbiljnim padovima, ali i usponom, iskustvo ovisnika, kockara, gastarbajtera i sada regionalne hip-hop zvijezde.
Ako mene pitate, nakon što sam ga upoznao, Grše uopće nije onaj nabrijani tip iz svojih spotova.
Tamo je, u tom njegovu "Ganglandu" i šire, uvaljen u "gangsta" kontekst s oružjem, nasiljem i mizoginijom.
Sve sami muški likovi – bar do najnovije "Mambe", gdje se pojavljuje plesačica na šipki, dakle žena kao objekt – nose fantomke u nekim mračnim podrumima, jako su opaki...
---
---
A ovaj Grgo Šipek iz Trilja zapravo je, vidim, jedno pristojno, zdravo seljačko "dite" (malo je mlađi od mog sina), koje vrlo racionalno planira budućnost, a ona se čini svijetla, ako svjetskog rata ne bude.
Može biti da oni koji prate samo glavne nacionalne medije za Gršu nisu ni čuli, ali radari američkoga glazbenog magazina "Bilboard" nepogrešivo su ga locirali.
Najrelevantnija top-lista na svijetu prije pet tjedana uvela je sekciju "Croatia Songs", s 25 najslušanijih pjesama u Hrvatskoj, koju osvježavaju svakog utorka.
I na njoj, zamislite, nema ni Gibonnija ni Graše, ali ima Grše. Njegov masivni hit "Highlife" ušao je kao 25., da bi se potom popeo na 22., a već tri tjedna zaredom je na 24. mjestu. Pjesma je vani već godinu dana, dakle izvrsno se drži.
Gršin album "Platinum" našao se na gotovo svim, pa tako i mojoj listi najboljih hrvatskih albuma 2021. godine. Na nekima i kao prvi. Porina neće dobiti; nije mu ni pristupio. Mladom rap pjesniku to je nanijelo stanovite duševne rane, koje ni "Billboard" ne može potpuno zacijeliti.
"'Billboardova' analitika, njegovi izvori i obrada podataka, neusporedivi su s ičim ovdje, s bilo kakvim kritikama i priznanjima, to je sigurno realan prikaz prave slušanosti i popularnosti", kaže Grše, s kojim se u tome moramo složiti.
Dodaje kako je "Highlife" i na Appleovu "iTunes Chartsu", još otkako je objavljen, u Top 50, a prvih par mjeseci bio je u Top 5. I album "Platinum" našao se na raznim "streaming" servisima među prvih deset, a na Spotifyju ima gotovo četiri milijuna slušanja.
"To mi je očito najuspješnija stvar dosad, stalno kruži, pušta se u klubovima", kaže Grše za "Highlife", ali veli da mu to ne može biti potpuna zadovoljština za izostanak iz konkurencije za hrvatsku diskografsku nagradu.
"U neku ruku jest, ali ipak me boli ta nepravda. Glupo je za sebe govoriti da si nešto zaslužio ili da je tvoj album najbolji, ali ne govorim to samo ja. To govori publika, to govori i nagrada Rock&Off, za koju je glasalo stotinjak novinara.
Sami ti brojevi – a oni su danas ogledalo svega, koliko god mi to gurali sa strane – daju mi za pravo da se osjećam zakinutim. Najviše to što album uopće nije nominiran! Očekivao sam da Porina možda neću dobiti, ali ne i da 'Platinum' neće biti niti nominiran za najbolji hip-hop album; to me baš pogodilo."
Misli da je razlog tome što uglavnom diskografske kuće nominiraju i glasaju za Porin.
"I sad, 'Croatia Records' ima tisuću zaposlenika i svi oni mogu glasati. A ja sam odbio 'Croatia Records' pet puta, tako da može tu svašta biti u pozadini..."
Odbio je najveću diskografsku kuću jer, kaže, "rade staromodne ugovore, a danas se sve promijenilo, možeš bez problema biti i neovisan".
