Scena Mozaik

Slatke uspomene statista iz kultnog "Velog mista": Čitav dan na murvi smo čekali da Hajduk zabije gol

− Boris Dvornik tada je bio velika zvijezda, a kad sam ga zamolio za autogram na zajedničkoj fotografiji, rekao mi je: ’Mali, probit ću te nogon! Stavi to na zid tek kad umren.’ Tako je i bilo. Kad je Boris umro, našao sam sliku u škafetinu, uokvirio je i

Neven Krolo sa slikom sa snimanja serije Velo misto
Prošla su čak tri desetljeća od prvog emitiranja televizijske serije “Velo misto”, snimljene prema knjizi Miljenka Smoje, posvećene povijesti Hajduka, ali i Splita iz prve polovine 20. stoljeća, a proteklih tjedana HTV je ovu kultnu seriju ponovno uvrstio u svoju ljetnu shemu.

Iako je u pitanju tko zna koja repriza po redu, gledatelji uvijek iznova rado gledaju kadrove Splita i njegovih mišćana. Ekipa s televizije hvali se da je svaku epizodu pogledalo oko 350 tisuća gledatelja. Među njima su i oni kojima su scene iz serije produbile posebne uspomene, možda izmamile koju nostalgičnu suzu jer su i sami sudjelovali na snimanju kao glumci debitanti, pod redateljskom palicom Joakima Marušića.

− Bilo je to 1979. godine kad su neki ljudi došli u školu “Bruno Ivanović”, današnju “Lučac”, i pitali tko bi od djece mogao glumiti u jednoj seriji. Nakon blagoslova roditelja, došli smo na školsko igralište, gdje se obavljala selekcija, a Joakim Marušić sam je nasumce birao glumce. Potom smo morali naučiti neki tekst, a na kraju su, među ostalima, i mene odabrali iako nisam naučio taj tekst − s osmijehom se sjeća tih dana Splićanin Neven Krolo, voditelj regije za tvrtku “Tardi”, tada 12-godišnjak, jedan od nekolicine dječaka koji su proveli nezaboravno ljeto sudjelujući u snimanju “Velog mista”, što je za njih bio pravi doživljaj.

− Svakog smo vikenda vlakom putovali u Zagreb, gdje su u Domu sportova bile kulise, između ostalog, i čuvene Meštrove brijačnice. Boris Dvornik tada je već bio velika zvijezda, a kada sam ga zamolio za autogram na zajedničkoj fotografiji, rekao mi je: “Mali, probit ću te nogon! Stavi to na zid tek kad umren.” Tako je i bilo. Kad je Boris umro, našao sam sliku u škafetinu, uokvirio je i stavio na zid − emotivno nam govori Krolo, dodavši kako su Boris i Mustafa Nadarević uvijek imali vremena za djecu sa seta.

Kao najveseliji doživljaj Krolo pamti dan kad je Hajduk osvojio prvenstvo 1979.

− Nas nekoliko dječaka u euforiji smo se zamotali u bile lancune i upali na snimanje, usput smo i nešto srušili. Snimatelji se nisu ljutili. Rekli su: “Pustite ih, to su splitska dica.” Poslije nas je Marušić odveo na trešnje u Sesvete − kazuje Krolo, sjećajući se da su honorari bili vrlo izdašni, pa je on nakon snimanja tri epizode tim novcem kupio fotolaboratorij za izradu crno-bijelih fotografija.

Epizodne uloge u kultnoj seriji imali su i bivši predsjednik Torcide Žan Ojdanić, te Tarzicije Balić, voditelj sekcije ŠRD-a “Poštar”, tada 10-godišnjaci, prijatelji iz razreda OŠ “Zlata Šegvić”, današnje škole “Manuš”. Oni su odabrani za uloge djece zbog splitskog dijalekta, kao i većina mališana.

