Muško uvijek ostaje muško, i kada je čovjek na dvije noge, ili bik na četiri, kakav god da bio, kada počne gubiti nije mu lako prihvatiti poraz. Samo što muško na dvije noge uvijek pokušava junački sakriti jad i tugu, pa se pretvara kako je sve super i za pet.
A bika s druge strane boli papak hoće li ga netko žaliti sa strane, njemu je sramota, teška neugoda, muka od samog sebe, pa s terena, od pobjednika, od jačeg, bježi kao da ga svi bikovi svijeta gone. Jedan takav je ovog ljeta na tradicionalnoj Bikijadi u Radošiću, u Škopljancima, izjurio vani s terena. Istrčao kao oparen.
Ljudi su se unezvjerili, pomislili da je pobjesnio, nisu razmišljali da je biku zbog poraza bila puna kapa svega. I jačeg takmaca, i radošićke koride, običaja, mirisa sočne janjetine s ražnja, tis...