Postoji li prepoznatljiviji simbol godišnjeg odmora na društvenim mrežama od fotografija uživanja na terasi uz osvježavajući koktel ili ledenu kavu? Nakon razgledavanja grada i dugog kupanja i sunčanja, većina će turista potražiti mjesto gdje mogu odmoriti, ali i dalje ne propuštajući iskoristiti ugodno vrijeme. Način života na Mediteranu, uključujući popularni splitski đir, nezamisliv je bez štekata, kako na Rivi, tako i u staroj gradskoj jezgri, gdje se desetljećima okupljaju i domaći i furešti. Najnoviji podaci govore da ugostitelji Gradu Splitu kroz davanja samo za zakup površine i porez na potrošnju godišnje uplaćuju najmanje 40 milijuna kuna. Ono što, stoga, iznenađuje, je novi Plan korištenja površina javnih namjena unutar zaštićene kulturno povijesne cjeline, kojim se retroaktivno želi ukinuti veliki dio štekata, koji su do sada bili posve legalno postavljeni i služili brojnim ljudima tijekom cijele godine.
Udruženje ugostitelja Split objašnjava kako poštuju konzervatorske smjernice te da bi uz njih u bilo kakve promjene koje donose pravne posljedice, ali i one na turističku ponudu i oko 5000 zaposlenih u ugostiteljstvu, neophodno trebalo uključiti ekonomske, gospodarske, socijalne i druge čimbenike koji utječu na cijeli grad, ne samo na staru jezgru. Plan koji sagledava samo jedan aspekt, onaj konzervatorski, Split pretvara u muzej, prazne ulice i trgove koje će turisti razgledati u par sati, a svoj novac potom potrošiti u nekoj drugoj atraktivnoj destinaciji koja im pruža više sadržaja.
Postoji bezbroj primjera na Mediteranu i u cijeloj Europi gdje su terase sasvim normalan i očekivan dio javnog prostora, čak i tamo gdje su gužve znatno veće, a broj turističkih dolazaka višestruko premašuje one u Splitu. U gradovima poput Venecije takve se terase itekako koriste za generiranje visoke zarade, a s time i više prihoda proračunu, pa postoje i posebne cijene ako u espressu želite uživati s pogledom na kulturnu i povijesnu baštinu Italije. U temelju takvih postavki tržišta je potraga turista za doživljajem, a najuspješnije turističke destinacije znaju u svoju korist ispuniti tu potražnju.
Split ne bi trebao postati tranzitna luka kroz koju turisti prolaze prema mjestima koja su prepoznala značaj kvalitetne ponude u privlačenju gostiju. Turisti su iz godine u godinu sve zahtjevniji, ali sa sobom donose i veći vanpansionski budžet, pa je za razvoj ključno analizirati njihova očekivanja. Udar na štekate i ustavna i zakonska prava splitskih ugostitelja zato je posve nelogičan smjer, suprotan izjavama svih turističkih aktera u Hrvatskoj, koji tvrde da se država treba jače brandirati u eno-gastronomskoj ponudi. Na kraju, možemo se zapitati kakvu poruku svijetu šaljemo sloganom Puna života, a što poručuje gradska vlast Splita neutemeljenim zabranama štekata, glazbe, tiramola i ostalih stvari koje taj život predstavljaju.