"Agencija 'yem' više mi je nudila financijski, imaju moderniji pristup, a u 'Croatiji' bih se morao prilagođavati televiziji i tu bih izgubio na kreativnosti i izražavanju."
Svakako bi problem bile poruke iz "Highlifea", gdje kaže: "Grše tvrđi nego bilo koji Amer. Meci lete, Split je crnji nego Harlem. Kuje privodim, kuća mi je harem." Ili: "Ajde malo stenji, viči: 'Skrr, skrr'. Napunim te barutom pa svuda pršti krv, krv. Gledaš me u oči, vičeš: 'Je li ovo smrt, smrt?' Pogledan te u oči i završim to (brr, brr)."
---
---
Glazbeni 'Pakleni šund'
Ukratko, "explicit lyrics" do daske, kao iz tekstova o lokalnim likovima iz splitske crne kronike. Možda će nekom djelovati prvoloptaški, namjerno sračunati na to da izazovu sablazan, ali morate poslušati album, ako niste.
Sve to savršeno funkcionira u moćno produciranoj cjelini, nešto kao hip-hop ekvivalent tarantinovskom nasilju na filmu. A složit ćemo se da je "Pakleni šund" umjetnost, je l' da?
No, pri kraju albuma Grše će se ipak prvo u pjesmi "Oče" pokajnički obratiti Bogu, a potom ispisati i nježnu posvetu djetinjstvu i obitelji, u zadnjoj, jedinoj totalno autobiografskoj pjesmi "Suza", s pedagoškom porukom mladim fanovima: "Gangsta baze su zabava, ne shvaćaj ih doslovno. One su tu da te zabave – prvo i osnovno."
Priprema se snimiti spot za nju, i jako mu je stalo, ali teško da će njome doseći uspjeh "Highlifea" i toga je svjestan.
"Pjesme tipa 'Suza' i 'Oče' moju tipičnu publiku ne zanimaju. Nije me uopće briga kako će proći spot za 'Suzu', ali to me proganja otkako je izašao album, da ga snimim. Bit će izvrstan, trebao bi biti vani u petom mjesecu.
Imao sam potrebu da se ljudima predstavim iz srca, jer sam kroz svu ovu glazbu sebe predstavio kao nekog mafijaša, luđaka. Imao sam potrebu iznijeti i tu svoju toplu priču. Ne bojim se da ću zbog toga izgubiti publiku. Vodim se time, kad je nešto iskreno, da tu ne možeš promašiti.
Imam pokriće za obje svoje priče i ne želim da me ljudi gledaju samo kao opakog lika iz spotova. Postoji i druga strana mene. Moraš ići široko..."
---
---
Njegova najveća uspješnica nije baždarena za formatirana radija, ali kao što i sam u njoj kaže: "Ulice šire zvuk, jebe me se za eter."
Reklo bi se stoga da mu i nije stalo do "obične" televizije i radija, ali on me odmah demantira.
"Mislim da je to razlog zašto nas toliko Srbija i Bosna gaze na tom polju. Hrvatska je ostala u nekom drugom vremenu, ta naša glazbena industrija. 'Billboard' nam dokazuje što mladi danas slušaju u Hrvatskoj. Evo, 'Slobodna' je neki dan prenijela moje gostovanje na Radiju Ultra i vidim ispod u deset komentara, pitaju se: "Ko je ovaj?'.
Nije mi ego toliki da me to pogađa, nego je to dokaz koliko smo mi zanemareni na televiziji i radiju, a zapravo su trenutno najjači glazbenici iz moje branše, ja i kolege moje."
Da bi se razumjelo o čemu Grše govori, vrijedi ukratko analizirati sastav ekipe koja se još uz njega našla na "Billboardovoj" top-listi "Croatia Songs".
Četvrti na ljestvici trenutačno su Matija Cvek i Eni Jurišić s aktualnom pop uspješnicom "Trebaš li me", vidjet ćemo dokle će oni izdurati, a od Hrvata tu su još Zagrepčani 30Zona i KUKU$, s novom trap hitčinom "Debili" (20.), kao i Jelena Rozga, ali u duetu s beogradskim kolegom Sašom Matićem (15. ožujka naglo pali s 12. na 21. mjesto).
