Prilozi Auto moto

protočnost prometa u gradovima

Semafori s brojačem vremena mač su s dvije oštrice, prometni stručnjak upozorava: 'Bez obzira što vozačima pružaju dodatne informacije, to nužno ne znači da je i korisno'

protočnost prometa u gradovima

Sigurnost prometa postiže se na razne načine, a da se može još poboljšati pokazuju mnogobrojni primjeri iz prakse. Jedan takav primjer su i brojači vremena postavljeni pored semafora, tako da vozač u svakom trenutku ima informaciju koliko mu je vremena preostalo do isteka zelenog, odnosnog crvenog svjetla na semaforu. 

Naravno, postoje i brojači vremena na semaforima za pješake, koji ih obavještavaju koliko im je vremena ostalo za prelazak ulice. Takvi uređaji mogu se sresti po zapadnoj Europi na svim većim raskrižjima i prometnicama s nekoliko traka, jer prelazak ulice u krivom trenutku može dovesti do obaranja pješaka i kobnih posljedica, u puno slučajeva i sa smrtnim ishodom.

U Splitu postoje samo dva takva semafora s brojačem vremena, i to u Dujmovači, na Solinskoj cesti kod prodajnog centra “Brodomerkura” i stotinjak metara dalje prije skretanja za Vranjic. Na tom potezu ceste prometno opterećenje je izuzetno veliko, a semafori su zbog lokacije raskrižja postavljeni vrlo blizu jedan drugoga.

Zbog slabe prometne protočnosti stvaraju se ogromne kolone u kojima vozači često gube živce čekajući na paljenje zelenog svjetla. Ideja da se na dva semafora postave brojači vremena koji vozačima daju do znanja koliko će još čekati na paljenje zelenog svjetla, odnosno upozoravaju na vrijeme do gašenja crvenog svjetla po nama je dobra stvar. Jer u današnje vrijeme kada svi nekamo žurimo dobro je znati koliko ćemo čekati na jednom mjestu.

Nažalost, semafori s brojačima vremena ili semafori s odbrojavanjem u našoj zemlji su malobrojni. Gotovo ih je zanemariv broj, a razloga je više. Jedan je cijena, jer ovakvi dodatni uređaji stoje i nekoliko desetaka tisuća kuna po pojedinom raskrižju. Druga je svakako nedovoljna informiranost lokalnih ljudi koji su zaduženi za promet, a treća su tehničke mogućnosti.

Naime, za postavljanje brojača vremena treba zadovoljiti neke tehničke pretpostavke. Uređaji koji se koriste na našim prometnicama namijenjeni su jednostavnim semaforima. Pod tim mislimo na semafore koji imaju jasno postavljene intervale trajanja pojedinog svjetla, dakako ovisno je li riječ o dnevnom ili noćnom režimu rada. Na takve semafore mogu se bez problema postaviti i brojači vremena, i oni za vozače i oni za pješake.

U zadnje vrijeme sve je više pametnih semafora opremljenih senzorima i kamerama, koji ovisno o količini i intenzitetu prometa iz pojedinog smjera određuju koliko će vremenski potrajati zeleno, odnosno crveno svjetlo za konkretan smjer kretanja. Na njima, za sada, nema mogućnosti postavljanja i brojača vremena.

S obzirom na to da se na veliko radi na autonomnim automobilima, pretpostavka je da će uskoro ti pametni automobili moći komunicirati i s pametnim semaforima, pa će se tako i brzina vožnje prilagođavati ovisno o tome koliko ima do paljenja crvenog, odnosno zelenog svjetla, što “dojavljuje” semafor.

O ovoj problematici zamolili smo mišljenje našeg priznatog prometnog stručnjaka dr. Željka Marušića, koji nam je pojasnio kako se posebna semaforska regulacija, odnosno izvedba, koja obavještava, odnosno upozorava vozača nadolazećeg automobila na skoro paljenje crvenog svjetla, odnosno raspoloživo vrijeme zelenog, koristi već dulje vrijeme.

Pritom su u kombinaciji dvije mogućnosti. Prva je treptanje (gašenje-paljenje) zelenog svjetla pri kraju intervala, prije paljenja žutog svjetla. Druga je odbrojavanje sekundi (unatrag) raspoloživog vremena zelenog svjetla. Time se vozačima pružaju dodatne informaciju i većina ih voli.

– Mislim da bez obzira što se vozačima pružaju dodatne informacije i većina ih voli, to nužno ne znači da je i korisno – ističe dr. Željko Marušić.

– Naime, mnogi kad u daljini ugledaju raskrižje sa zelenim svjetlom, uz dodatnu informaciju da ono uskoro prelazi u žuto pa crveno, nabijaju gas, neki čak “šaltaju” nižu brzinu kako bi mogli bolje ubrzati.

– Stoga raskrižjem projure s prekoračenjem brzine, često velikim i opasnim. Time se povećavaju rizici teških, pogibeljnih nesreća, ako vozilo iz poprečnog smjera odmah nakon što mu se upali žuto svjetlo uleti u raskrižje, pogotovo ako raskrižju prilazi baš kad se upali žuto, pa se već u sljedećem trenutku nađe u raskrižju. Još je veći rizik za pješake, koji neoprezno ili na crveno svjetlo, što nije rijedak slučaj, zakorače preko zebre. Posebno su izložena djeca i starije osobe.

– Zbog toga sam protiv takve dodatne semaforske regulacije, premda ona mnogim vozačima koristi. Naime, ako nakon sto korisnih situacija, nastane jedna opasna, pogibeljna, ukupna je bilanca loša! Također, nije dobro da takva regulacija negdje postoji, a negdje ne, jer može iznenaditi vozače koji dođu iz drugih sredina i ukazuje na prometnu anarhiju.

– I zbog toga, upravljanje cjelokupnim cestovnim prometom, uključujući gradski, trebalo bi biti centralizirano u Ministarstvu prometa, kako bismo imali ujednačenu prometnu regulaciju i pravila. Ne bi se smjelo dopustiti gradovima, odnosno lokalnim sredinama da “soliraju”. Prometna regulacija i, posebice, semaforski sustav, trebaju biti jednaki na svim cestama u Republici Hrvatskoj!

Naslovnica Auto moto