Tarzicije Balić
− Sjećam se da su nam za utakmicu crvenih protiv žutih dali prave kopačke, što nas je oduševilo. Jedini je problem bio što su bile, mislim, broj 44, pa smo u njih svašta trpali da nam ne ispadnu... Draga mi je uspomena i na Borisa koji me je, nakon što su nas ošišali nakratko, posjeo na stolicu u svojoj brijačnici i malo to popravio govoreći: “Ma šta su ti to napravili?!” − rekao nam je Ojdanić, koji sve epizode serije ima snimljene, pa ih je tijekom dugogodišnjeg boravka u Njemačkoj često gledao i tako se osjećao bližim svojem Splitu.

Tarzicije Balić pamti Zdravku Krstulović kao najljepšu ženu na svijetu.

− Malo je reći da je bila prekrasna. Prštala je od vedrine, a uvijek je bila s onim psićem. Smoju smo rijetko viđali. Sjećam se da je cijelo snimanje bilo veselo, bez nervoze, a mi djeca proveli smo nezaboravne dane, posebice kad smo putovali vlakom, a tada sam i prvi put vidio Šoltu. Bilo je veselo kad smo morali trčati za Bačom oko fontane na Rivi. Stalno smo se smijuljili. I sada se nasmijem kad gledam reprizu serije − kaže Balić, dodajući da su se kadrovi najviše snimali u Zagrebu, gdje je jednom nakon snimanja slomio ruku jer su, dječaci kao dječaci, malo divljali.

Lijepe uspomene iz tih dana nosi i Robert Kramarić, bojnik HRM-a, koji je danas fasciniran činjenicom da je Smoje tako vjerodostojno oslikao mentalitet naših ljudi.

− Za nas kao djecu sve je to bilo impresivno, sve te kulise, kamere, glumci. Jedno sam se vrijeme čuo s nekim kolegama, ali vrijeme te odvuče daleko. No, uvijek mi je drago pogledati snimke “Velog mista”, koje ni danas ne gubi na svojoj veličini − rekao nam je Kramarić.

Brojne zgode obilježile su snimanje “Velog mista”. Primjerice, utakmica između Hajduka i autonomaškoga kluba Calcio Spalato rastegla se tijekom cijelog dana (snimalo se u zagrebačkoj Dubravi, sa samo jednom brankom) jer nitko od glumaca nije mogao zabiti gol, a po scenariju je Hajduk trebao pobijediti. Zbog toga su dječaci koji su statirali na snimanju, čekajući gol, čitav dan proveli na − murvi!

Merien ILIĆ, foto: cropix

Odbila ulogu Kate

Dana kad se snimalo “Velo misto” prisjetila se i skladateljica i glazbena pedagoginja Helena Papić, kojoj je tada bila ponuđena uloga Kate, Tončijeve žene, no odbila ju je zbog obitelji.

− Tada sam imala 25 godina, a kako sam doma imala petogodišnje dijete i muža, bilo mi ih je teško ostaviti nekoliko mjeseci zbog snimanja serije pa sam odbila ulogu, koja je na kraju pripala Miri Furlan. Tada sam paralelno radila s Borisom Dvornikom u “Spli’skom akvarelu” glumeći Perinu i još neke projekte u teatru, pa sam bila prilično zauzeta. No, prihvatila sam manju ulogu, jedne od triju vrckavih ženskica koje su se zabavljale i zafrkavale s engleskim vojnicima i drugim prolaznicima. Tada nije bilo nepristojnih scena, sve je bilo u pogledu i osmijehu.

Meni je bilo dopušteno da improviziram tekst, kao i mojem ocu Tončiju, koji je glumio fotografa. Najviše me je fascinirao Mustafa Nadarević, tada mlad glumac, koji je odlično interpretirao svoj lik i splitski govor.

Sa Zdravkom sam često sjedila i razgovarala o djeci jer i ona je tada bila mlada mama − kaže nam Helena Papić, dodajući da joj je bila prava čast glumiti s velikanima poput Dvornika, Borisa Bužančića, Špire Guberine, Ive Grgurevića i brojnih drugih. Sjeća se i da joj je bio drag lik Pegule, kojeg je sjajno odglumio Mladen Barbarić.



Naslovnica Mozaik