Ostalo je sve mahom srpska i bosanska turbofolk i trap "roba", ona koja po YouTubeu skuplja po nekoliko desetaka milijuna pregleda i apsolutno je dominantan regionalni žanr.
Do jučer suvereno prvu Senidah, doduše, upravo je s vrha skinula eurovizijska avangardistica Konstrakta, koja je tek uletjela (ima Boga!), ali tu su i dalje apsolutno dominantni Jala Brat, Buba Corelli, Coby, Tea Tairović...
Tako vam stvari stoje i to vam je amen, i po "Billboardu", i po YouTubeu, i po Spotifyju, sviđalo se vama to ili ne.
"Zgražat će se mnogi nad time", potvrđuje Grše, i već jesu, "ali tako je bilo i 60-ih kad se establišment pitao za rock kakva je to muzika – droga, alkohol, žene... Isto je sada s hip-hopom i trapom, a oni su ipak neki znak ovog vremena.
Koliko god mnogi to negirali, hip-hop je već dugo najjači žanr u svijetu, ali mi uvijek kasnimo. Bilo bi i hrvatskih repera više na 'Billboardovoj' listi da nacionalne frekvencije zapravo prate što naši glazbenici danas rade. A srpska glazbena industrija, njihovi mediji, od svojih prave najveće zvijezde, oni su na televiziji i u novinama stalno, zato su toliko aktualni i jaki u regiji."
'Dalmacija lifestyle'
Uskačem mu s primjedbom da je njihova produkcija znatno skuplja, njegov novi singl "Mamba" na YouTubeu, s kojim pokušava uskočiti na njihov teren – ali opet na svoj način – ne izgleda tako raskošno.
---
---
"Vidite, a radio ga je isti čovjek kao i Bubi i Jali. Pa, to o čemu govorim i dovelo ih je do tih budžeta. Logično, kad ljudi uzimaju 17 tisuća eura po koncertu, a nastupaju dva puta tjedno.
Da ja mogu toliko naplatiti nastupe, uložio bih u spotove da boli glava. Koliko god ovaj moj žanr možda bio vulgaran, opet ima toliko kvalitetne glazbe koja bi se mogla super uklopiti u programe TV-a i radija, poput moje 'Suze'..."
Govori mi o tome nakon što smo se već spustili u njegov glazbeni studio u podrumu tetkine mu kuće, koja je "nalijepljena" na onu što je danas dijele on i njegov stariji brat. Grše je u prizemlju, u stanu koji mu je ostao iza babe i dida, pa se stoga ipak odlučio vratiti "iza brda", nakon podstanarskog staža u Splitu.
Složna braća dijele i studio, a brat je roker, bivši bubnjar sinjskog M.O.R.T.A. koji sada ima cover bend "Pojave". Stoga nije čudno da će nas unutra dočekati klasični rock instrumentarij i posteri "Led Zeppelina" i "Kissa".
Iako je još lani u jednom intervjuu rekao da mu je Split "predivan grad", koji "ima sve" i k tome ga "fascinira, impresionira i jako motivira", a njemu "ne treba ništa više", ispalo je da Grši ipak treba mir koji mu nije mogao pružiti nabrijani "Dalmacija lifestyle" kakav gledamo u spotu za "Highlife", s više od 2,6 milijuna pregleda na YouTubeu.
U studiju, na stupu iza miks-pulta, vidim i raspelo. Grše je kao dijete bio ministrant, svake nedjelje u crkvi, i zapravo je logično što je na kraju albuma imao potrebu poručiti da i nije tako loš. Kažem mu kako bi pjesma "Oče" na nekom mitingu mladih katolika imala veću snagu nego išta iz žanra milozvučnog kršćanskog popa.
