Scena Mozaik

BIZARNO, A ZAKONITO

Zagubljeni zemni ostaci splitskog pjesnika: Luka Botić nestao s groblja u Đakovu!

BIZARNO, A ZAKONITO

"Poštovani gradonačelniče, molim vas kao poglavara rodnoga grada velikog pjesnika Luke Botića da poduzmete nešto da se njegove kosti pronađu i vrate u rodni grad i budu dostojanstveno pokopane" - napisao je jučer Boris Kragić, splitski fotograf, u pismu Ivi Baldasaru.

Ova neobična gesta, kaže Kragić, proizišla je posve spontano, kao reakcija na TV prilog u kojemu je čuo izjavu đakovačkog pogrebnika koji je, ravno u kamere, kazao kako ne zna gdje su posmrtni ostaci pjesnika kojemu smo, da stvar bude bizarnija, nedavno obilježili 150. godišnjicu smrti.

O njegovu posljednjem počivalištu u Đakovu nitko nije vodio računa, kao ni o tome da na groblju stoji tek kenotaf ili prazan grob Luke Botića, a njegovi zemni ostaci - tko zna gdje.


Grob Luke Botića

Grobovi kao nekretnine

Zakon grobove tretira kao nekretnine, pa čak i onda kad pod tom “nekretninom” počiva netko tko je zadužio pokoljenja svojim kulturnim radom i bezvremenskim djelom.

 - Vlasnici trebaju plaćati godišnju grobnu naknadu. Pravilnik je jasan, nakon 10 do 15 godina neplaćanja grobarine, uprava groblja grobno mjesto prodaje. Po Zakonu o grobljima, mi upravljamo tako da moramo upravljati pažnjom dobrog privrednika - smatra Ćiko Šimić, direktor GKP-a Univerzal Đakovo.

- Meni je to bizarno - kazao nam je Boris Kragić.

- Ja, naravno, nikoga ne osuđujem, takav je zakon. Međutim, Luka Botić nije ostavio nasljednike koji bi se brinuli o njegovu grobu. Nije ih ostavio ni, primjerice, Miroslav Krleža. Hoće li se i Krležu tako u nekom doglednom vremenu izbaciti s Mirogoja?

Kragić smatra, a na Facebooku je prikupio velik broj “lajkova” za svoju inicijativu, da bi u konkretnom slučaju Luke Botića Grad Split trebao prvo pronaći ostatke svoga slavnog pjesnika, a potom se pobrinuti da ostaci budu pristojno pokopani. No, on također smatra kako u slučajevima zaslužnih pokojnika njihov vječni mir ne bi smio biti ostavljen na volju tek pukoj činjenici jesu li ili nisu imali potomaka.

Stoga je inicijativu za promjenu Zakona o grobljima uputio i Ministarstvu kulture jer, po njemu, a nije se s njim teško složiti, grob nije samo “skladište za posmrtne ostatke”.

Gradonačelnik Ivo Baldasar jučer nam je potvrdio kako mu je inicijativa Borisa Kragića poznata, te da će gradskim službama Splita povjeriti da kontaktiraju gradske službe Đakova te da se i službeno utvrdi gdje su ostaci Luke Botića. O daljnjim koracima, kaže gradonačelnik, odlučit će se naknadno.

Varoško dite, nesuđeni pop

Luka Botić (Split, 1830. - Đakovo, 22. kolovoza 1863.) bio je dijete siromašnih splitskih pučana, dječak rođen u Velom varošu u Splitu, odakle su ga uputili u sjemenište, odakle je otišao studirati teologiju u Zadar. Međutim, nije postao svećenik. Bio je zagrijan za ideje narodnog preporoda. Jedno vrijeme radio je kao Strossmayerov službenik na dvoru u Đakovu, ali kako je odbio prisegnuti vjernost caru, dobio je otkaz. Nakon pada Bachova apsolutizma, 1861. postaje zastupnik u Saboru, gdje se bori za ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije. Umro je od tuberkuloze. Veliki uspjeh postigla je njegova pripovijest u stihu “Pobratimstvo”, a njegovo glavno djelo, spjev “Bijedna Mara”, bilo je vrlo popularno među suvremenicima. Ostala su mu značajnija djela spjev “Petar Bačić” i proza “Dilber Hasan”. Smatra se osnivačem hrvatskog romantičnog epa.

PIŠE: RENATO KRAGIĆ


Naslovnica Mozaik