Rano djetinjstvo je doba u kojemu bi se svi trebali osjećati sigurnima. Imati dovoljno ljubavi i pažnje, krov nad glavom i prisutstvo obitelji, zagrljaje za pohvalu, objašnjenja kad nešto ne ide kako treba. U idealnim uvjetima sva bi djeca svijeta imala nekoga tko će im se svaki dan nasmiješiti i ne bi bila prisiljena iseliti iz svoga doma, iz svoje države.
Ne bi ih neprijateljski gledali na granici i ne bi se osjećali nimalo nedobrodošlima. No danas se nismo ni približili sličnim uvjetima, ako ništa dalje smo od njih nego ikada.
Priča o dvoje djece koji su s obitelji otišli iz Eritreje, "putem" proveli pet godina u kampu za izbjeglice u Sudanu, da bi konačno stigli u Kanadu kod obitelji koja im je odlučila pružiti privremeni dom izaziva suze na oči samo kao takva. A potom je ...