"Da, istina je. Rekao mi je i jedan svećenik ovdje da je davao mladima za pokoru da poslušaju tu moju pjesmu", potvrdit će Grše.
---
---
Morao sam ga upitati odakle je onda izvukao sve to crnilo i agresiju s većeg dijela "Platinuma", kad već priznaje da ima pokriće za obje svoje "strane"?
"Klasična priča... Cijelo djetinjstvo bio sam u sportu, balunu, i onda dođe pubertet, dođe ludilo, a moja narav takva kakva je vodila me u neizbježno.
Pao sam razred u srednjoj školi u Sinju, prebacio se u drugu, travica, kockanje... Bio sam teški ovisnik o kocki, aparatima... A kasnije mi se i brat, za kojeg sam jako vezan, ozbiljno razbolio. Imao sam dosta traumatično razdoblje i možda je baš to bio razlog zašto sam počeo repat.
Tu sam se, tek u devetnaestoj, spojio s muzikom. Zapravo mi je ona spasila život, tko zna gdje bih završio, gdje bih bio danas... Em sam našao ispušni ventil, em je ona bila nešto pozitivno s čime mogu doći pred mater i ćaću, nakon svih negativnih stvari koje su se događale. Ono: 'Grgo radi muziku, ide mu, super!' To je bio pozitivan šok svima, nisu imali pojma."
Znakovito, prva njegova pjesma zvala se "Sve je nestalo", prikupila je dosta brzo desetak tisuća pregleda na YouTubeu, ali odavno je drži na "privatno". Kad sam ga zamolio za pristup, jer baš me zaintrigirao njezin naslov, ljubazno me odbio. Ima čovjek svoje razloge i očito nisu šaljivi.
Priznaje da se u njegovoj lirici čuju i neke stvarne priče iz problematičnog životnog razdoblja, iz kojeg se izvukao kad je počeo imati problema s anksioznošću i depresijom.
"To me je promijenilo, stao sam na balun, a dosta mi je pomogla i moja sadašnja zaručnica Rafaela, baš me promijenila kao osobu. Znate, ljudima je teško vidjeti te kao istog čovjeka kad si na drogi ili izvan nje, to su totalno različite osobe, onako imaš lažno samopouzdanje.Čitav taj lifestyle... ja to iz sebe nikako ne bih mogao izvući da nisam to i prošao.
Više nisam u tome, ali problem je što ti podsvijest radi, taj neki automatizam, i čim krenem pisati odmah me ta priča povuče. Iako danas ne živim tako, to možda čuči u meni kao nešto s čime se na ovaj način borim. Napišem pjesmu da to izbacim iz sebe, i bude mi žao što sam je napisao, ali jednostavno moram."
Smatra li se onda na neki način taocem ljudi s kojima je sve to prošao i publike koja sad očekuje upravo takve priče i rime? Očito je da se i samim povratkom doma htio odmaknuti...
"Pa, nije da se želim odmaknuti u smislu da poričem. Ti ljudi su i dalje dio mene i to je dio mog života. Bilo bi pomalo licemjerno sad, kad me život odveo u drugom smjeru, da se sramim tog dijela svog društva i publike. Ali ne želim biti njihov rob i zapeti u jednom kalupu, želim raditi ono što me inspirira i motivira u ovom trenutku."
---
Grše na nedavnom koncertu u zagrebačkoj 'Tvornici'
BLOCKSTAR DIGITAL
---
'Di si Saša, kralju?!'
Grše je upravo nastupio u splitskom klubu "Zenta", nakon što je krajem siječnja oduševio publiku u punoj zagrebačkoj "Tvornici".
Ponavlja da mu se Split doista činio gradom po mjeri, planirao je tu živjeti, ali ga je počeo gušiti.
"Stalno si u doticaju s onim od čega si se maknuo... Izlazim iz zgrade i uvijek mi djeca prilaze, ljudi koji me slušaju. Kad si anksiozan, to ti jako smeta, a ja još imam problem s time.
