Scena Kultura

u svojoj jubilarnoj, 40. godini okupila 65 sudionika

ZAVRŠENA SLAVISTIČKA ŠKOLA Kroatisti i slavisti, ujedinite se!

u svojoj jubilarnoj, 40. godini okupila 65 sudionika

Najvećom dragocjenošću škole držim to što je svojim djelovanjem omogućila početak stručne suradnje kroatista i slavista sa svih strana svijeta - drži Mićanović

Krešimir Mićanović
Zoran KUSALO / CROPIX
U dubrovačkom Poslijediplomskom središtu završila je s radom dvotjedna Zagrebačka slavistička škola, koja je u svojoj jubilarnoj, četrdesetoj godini održavanja okupila šezdeset pet sudionika sa svih kontinenata.

Među polaznicima tog seminara za strane slaviste i kroatiste, koji od 1972. kontinuirano djeluje kao posebna aktivnost Odsjeka za kroatistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, bili su studenti iz dvadeset pet zemalja svijeta, od Europe i SAD-a, preko Kine i Japana do južnoameričkih i afričkih zemalja.

Voditelj multimedijalnog seminara, koji je u Dubrovniku u protekla dva tjedna okupio i brojne predavače s hrvatskih sveučilišta, ali i književnike, prevoditelje i redatelje, bio je jezikoslovac i profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu dr. Krešimir Mićanović.

Kako je protekao ovogodišnji seminar i koje su teme bile u središtu zanimanja?

 - Program seminara odvijao se u deset lektorata, a polaznici su pohađali dva ciklusa predavanja, jedan posvećen hrvatskom jeziku u predstandardizacijskom razdoblju, a drugi nacionalnoj književnosti i kulturi 90-ih godina minulog stoljeća.

Naime, ciklusi posvećeni hrvatskoj književnosti prate pojedine dekade, pa se tako svake godine obradi po jedna od njih, a ovaj su put bile zastupljene teme vezane uz hrvatsku prozu, poeziju i dramu nastalu tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Tradicija je da se sve te teme publiciraju godinu nakon održavanja seminara, pa će se tako i ovogodišnje naći u Zborniku radova koji će biti objavljen iduće godine.

Nakon prošlogodišnje stanke, ove je godine ponovno održana i prevoditeljska radionica?

 - Prije šest godina organizirana je prva prevoditeljska radionica kao poticaj prevođenju hrvatske književnosti na strane jezike. Nakon poljske, mađarske, francuske i bugarske radionice, lani je uslijedila stanka, no ove je godine ta praksa nastavljena prevođenjem na slovenski jezik.

Prijevodi djela hrvatske književnosti koji su se kao rezultat te aktivnosti pojavili u inozemstvu u potpunosti su opravdali održavanje takvih radionica, a primjer je tome i antologija suvremenog hrvatskog pjesništva “Utjeha kaosa” koja je prevedena na engleski, a 2009. tiskana je i u Pečuhu u Mađarskoj.

Djelovanje Slavističke škole prati i živa izdavačka aktivnost. Što ima novo?

 - Samostalno ili u suizdanju s drugim izdavačima, dosad je objavljeno 40-ak vrijednih naslova, među kojima su i pretisnuta dragocjena izdanja iz hrvatske književne i jezične povijesti u ediciji Cymelia Croatica.

Susreti s autorima

Nedavno je iz tiska izišla i knjiga Lea Rafolta “Priučen na tumačenja. Deset čitanja”, koja sadrži interpretacije drama suvremenih hrvatskih dramskih pisaca, a počeli smo i pripreme za objavljivanje zbornika čitanja hrvatske proze koji će prirediti Anera Ryznar.

Polaznicima našeg seminara posebno su zanimljivi susreti sa suvremenim hrvatskim autorima, pa smo tako ove godine ugostili teatrologa i dramaturga Borisa Senkera, književnika Josipa Mlakića i Edu Popovića te filmskog redatelja Ognjena Sviličića.

Nakon književnika i pjesnika Ivana Slamniga, Dobriše Cesarića, Jure Kaštelana, Dragutina Tadijanovića, među gostima Seminara proteklih su godina bili i Zoran Ferić, Ivo Brešan, Stanko Andrić, Mirko Kovač, Branko Čegec, Arsen Dedić, Dragan Despot, Vilim Matula, Olja Savičević Ivančević, Roman Simić Bodrožić i mnogi drugi. Više od dvije i pol tisuće slavista i kroatista prošlo je programe ove škole.

Koliko je među njima bilo studenata hrvatskog podrijetla?

 - Manji dio polaznika seminara čine mladi podrijetlom iz Hrvatske i susjednih zemalja, no to u svakom slučaju nije dominantan broj, jer kod većine ipak zanimanje za hrvatski jezik, književnost i kulturu nije potaknuto ni vezano uz podrijetlo.

Neka inozemna sveučilišta, poput onih u Poljskoj, imaju vrlo respektabilne kroatističke katedre, pa nam iz te zemlje dolazi i značajan broj studenata, kao i iz Njemačke, Austrije, Mađarske, Bugarske...

Ove je godine na taj način bilo zastupljeno čak 25 zemalja, pa gotovo i nema kroatista koji nije prošao ovu školu. Njezinom najvećom dragocjenošću držim to što je djelovanjem proteklih desetljeća omogućila početak stručne suradnje kroatista i slavista sa svih strana svijeta.

Anet marunić

Naslovnica Kultura