Scena Mozaik

SPLITSKI TOPONIMI

Misterij zvan Sućidar: pitali smo Splićane znaju li što znači ime jednog od najvećih gradskih kvartova, nisu se baš proslavili

SPLITSKI TOPONIMI

Jedna od najvećih splitskih gradskih četvrti je Sućidar, a tu je titulu stekao više zbog napučenosti negoli površine koju je "zapasao" između Velebitske ulice sa sjeveroistoka, odnosno Vukovarske s juga i Ulice Bruna Bušića sa zapadne strane. Čak petnaestak tisuća ljudi živi na toj zoni, što je – ilustracije radi – nekoliko tisuća stanovnika više negoli u gradu Trogiru.

Riječ je o jednoj od najviših točaka Splita (Vrh Sućidra bio bi taj "vrhunac" unutar granica kvarta kojemu konkurira susjedna Visoka), a čini se da je i pod izravnom zaštitom svojega nebeskog patrona, svetog Izidora, po kojemu je dobio i ime.
Naime, naziv kotara potječe iz srednjeg vijeka, a nastao je prema predromaničkoj crkvici sv. Izidora iz devetog stoljeća. Sveti Izidor (Sanctus Isidorus), dakle, bio je titular ranosrednjovjekovne crkve sv. Izidora, čiji se ostaci (nadvratnik s tri križa i ulomak zabata oltarne ograde) čuvaju u Muzeju grada Splita.

Nas je, pak, zanimalo u kojoj mjeri Splićani (poglavito Sućidrani) znaju što naziv njihova dičnog kotara znači i – iznenadili smo se. Naime, od uzorka ispitanika, nasumično pronađenih u šetnji vjetrovitim kvartom (ipak je na visini!), odgovor nije znao – nitko!

– Sućidar, hm. Ne, ne znam. Nemam pojma. To je naziv kvarta oduvijek, ali zašto, blage veze nemam – priznaje Šime Dragičević, brat blizanac čuvenog profesora likovne kulture Pere Dragičevića, poznatijeg kao Pero Panceta, na glasu i nakon umirovljenja po strogosti i (malo je reći) bračkoj škrtosti u ocjenjivanju.

Šime je jedan od prvih stanovnika gradskog kotara Sućidar, dakle, doselio se "oko MIS-a" (Mediteranske igre u Splitu 1979. godine) na te "gudure" pod zaštitom svetog Izidora, iako je župna crkva u kvartu posvećena svetom Andriji. Eto, nakon četrdesetak godina nešto je o svojem mjesto stanovanja i naučio...

Kad smo već kod MIS-a, ulazimo u istoimenu cvjećarnicu. Na Sućidru kod kafića i pazarića, dakako, s lijepim pogledom na zgradu "Belvedere", koja formalno pripada Visokoj. U cvjećarnici za pultom stoji lijepa Ivana Radić, zvana Mis, i tako već zadnjih desetak godina.

– Što znači "Sućidar"? Ne bih znala. Možda neko cviće na dar? Kao Su-ći-dar? – mudro se izvlači i kroz svoju nit provlači možebitno značenje riječi "Sućidar" cvjećarica Radić.

– Stvarno, nikad na to nisam ni pomislila, kao da je to nešto zdravo za gotovo. Sućidar, pa što god – iskreno "kapitulira" Radić, a mi ulazimo u prostor susjednog malog kvartovskog obrta.

U frizerskom salonu vlasnica Ljiljana Jelić-Subašić uživa uz novi broj "Slobodne" u društvu radnice Anamarije Brnić, koja je zasluženo predahnula nakon što je završno uljepšala Ivanku Marelić. Ivanka je čak iz Kaštel Lukšića "potegla" na Sućidar zbog frizure, pa u skladu s tim ima odgovor na naše pitanje: što znači "Sućidar"?

– Nemam pojma što znači "Sućidar", ali znam što znači "Ljiljana"! Zbog nje bih otišla i u, štajaznam, Žrnovnicu, a ne ovdje na Sućidar – veselo će klijentica na odlasku.

Ni vlasnica salona koji usred Sućidra postoji dvadeset godina ne zna što se krije iza toponima Sućidar, pa joj demistificiramo značenje.

– To vam je izvedenica od "sveti Izidor" – sažimamo.

– Ma dajte. Po svecu?! Ajme, sad sam se sva naježila! Evo taman sam prije deset dana došla iz Lourdesa, još sam pod dojmom. I sad mi vi otkrijete jednu važnu religijsku činjenicu, osjećam se kao da sam ponovno progledala – u dahu će Jelić-Subašić, koja se brzo potom laća mobitela i zahvaljujući internetu saznaje još jedan kuriozitet:

– Ma je li ovo moguće, pa sveti Izidor se časti jušto na moj rođendan! Ajme, hvala vam na ovome saznanju, vidite, o tome nisam nikad razmišljala, a bila san malo dite kad su me roditelji vodili ovde ka na izlet! Inače sam odrasla na Mostinama, kod Dioklecijanova akvedukta – povjerava simpatična obrtnica koja je, eto, na vjetroviti Sućidar dovabila i – Kaštelanke. Da bi se hvalile da su ljepše neg' Splićanke, dok im sveti Izidor maše, hm, tko će ga znati...

U šetnji sućidarskim kaletama koje su konačnu formu dobile kasnih sedamdesetih nailazimo na još jedan starosjedilački par. Ratko i Sonja Vidović, ona rođena Matulić, stanari su Krležine od prvih dana.

– Kad smo se doselili ovdje, zvali su nas Karpati jer smo kao neki praljudi koji žive na visini, u gorju – kroz smijeh se prisjeća gospođa Sonja, dok šjor Ratko koristi priliku da ukaže na nedostatak parkirališnog prostora, rak-ranu koja muči sve gradske četvrti, pa dakako nije zaobišla ni Sućidar.

U toj ognjici svakodnevne borbe za život i parking ni Vidovići nisu razmišljali o tome što se iza riječi "Sućidar" krije.

– Nemamo pojma – priznaju naposljetku i oni. Dok im sućidarski vjetar kosu mrsi i kapu krade sveti Izidor, malko ljut, a opet kano prema dječici oprosta pun. Kako već samo oni blizu Bogu znaju.

Naslovnica Mozaik