Postao sam prilično introvertan, što nikad nisam bio, ali pozornica mi nije nikakav problem, ona mi je zona komfora, drugi svijet, na njoj se osjećam nadnaravno. Glazba, spotovi... sve super.
Ali interakcije s raznim ljudima mimo toga postale su mi teške. Čak i s klincima, koji su danas skroz drukčiji nego prije. Da sam ja kao dijete vidio Sašu iz TBF-a, nikad mi ne bi palo na pamet urlati s 20 metara: "Di si, Saša, kralju?!".
A danas su dosta divlji, velika je razlika između generacija prije i nakon interneta, jako. Internet je ispao najveće zlo, jer klinci misle da se, kao što mogu na njemu srat što god hoće, jednako mogu ponašati i na ulici.
Ovdje mi je mir, tišina, evo sad ću se spustit na kavu i pozdravit ću deset ljudi, dok to ne možeš u Splitu. U Splitu ću uvijek biti stranac, koliko god u njemu živio."
Gršin brat s bendom "Pojave" upravo se sprema s obrada tuđih stvari prijeći na autorske, a Grše kaže da možda i on tu "zaluta". Plan mu uopće nije lud – napraviti potencijalno vrlo kurentni crossover rapa i rocka.
Nešto kao jednom davno Run DMC s "Aerosmithom"? – pitam ga.
"Da, to je baš dobar đir i jako vuče jer smo ovdje već radili neke hard rock obrade mog zadnjeg albuma. Velika mi je želja promiješat malo žanrove. Možda ga cijelog tako i snimimo, show zvuči. Poseban mi je osjećaj kad sviram s bratom, ta povezanost. A on je stvarno talent, dobar su bend s odličnim gitaristom..."
---
Joško Ponoš/Cropix
---
Jasno je da Grše kalkulira kako privući publiku iz oba svijeta, jer je svjestan da je reperski staž kratak poput sportskog.
"Već godinu i pol živim samo od glazbe, usprkos koroni. Ali meni je plan, kad dođem u neke godine, 35-36, da još mogu živjeti od nje. Kratak je rok repera, drugačije je to nego u drugim žanrovima.
Vojko V. je ušao u drugo područje jer obrađuje teme koje su šire prepoznatljive i zanimljive. TBF je odrastao sa svojom publikom i to im je prednost, i još danas nastupaju iako nisu izdali album deset godina. Odlična su ekipa, bili smo zajedno na Mostar Summer Festu.
Ali Edo Maajka, Tram 11...sve to kad uđe u neke godine gubi vezu s izvornom publikom koja se tada teško može poistovjetiti s tobom. Nakon 35. želim baš aktivno, planski raditi nešto a la 'Rage Against Machine', kombinaciju hard rocka i rapa. I produkciju mogu raditi, imam dosta mogućnosti i već sada se pripremam na to."
Grše zapravo razmišlja poduzetnički, sve što proizvede od početka ide pod etiketom njegove "Blockstar Digital" produkcije, a veliki pomak napravio je već na drugom albumu u odnosu na prvi, "Tirulium", s kojeg je lansiran prejaki "Badr Hari", sa 6,2 milijuna pregleda na YouTubeu. Produkcijski napredak bio je ogroman – što se u međuvremenu dogodilo?
"Dogodio se utjecaj trapa, koji je drukčiji od rapa. Kod trapa je jako važna produkcija i instrumental. Rap je prije svega fokusiran na tekstove, a trap je više naslonjen na muziku i instrumentale."
Štoviše, tekstovi su uslijed načina produkcije teško razumljivi, uskačem, ali "kad uđete u taj žanr i određeno ga vrijeme slušate, uho se istrenira i dosta bi vam toga bilo razumljivije", uvjerava me Grše, kojem iz svoje staračke perspektive ipak priznajem da sam uživao u energiji koju je on, kako kaže, pokupio iz prezrenog trapa.
"E, pa to je to, eto – to što ste sami otkrili, to je ta energija koja nosi, karakteristična baš za trap. Te vokalne melodije, gdje nije bitno toliko što pričaš, koliko je bitan 'vibe'. Danas je važno samo da te nosi.
Ja sam isto bio protiv trapa dok ga nisam osjetio sam, a njega je najbolje osjetiti uživo. To je zapravo moderni punk, divljanje, taj 'flow' i produkcija. Nije bitno što govoriš, samo energija i da to vozi. To je razlika između čistog rapa i trapa."
Napominjem da je kod njega ipak jako važno što govori, s čime se složio.
"Zato što sam ja to dosta pomiješao, išao sam naći neku zlatnu sredinu – da je modernija produkcija, a da opet ima priču. Album je dosta šaren i za svakog ima nešto – od humora preko socijalne tematike do uličnog preseravanja."
---
---
I evo ga sad doma, bolje volje je odma' jer, kaže, "Trilj mi je ipak ugodno okruženje i sigurno će to imati utjecaj na moj budući zvuk. U Splitu smo dali sto tisuća kuna u tri godine za podstanarstvo, mogao sam kuću skoro sagradit.
Tetka mi je dala podrum za studio, sad adaptiram stan, moram i pir organizirat...", govori više onako za sebe Grgo Šipek Grše, skroz normalan momak, kažem vam, s totalno "banalnim" privatnim planovima.
U međuvremenu, grabi krupnim koracima u karijeri. U prošle tri godine napravio je tek prva dva, ali kakva! Ma koliko naši "mainstream" mediji šutjeli o tome.
Nije da ga nema po alternativnim glazbenim portalima, ali, kaže mi na kraju: "Daj, stavite ovo u fizički oblik, da mi i baba vidi unuka u 'Slobodnoj'."
Pa da mu čovjek ne bi udovoljio! Na stranu to što smo i došli s namjerom da ovaj "portret umjetnika u mladosti" napravimo najprije u "fizičkom obliku".
---
Prvi je album snimio kao gastarbajter u Njemačkoj
Prije negoli će postati dijete provincije na putevima afirmacije Grgo je 2016., kao 20-godišnjak, otišao na "arbeit" u Njemačku, ali te je dvije godine iskoristio i za snimanje svojih prvih ozbiljnih materijala. Glazbom se počeo baviti krajem srednje škole, s prijateljem Đonom u rap grupi "III. Čin", a u Njemačkoj se priključuje grupi "6wild", u kojoj ostaje vrlo kratko...
"Radio sam u Ulmu na proizvodnji Airbusovih aviona, u tvrtki kojoj je gazda Hrvat, na ulaznoj kontroli. Pregledavali smo komade kad dolaze, kod nas su bili grubi radovi, lakiranje, brušenje. Radiš 12 sati, dođeš doma umoran, skuhaš pa ideš spavat. Strpa te s 50 ljudi, s 50 'konzervi', koji ti pričaju svaki dan o poslu, o autima, klasične 'džiberske' priče, a ja se nisam u to mogao uklopit. Živio sam u zgradi za radnike s deset stanova – u svakom stanu pet soba, jedna kuhinja, jedan WC, jeziv život. Skidam kapu ljudima koji mogu tako živjeti."
Pitam ga zašto je otišao nakon što se doma već počeo baviti glazbom, a nije mogao repati na njemačkom, koji nije ni naučio jer je stalno bio okružen Hrvatima.
"Ali, tamo sam odmah našao studio i počeo raditi prvi album preko kolege s posla. On me povezao s jednim našim momkom koji je gore cijeli život, a ima studio. Nije da sam odustao od glazbe pa otišao u Njemačku, nego mi je bilo važnije da se malo maknem od kuće, izazov mi je bio otići i nešto zaraditi. Ali, 90 posto albuma 'Tirulium' je tamo nastalo. Da nisam otišao od doma, mislim da nikad ne bih ništa napravio. Zoni iz 'Dječaka' je to odavno rekao: 'Ako mislite nešto napraviti u glazbi, otiđite od kuće.' E, ta mi je rečenica dosta zvonila..."
---
---
Joško Ponoš/Cropix
---
---
Tu su moji didovi instrumente svirali…
Iako je Grše relativno kasno otkrio sebe u glazbi, zapravo je bio genetski vođen do nje. Po ocu je Zagrepčanin, odatle nimalo vlaško prezime, a majka mu je iz Trilja.
Potpuno netipično za hrvatske unutrašnje migracije – nije ona otišla za suprugom u Zagreb, nego obrnuto. Sagradili su kuću u Trilju.
Gršin pradjed bio je prva violina u splitskom HNK-u, a pradjedov brat jazz-bubnjar. Djed mu je svirao klavir i harmoniku, ali bavio se i pisanjem stihova – eto i veze s Gršinim repanjem...
---
---
Svađao se s gostima dok je konobario
Prije odlaska na rad u Njemačku, Grše je ovdje odradio ozbiljan konobarski staž, ali u tom poslu, priznaje, nije se najbolje snašao.
"Uh, konobarenje je jako stresan posao i ljudi tu profesiju jako podcjenjuju. Ja sam radio od kafića do noćnih klubova, tako da sam prošao dosta toga i nagledao se svega.
Svašta mi se događalo – od padanja s punom tacnom na nos kad je bio pun kafić do prolijevanja kave ljudima u prsi.
Na kraju sam se počeo dosta svađati s gostima, gubiti samokontrolu, tako da sam shvatio kako to jednostavno više nije posao za mene."
[{"id":"1","value":""},{"id":"2","value":"BRUTALNO NADAREN I ISKREN"},{"id":"10","value":""},{"id":"65","value":""},{"id":"63","value":"2"},{"id":"80","value":""},{"id":"81","value":""},{"id":"82","value":""},{"id":"83","value":""},{"id":"84","value":""},{"id":"85","value":""},{"id":"86","value":""},{"id":"88","value":""},{"id":"95","value":"0"},{"id":"105","value":""},{"id":"106","value":""},{"id":"67","value":"2"},{"id":"78","value":"2"},{"id":"87","value":"2"},{"id":"61","value":"1"},{"id":"62","value":"1"},{"id":"64","value":"1"},{"id":"68","value":"2"},{"id":"69","value":"1"},{"id":"70","value":"1"},{"id":"71","value":"1"},{"id":"73","value":"1"},{"id":"74","value":"1"},{"id":"77","value":"1"},{"id":"79","value":"1"},{"id":"91","value":"1"},{"id":"92","value":"1"},{"id":"93","value":"1"},{"id":"94","value":"1"},{"id":"96","value":"1"},{"id":"98","value":"1"}]
Ako mene pitate, nakon što sam ga upoznao, Grše uopće nije onaj nabrijani tip iz svojih spotova: našem je novinaru u Trilju, uz Cetinu, domaći hip-hop vladar Billboardove ljestvice ogolio dušu. Ispričao mu je sve
Tog jutra Grgo Šipek i ja probudili smo se u Ukrajini. Takva su, eto, vremena da se budimo s pogledom na mobitel, a na njemu nas je obojicu 24. veljače dočekala vijest o mogućem početku novog svjetskog rata.
Trenutačno najuspješnijeg hrvatskog repera Gršu, što mu je umjetnički alias, tako sam upoznao u pomalo čudnoj atmosferi.
Oko jedan poslijepodne na cesti preko puta škole gotovo nikog, potpuni mir, stabla gledaju u Cetinu, čisti zrak Zagore miriše na tek procvjetale voćke. Reklo bi se – pastoralna simfonija, "Dječak u sjeni vrbe"...
I tako, dok je započinjala invazija na Ukrajinu mi smo se, po ranijem civilnom dogovoru, našli da bismo u Šipekovu rodnom Trilju razgovarali o njegovu mladom životu i hip-hopu s vrućega gradskog asfalta.
